(Budući da neki od meni jako dragih blogera rade u prosvjeti, molim da ovo ne shvate osobno. Radi se o pojedincima)
Još malo pa gotovo, što bi stari rekli : Finili su Mare bali. I neka je. Dodijalo je.
Išla sam na posljednji roditeljski za osmaše. Inače su mi roditeljski sastanci jedan izniman doživljaj, gdje se osjećam kao neinformiran gledatelj na predstavi avangardnog kazališta.
Roditeljski je bio obavezan, što znači da je bilo nazočno otprilike pola roditelja, čuli smo koliko je ravnateljica luda za djecom, kako im je silno žao što ih napušta stotinjak huligana ove godine, da bi na jesen primili u svoje majčinsko krilo nove, još neobrađene dijamante našeg društva.
Saznali smo i to da svi prolaze, jer nastavni kadar u svojoj silnoj humanosti i silnoj privrženosti našoj dječici, jedva čeka da im vidi leđa. Sve to zahvaljujući fantastičnoj osobi koja obavlja funkciju razrednika. Za takvu ličnost je malo par redaka u mojoj skromnoj kolumnici, zaslužuje u najmanju ruku roman u pet šest tomova, da se i Tolstoj posrami (stoga u novine ide znatno kraća verzija od ove).
Naime, u prvih pola sata gore spomenutog sastanka nam se najljubaznije predstavila osoba razrednik, skupa sa svim fakultetima, doktoratima, magimisterijima i hvalevrijednim uzvišenim vrlinama. Osobno. Uz skroman smiješak je naglasila da vuče korijene od istaknute dubrovačke aristokratske obitelji.
Jasno, tako su naša divna i dobra djeca imala nesvakidašnju privilegiju da ih podučava prosvjetni radnik iznimnih kvaliteta, profesionalan u tolikoj mjeri da ni na koji način ne pravi selekciju među učenicima, pa čak ni kad je u pitanju vjera. Rečeno dok je osoba razrednik vrtjela među prstima krunicu koja joj krasi aristokratski vrat, u učionici čiju dobru trećinu čine đaci islamske vjeroispovjesti, da ne govorim dalje.
Usput je čitala iz imenika ocjene učenika, osobito naglašavajući one kritične, da bi roditeljima istih lijepo došlo da kliznu pod klupe i nestanu sa lica zemlje. Uz to je pokazala prsten kojeg je dobila od oca (i samog veleučenog profesora, magistra, dogradonačelnika, blabla) za malu maturu i kojeg još nosi, samo mu je mijenjala kamen, evo vidite da je novi, a zlato je jel'te staro. Jako vrijedno. Zlato.
U pola sastanka je upala ravnateljica da bi nas lijepo pozdravila, izdeklamirala poznate bljutave fraze i upozorila našu plemenitu profesoricu da ocjene pokazuje roditeljima pojedinačno i otrupkala u slijedeću učionicu.
Mislili ste da je gotovo? E nije. Ono najzanimljivije tek dolazi.
Plemenita je spomenula profesora iz matematike, u vrlo negativnom kontekstu, jer odbija surađivati s njenim veličanstvom, pa poziva roditelje učenika kojima je matematika kritična da mu se sami obrate. Jer je ona eto roditeljima na informacijama pokazala ocjene iz matematike, a on se naljutio na nju i zabranio joj to ubuduće. Međutim zaboravila je spomenuti da je prenijela krive informacije, i to ne roditeljima, nego djeci na satu. To znam jer je i mojoj srednjoj Barbiki koja ima čistu peticu, rekla da joj je matematika kritična. Na to se moja dama zapjenila, a plemenita razrednica ju je tada pred punom učionicom nazvala urokljivom vješticom koja baca čini na razred. Sad mi je jasnije zašto se razmahivala krunicom pred nama – žena se branila, kad mi jer djete vještica, Bog zna što o meni misli.
No dakle, da se vratimo na profesora iz matematike, jednog pristojnog i normalnog čovjeka, oženjenog i sa dvoje djece. Ustala je mama najlošije učenice u razredu, djevojčice koja je u petom (PETOM!!!) razredu nosila štikle, šminkala se i pokazivala raspupale grudi u pretjerano dekoltiranim majicama. Dakle ta mama je pred svima vrlo glasno i jasno izjavila da je sramota što gospon Matematika radi sa curicama u školi, a svi o tome šute. Tajac i sve oči uprte u nju. Nakon poduže rasprave da je to trebala riješiti s njim i sa ravnateljicom, gdje je mama kategorično tvrdila da se to zataškava, druga mama (mama odlične učenice) je izgubila živce i pitala :
- Pa dobro, a što on to radi?
- Pitajte svoju kćer.
I ja pitala. Svoju kćer. Koja mi je rekla da se već čitava škola sprda na račun «zlostavljane» jadnice koja uporno već dvije godine proganja profesora i otvoreno mu se nudi na najvulgarniji način. Eto ti sad. Da je to dijete loše samo iz matematike, da je osobno ne poznajem, da ne znam i neke druge stvari, pa možda bi i povjerovala. Ovako mi je došlo da ih obje nalupam ko magarice, i materetinu i balavicu joj.
Na kraju, kao vrhunac svega plemenita razrednica je toj mami skrušeno, s križićem među prstima prošaptala :
- Draga, ideš u crkvu, pođi kod njega, ponizi se pred Bogom, to takvi đavoli najviše mrze.
Učionicom je prošao val hihota, mislim stvarno! Malko se žena zanijela, budući da ima aristokratske krvi, valjda i živi u vremenu kad je to nešto značilo.
Da ne bih otvorila novo bojno polje, da se razumijemo : cijenim prosvjetne radnike i sve što rade za našu mahom razmaženu i nepodnošljivu djecu. Daleko od toga da je lako vladati pobješnjelim pubertetlijama, još kad lipanj ulazi kroz prozor učionice. Istina je da ne možemo i ne smijemo na njih svaliti teret odgovornosti odgoja naših anđelčića. Sad dolazi ono ALI,
Triput sam morala produžiti parking SMS-om, kuhat se uru i po, ostavit cijeli dan u gradu i sve to da bih slušala ovakve gluposti.
