10/6/2007, 13:33

U điru

Išla sam u Split s najljepšim i najpametnijim.

Išli smo kombijem jer je Autić-Audić imao nezgodaciju usveziglede moje malenkosti, ali o tome drugi put.

Pa je najljepši i najpametniji išao u radnoj robi da prvo obavi posel, što hoće rijet da je doma spakovao paradne hlače, košulju i par sandala za turnir. Jer se na turnirima treba fino obući, a ne doć u rebatinkama i šporkim tenisicama.

Sve je to išlo kao podmazano, uzeo je kugle i stol, počeo se zagrijavati, a ja ga onako sve gledam, i pucam od miline kako mi je šesan, samo mi te sandale nisu bile jasne. Prvo znam da sam mu ih ja kupila, i lijevom je to bilo potvrđeno, ali desna mi je brkala koncepciju.

Nikako ne štima. Prvo – nije glatka koža, nego vražja. Drugo ima 2 kaiša viška. Treće peta nije zaobljena nego oštro odsječena...

-         Danu priđi da nešto vidim...

-         A?

-         Pa ti nisi normalan!

-         Pa što, misliš da će neko obadat? I ne vidi se...

-         Ma vidim ja, grom te ubio!

 

I ajde u pauzi u đir po Splitu traži mu cipele. Ali sam ga prije natjerala da obuje one šporke tenisice. Bolje i to nego da hoda okolo uparađen i sa dvije različite sandale na nogama.

Osto je igrat s nekim namćorastim tipom , a ja prošetala do rive, sjedala na onome izvrnutom kamenju, uživala u cvijeću posađenom kraj klupa... Lijepo brate, ali smrdi ko pešta.

I popila sam kahvu sa mojom Selmicom i XVII, ispričale se, ismijale, slikale... Samo mi je žao što Lastu nisam uspjela ujitit, ali doći će i to jednom. Sletiti će negdje :)

brcima mrdnula jullie kategorija: | (9) Komentara | pošalji post na e-mail
4/6/2007, 19:44

Vozala se ja



   - Pokaži mi kvačilo... kočnicu... sad gas... Aha, ajde ubaci u prvu, spusti ručnu, polaaaaako kumplung, aj vozi sad...

I vozala se Samba. Jadna ona Škoda. Prvo je skakala, pa se gasila, pa stenjala, cvilila...

Onda je Samba naučila lijepo lagano kočiti i prebacivati brzine, pa smo se malko vozali uzbrdo i nizbrdo. Taman sam počela uživati u svih 20 na sat, kad :

-         Ajde super, danas idemo malo na cestu. – reče mi instruktor pomno brišući naočale.

-         Ajoj!-

-         Ništa ''ajoj'', svaki dan učimo nešto novo. Ajde kreni fino, pusti ručnu, taaaako...

I onda mi je u susret došao VEEEEELIKI  autobus. I sve sam ja ispritiskala. I kočnicu i kvačilo i gas i žmigavce i svijetla. I brisače za svaki slučaj. A ono jada od Škode je prvo đipnulo poput bijesna jarca a tada se jasno, ugasila. Zaronila sam u volan i čelom pritisla sirenu.

    - Što ti je? – čulo se negdje ispod sjedala, -Alo?! Do sad si bila normalna! - izbečio se raščupan instruktor pipkajući za naočalama.

     - Nećemo se plašiti drugih auta! Ajmo ponovo. U prvu...

Ma ne bojim se ja drugih auta, nego onoga što bi im ja mogla napraviti. Primjetila sam kako me sa strahopoštovanjem gledaju. Ili je to ipak bio samo strah... ma nema veze, bitno da ja vozim. Duplo brže danas. Punih 40 na sat. Aha.

