Bekstvo od istine
...

Gledam svakodnevno kako delice istine razbijaju i bacaju u nepovrat…
Odbacuju obrise puteva koje ona pruza…. Zatrpavaju se lazima i argumentuju ih besmislom, ne bi li istinu ucinili bespomocnom i bledom u njihovim ocima, uhvaceni zamkom straha… Cemu taj strah od istine… cemu? Beg od sebe…. Od zivota?
I umesto da tragaju za smislom zivota, okrecu ledja istini… u besmislu zivota gube sebe potiskujuci istinu…
Sa druge strane teze za slobodu, bore se za prividnu slobodu koja ih svaki dan zarobljava… Jer je ne traze na pravom mestu… jer ne znaju sta je prava sloboda… U svojoj subjektivnosti ponosa se gube i tapkaju u mraku….
A najveci apsurd je sto tezeci za slobodom, oduvek besomucno beze od istine, koja im jedina moze doneti slobodu… pravu slobodu…
Bezeci od istine, postaju robovi lazi, sluze joj i sami se pretvaraju u laz i vise je ne vide… Zamenivsi istinu za laz, od mraka svetlost prave, od svetlosti mrak…
Bezeci od istine postaju robovi vlastite sujete koja obmanjuje um , i sluze joj.
Istina im izgleda mracno, jer su je zamenili za laz... I zarobljeni u lazima tapkaju u mraku sujete sebicnosti i oholosti… Ne vide sebe kako treba, a ni oko sebe…. A ni ne zele da vide, ponos im to ne dozvoljava….
I Tako zavedeni sopstvenom voljom zive u mraku… odbacivsi istinu ugasili su svetlo na svom putu….
A jedino je istina pravo svetlo… jedino istina obsjava put kojim hodimo i otkriva nam zamke na tom putu i tako nas cuva i stiti… Jedino nas istina vodi ka onome ko je Istinit…
U njoj se mozemo ogledati, mozemo videti oko sebe, sebe, svoju nutrinu, ono sto zapravo jesmo…
A ljudi lazi ne zele jasno videti sebe, zamagljuju ogledalo istine…
Neki ga cak razbiju u bezbroj nepreglednih delica, jer se uplase svoje slike u odrazu ili im se ne svidja ono sto vide…
I u sopstvenoj nemoci i bedi duse, umesto da se suoce i prihvate istinu o sebi, oni iskrivljuju sliku o sebi stvarajuci je prema sopstvenom htenju koja nema puno veze sa realnoscu, zatvarajuci svoj um i srce da ne spoznaju istinu… da ne bi mogli spoznati istinu…
Ne zele prihvatiti istinu o sebi koja podrazumeva i odgovornost prema sebi, prema negovanju sopstvene duse i uma, da se razvijaju u osobe koje su odraz naseg Tvorca koji je sve ono sto je dobro preneo na nas, kao i sposobnost da odrazavamo bozanska svojstva.
I tako covek bezeci od sebe, od onog dobrog u sebi, bozanskog, sakriva se od Boga….
Suocavajuci se sa istinom, sa sobom, , sa istinom o sebi, priblizavamo se izvoru istine i ljubavi – Bogu. I tako oplemenjujemo svoju dusu odgovarajuci bozanskom pozivu milosrdja.. Koja daje dostojanstvo sada, a u vecnosti zivot … I ljubav…
Istina vec sada oslobadja od okova mraka….. daje duhovnu slobodu onima koji se ne plase da vide… koji zele da vide…
Bez suocavanja ne mozemo dotaci put istine, na kome egzistira ljubav… Ljubav ne moze biti temeljena na lazima, ne moze egzistirati na putu lazi….
Put istine je jedan, a mnogo je laznih puteva tame koji zaplicu nase srce cineci ga tako nepodobnim za ljubav , za Boga, za spasenje sopstvene duse……
Svoje duse vec sad mozemo izleciti istinom, posvecenosti istini po svaku cenu, mozemo utrti put ljubavi sebi vecno… sada…
Jer samo putem istine nas Bog moze voditi vecno.. To je jedini put naseg duhovnog i mentalnog zdravlja sada i u vecnosti…
Zato je bitno prepoznati laz, laz u sebi, laz oko sebe, laz izvan nas, lazne puteve koji odvode u propast... ciji je kraj smrt… i definisati je jasno kako ne bismo postali njene zrtve svojim neznanjem…
Istina je tu, oko nas, iznad nas, u nama, samo treba otvoriti srce i um….
A nase srce i nas um mogu, ukoliko prihvatimo vokaciju od Boga, vodjstvom i bozanskom mudroscu naci put istine i razlikovati pravi put od laznog, razlikovati istinu od lazi, svetlost od mraka…
...
...
...



















