Odlomak iz mog romana "Ljubav bez maske"

„Idemo u Rovinj?“ predložila je Seka.

„Idemo“ u glas smo se složile M.i ja.

 

Stan u Rovinju,na samoj rivi,imao je divnu terasicu sa pogledom na trg i more.Dobro jutro i laku noć želeli su nam brodovi svojom tutnjavom.Sve je bilo ležerno,sporo i naivno.Bile su to naše blažene zlatne osamdesete.Bezbrižne i mlade,pune energije,entuzijazma,one slatke đavolosti u sebi i bezgranično radosne.Željne zabave,stopirale smo bez problema do diskoteke.Stajale do besvesti ispred Kristala,trpele ježeve i cvetanje mora...jer sve je to deo Rovinja.Mog drugog grada.

Kao da sam posle Beograda tamo ponovo rođena.

I rasla.I srasla.Volela.I zavolela.

Sa nešto odvajanog džeparca,uz malu pomoć nekih rođaka sa kojom kintom za srećan put,znala sam da ostanem i po dva meseca na moru.Do ispitnog roka.

Tako da se zapravo leto svodilo na boravak,kupanje,sunčanje,druženje,izlete do Trsta ali i štednju.Da bi se ostalo što duže.

Sećam se da smo jednom upoznale nekog italijana kuvara,koji nam je pravio po originalnom receptu pastu al pomodoro e basilico,gde smo se najele posle dužeg vremena toliko,da su nas stomaci boleli!

 

Objavio/la mala plava, May. 11, 2011 u 14:56 | kategorija: roman
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 4 ) | Pošalji komentar