I još nešto : ko se ruga – poseru ga. Eto vam sad.

brcima mrdnula jullie kategorija: | (14) Komentara | pošalji post na e-mail
28/5/2007, 22:24

Mojih 100



01) Pravo ime:  Sandra

02) Nick na Blogoyu :  Jullie

03) Rođena:  31.07

04) Horoskopski znak:  Lav (kažu mi)

05) Rodni grad:  Vukovar

06) Vjerujem:  u Boga

07) Nacionalnost:  Rvacka

08) Roditelji :  imam

09) Voliš li ih :  tu i tamo

10) Braća / sestre :  imam

11) Voliš li mjesto u kom živiš? :  O da!

12) Gdje bi se preselila da ostaneš čitav život:  Pa odgovarala bi mi ona vila na Kamenu malome, a ni ona na Račićima nije loša... (sve u Cavtatu)

13) Boja očiju :   tamno smeđa

14) Težina :  er... raskošna

15) Visina :  Ne znam, bilo 165, ali kažu da sam se zgobavila

16) Koju školu si išla :  Ugostiteljsku

17) Tetovaža?:  imam

18) Imaš li piercing i gdje? :  uha oba

19) Što bi željela biti u životu? :  dovoljno bedasta da me niš ne ''dira''

20) Kakav ti je život? :  Težak, brate... težak

21) Osobni stavovi :  Vive lumine - disce opacum. Živi na svijetlu, poznaj tamu

22) Sretan broj :  ne volem matematiku

23) Interesovanja :   svašta nešto, sve osim sporta

24) Dobra strana tvog karaktera :  lupetam svašta pa me ljudi ne shvaćaju ozbiljno

25) Loša strana tvog karaktera :  lupetam svašta pa me ljudi ne shvaćaju ozbiljno

26) Sreća? :  ima je negdje, kažu

27) Misliš li da si hm... luckasta? :  luda ko zviždak!

28) Koliko je sati?:  22:02

29) Koji je datum? :   28.05.07

30) Kakvo je vrijeme? :  kišurina

31) Najdraži dan u tjednu :  bilo koji slobodan... ne znam – subota (?)

32) Najdraža glazba :   ovisno o raspoloženju

33) Pjevač :  a ima ih...

34) Band:  ajme... ne znam, zadnji me oduševio Everlast

35) Song:  fu... Boy from Tupelo ( ne mogu je išćerat iz glave ova 2 dana)

36) Naj koncert:  Ibrica na skalima, svako ljeto u ponoća...

37) Glumac :  ako to ne znate , odma gasite Mamu i mačka i ajte pišat pa leć link

38) Manga:  mmmm, ne ljubim ih previše, svuda ih ima, a to mi je već agresivno

39) Film:   Patriot (zbog razloga pod 37. a nije Mel Gibson  )


40) TV serija :   Seinfield

41) Kazališna predstava :  '' Kralj Ibi'' sa pok. Zoranom Radmilovićem

42) Režiser:  Pedro Almodovar

43) Želiš li bit slavna? :  ovisi po čemu

44) Bi li željela biti glumica?:  Jok

45) A pjevačica? :  c, a ne bi ni vi, kad bi me čuli

49) Omiljene boje :   Crvena, crna, trula višnja, svježa višnja, uglavnom višnja

48) Cvijet :  orhideja

49) Hrana : može

50) Piće :  uvijek

51) Slastica :  Milka

52) Voće :  grožđe i naravno - višnja

53) Najgora hrana :  tripice i lešo kokoš  BLJAAAAAAAAAAK

54) Najgore piće :  sok od kivija

55) Najgori pjevač :  Mišo Kovač (ne zezam se)

56) Najgori band? :   Trijo Ne vidijo

57)  Najgori glumac :  moj muž

58)  Najgora glumica :  moja najstarija kćer

59) Najgori film:  bilo koji Hongkonški akcioni

60) Najgora knjiga:  Ana Karenjina... smorila me ko niko

61)  Piješ li alkohol :  jep

62 ) Pušiš li:  jok

63) Droga?:  njet

64) Omiljena odjeća :   Šlampavo i rupičasto

65) Misliš li za sebe da si lijepa? :   ?! a kuda najviše?

66) Koje jezike govoriš :   rvacki i ingleški, a malo natucam talijanski

77) Zaljubljena? :  vazda bila

78) Imaš dečka/ curu? : najljepšeg u najpametnijeg

89) Kako izgleda? :  najljepši je i najpametniji

80) Je li sa bloga (nick): bio Skota, sad ga nema (linguz)

81) Kad si se prvi put poljubila? :  uf... sa 15, mislim

82) Kako je bilo? :  ljigavo

83) Kad je bio tvoj prvi sex? :  sa 18

84)Kako je bilo? :  ljigavo

85) E-mail addess:  kog interesuje naći će me

86) Imaš nešto protiv gay populacije?:   ne ja

87) Tvoje najljepše iskustvo? :   susret sa mojim prvim kompom

88) Najgore iskustvo :  upravo ga proživljavam

89) Kad si bila najsretnija? :  svaki dan nosi nešto čemu se mogu radovati

90) Što te čini sretnom :   moja obitelj

91) Što te čini nesretnom :  moja obitelj

92) S kim bi ostala (da možeš birati) na pustom otoku :  ovisno o raspoloženju... trenutno bi mi pasap onaj pod 37, ali inače definitivno onaj pod 57.

93) Imaš li tajni? :  ne, previše pričam

94) Da možeš biti nevidljiva 1 sat bila bi... :  nevidljiva

95) S kim bi željela zapeti u liftu : sa misterom 37 (hehehehe)

96) Imaš li idola?:  uzor da, ali idola NE

97)  Koju životinju voliš? : jel to baš moram posebno naglasiti?

98) Što trenutno najviše želiš? :  Ubiti ovog komarca koji mi zuji oko uha. Lijevog

99) Tvoj slijedeći cilj? :  Ubiti ovog komar...  završiti ovaj testttttt

100) Imenuj pet novih žrtava za ova ispitivanja :

BIBA

BIG MAMA

ShArGaRePiCa

miriam

gulanfer


brcima mrdnula jullie kategorija: | (7) Komentara | pošalji post na e-mail
18/5/2007, 13:42

awwwww


Kineski zoološki vrt :
Mama tigrica je nakon poroda odbacila svoje mlade (život u zatočeništvu), a ova mila kuca ih je prihvatila i uz svoje malo (desno) ih odgaja.

TinyPic image

brcima mrdnula jullie kategorija: | (5) Komentara | pošalji post na e-mail
14/5/2007, 12:24

evo ga...


TinyPic image


Sjedim tako i srčem pivce, hladno, orošena limenka,  gledam more bistro, tirkizno, kamen se bijeli...

Znam ja da ni ovoga ljeta vjerojatno neću plaže vidjeti. Znam ja da ću se ubiti radeći, da će me na poslu tlačiti osoba kojoj je zlo naprosto način života, koja u svom srcu nosi samo oporost i jal, koja u svom jadnom životu nije osjetila sreću, i ne može podnijeti moju.

Znam ja da ću patiti, da ću suza proliti, da će me sustići sve ono čemu još izmičem.

Znam da ću psovati i režati na turiste, na gužve i vrućine, na smrad i na znoj...

Znam da će mi ovo ljeto biti prekretnica – ovako ili onako... Ili ću da izdržim, ili ću da odem. «Odem» odem.

Sve ja to znam.

Al ne mogu si pomoći. Ne mogu a da mu se ne radujem.

Miriše ljeto.

brcima mrdnula jullie kategorija: | (11) Komentara | pošalji post na e-mail
8/5/2007, 12:38

Skota's blues




Ne kažem ja bez veze da imam najljepšeg muža na svijetu.
Kuma i ja se često prisjetimo zgode koja se zbila malo iza rata. Naime obnavljali su hotel Croatiu u Cavtatu i jasno, bilo je tu ljudi koji su radili odsvakuda, s konca i konopca kako se reče. Sjedili mi tako jednom predveče, a ljeto, ugrijalo, crvčci se pomamili, nas ugrijale pive i hvatao nas je smijeh za svaku sitnicu. Prođe neki jado kraj našega stola, a faca se raširio ko da je sam on Grad oslobodio, namrštio se opasno, a cijeli štapićast, nikakav, mogo bi ga  u iglu udjenuti. Kuma i ja zacenule. Okrenuo se frajer i evo ti ga k nama. Najljepšem i najpametnijem došlo slabo:

- Evo, sad ću se još morat tuć s pijancima zbog vas, kokoši jedne...
- Sjedi tu, jesi normalan! - govorim ja, a onaj jado ti pravo k njemu. Zapeo mu momak za oko, onako šesan, mišićav, a na njemu samo uske Levisice i kožni prsluk.

- Prijatelju, ako te ove dvije muče, sam ti meni reci, ja ću te braniti - reče mu suosjećajno očiju punih suza i potapše a po golom ramenu.
Ovi moj zinuo i ne zna kud bi sa sobom, kuma je došla do one faze kad se samo trese i hvata zrak, dok joj se suze kotrljaju niz lice, a ni meni nije bilo bolje.

- Ja sam ti jedan od najjačih štemera u Dubravi - sve ja mlatim. Nema kod mene muško-žensko. Ako te budu dirale, samo ti meni kaži.- tepa ovaj najljepšem i najpametnijem, (k tome  i mom osobnom) mužu na svijetu. A pomalo ga i dirka po ramenima, pipka mu bicepse i provjerava kvalitetu onoga prsluka.

- er... ma nemoj me dirat, ubiće me ova moja doma..- zbunio ga je skroz, i udario bi ga i ne bi. Sav se smeo. Vidim ja da je vrag odnio šalu, pa se uozbiljim i naglo skočim na noge, brinuć pri tome da prevrnem sve čaše s trpeze.

- Ajde odma doma!- vrisnem, - sad ćeš fasovat ja ti kažem! Samo neka doma dođemo!-
Jedva nas se ostavio. Doma sam došla mokrih gaća kao posljedica smijeha. To se pamtilo i prepričavalo, jedinstven slučaj. Do sinoć.

Od kad smo se vrnuli u Cavtat sinoć smo prvi put pošli ja i on učinit đir oko Rata, pa sjeli u Melite na piće. Cavtat predivan, okupan zlatom u suton, miriše more, u porti dvije tri jahtice, po rivi većinom naša čejad... ma milina. Samo mi se Skota malko bacio u blues, sjetio se lude mladosti, čak smo našli i grafite koje je kao klinac pisao po suhozidanim međama... Nego vratimo se mi kod Melite na ono piće.
U neka doba nešto tresne. Svi smo skočili. Pa opet. Sa jahte preko puta našega stola neki momčić uzeo role i zavitljo ih na rivu tako da svi čuju kad udare. Prvo smo mislili da ćera mačke koje se vrzmaju oko jahte. Neš ti. Kad je taj role obuo, pa izletio na put! Pa jedna pirueta, pa druga. Pa plete nogama , pa dvostruki tulup ili kako se već zove, pa klizi, pa se okreće... Učini on đir-dva, ali kad treba učinit aksl opet se vrati do našega stola i pred najljepšim i najpametnijim izvede najzahtjevniju figuru. Melita je svu kafu po taraci ispljuvala, ja sam se pokrivala maramicom (alergija ponekad i dobro dođe, bar kao izgovor), a ovaj moj ne može sebi da dođe. Ubi se momak da ga zavede i kapak. Onda je stavio nekakav privjesak onu bursicu pederušu, što lampa i blica, tako da izdaleka znamo da on dolazi.  Predstava je trajala nekih petnaestak minuta dok se nije prosuo, baš pred našim stolom i učinio špagu. Slomio se ko bokun one stvari. Vidio je da smo neozbiljni i da mu se smijemo pa se despero i odjezdio na drugi kraj Cavtata.

brcima mrdnula jullie kategorija: | (3) Komentara | pošalji post na e-mail
6/5/2007, 09:18

L


TinyPic image

 

Nije me dugo bilo, a evo i zašto :

Amerikanci imaju zgodnu izreku, vele da staro pseto ne možeš naučiti novim trikovima. Ma roge im za to!
Upravo sam slavno i uz fanfare prošla testove u auto školi, one iste koji su kreirani tako da vas sruše i da
 ih polažete još koji put. Nisam se jednom pitala tko su k vragu ti lumeni od autora? Koje su to face?!
Pa oprostite, ali treba biti lumen da bi se jednim testom izmrcvarilo tridesetak ljudi različitih profila, izluditi
ih toliko da se osjećaju neurotično kao kunići.
     A kako je krenuo dan, nisam se nadala pozitivnim rezltatima, jer me sve sastavilo - prvo sam na poso
došla u kratkim rukavima i papučicama, da bih tokom jutra okisla ko miš, počašćena između ostalog i onim
 našim "ženskim prokletsvom", dakle ne gine mi upala jajnika. A treba u Gradu ostat i popodne radi polaganja,
 a ukopečila se od zime. Ništa, ajde se doma (u Cavtat) presvuć. E, dakako, kako to obično i biva, moja odsutnost
je istog trena primjećena i zove šef. Ajde nase. Poslije je banka koja mi je trebala zatvorila šaltere za rad sa
 strankama, nisam stigla kupit karticu za 20 vožnji na starom kolodvoru pa sam za svaki đir davala po 10 kuna,
pala na predispitnom testu kojim nas je instruktor želio pripremiti... ma dan za pamćenje velim vam.
      Prvo mi je bilo apsolutno neugodno među svom tom djecom, bubuljičavim momčićima i uređenim curicama
stršim poput stare otrcane šlape. K tome se i instruktor svima obraća sa "dečec" i "djevojčice", doduše malko
 bi ga zaškakljalo grlo kad bi mene prozvao, tako da je ono djevojčice zvučalo kao "djevice", pa je ispalo još gore.
  U međuvremenu, kad sam se usudila malo okrenuti po učionici, budući sam u štreberskoj maniri sjedila u drugoj
klupi,  ustanovila sam zadovoljno kako ih ima još dvoje troje iz generacije, ništa manje nervozni od mene.
Jedna draga gospođa nije prošla, samo zbog silne treme i baš mi je bilo teško vidjeti je poslije kako onako
 ljuta na sebe, krupnim koracima grabi po Lapadu. Glavu gore Anita, oli ti je preša, još ćemo se mi izbestimat
jedna na drugu zbog žmigavaca kad se đe trefimo na raskrižju.
     A ja euforična, sretna, s nevjericom gledam u rezultat ; od 120 bodova - 120 točnih. Sve mislilm - bit će ko falio,
sad će oni mene zvat da se vratim, pa u toj histeriji javljam svima. Mužu, djeci, roditeljima, bratu, prijateljicama. I
onda izdušim ko balon. Čestitaju svi, ali svi redom su to i očekivali, pa nema nekog veselja. Otac me pito imaju li
dovoljno veliki kamion za mene, mati govori kako je znala da ću ja to lako samo da se ne desperam ako padnem
iz vožnje, muž kako će sad imat svog šofera, djeca čekaju da ih vodim na ćevape...
Ajte u smokve! Ja sam se preznojila! Ja sam se namučila! Ja sam prošla Fear Factor!!!
Sad je došlo vrijeme da JA uzmem timun u ruke, a tada se čuvajte!

brcima mrdnula jullie kategorija: | (13) Komentara | pošalji post na e-mail