Vrućina mi je. Sviđa mi se činjenica da preko neta na fonu mogu da pišem u ovo polje za tekst. And guess what? Pišem ovo i istovremeno se ljuljam na ljuljašci. I kucam naslepo jer sam malo oćoravila pa me bole oči od raznih stvari. Možda ljudi pomišle da sam slepa? Možda me prevedu preko ulice? Nemam ni o čemu pametnnom da razmišljam pa razmišljam o svom nepostojećem slepilu. Divim se svojom sposobnošću da pogodim slova. Svi idu u školu samo moja štrajkuje. U školi jeste dosadno ali su mi dani ovako neispunjeni. Povremeno pročitam nešto od lekcija. Nemam net jer nismo platili račun pa sam prinuđena da idem preko mobilnog. Srećom pa imam ovaj telenor klik. "So goodbye loneliness...", Utada Hikaru peva. Ja nisam znala da je Utada u stvari prezime. Muka mi je. I glava ima nameru da me boli, čini mi se. Kasni mi menstruacija. Skoro sam napisala nekoliko pesama. Misli nadolaze brzinom svetlosti i pokušavam sve da ih stignem ali fejlujem. Nema više "How I Met Your Mother" na FoxLife-tu do 16. februara, a tada je rođen Kyo iz Dir en Grey. Mrzi me da stavljam znake navoda. Ne znam zašto mi neke stvari padaju na pamet. Ja uopšte ne znam zašto ja pišem ovde, ionako pola njih nema. Niko zanimljiv. Svi su otišli a meni je odjednom palo na pamet da nešto ovde napišem. I to na starom nalogu. Juče sam uzela da razgledam neke stare blogove i čitala postove nekih ljudi. I pomislila kako bih mogla da vidim neke od njih. Nadam se da ljudi u parkiću vole "The Smiths" jer ja volim. Stvari iz prošlosti me ponekad saleću kad ja to najmanje očekujem. Setim se nekih ljudi, a neki ljudi se sete mene, a neki ljudi naiđu potpuno neočekivano. Kao da se nedovršene stvari same dovršavaju pa prosto puštam da se stvari dešavaju. Ostala je još jedna od tri. Ili četiri? Mada kad bolje razmislim, ima ih pet. Četvrtu zatrpavam i bežim od nje, to je sigurno jer zaista ne bih volela da vidim te ljude, plašim se onog ledenog zida koji nas odvaja. Trećoj se nadam, ali ne bi mi smetalo da ne bude ništa od toga, mada nekako krivim istu za lošu karmu u određenim stvarima. Ali možda ja samo umišljam i previše verujem u neke stvari. U vezi pete ću se sama pobrinuti, ali sad sam se setila da sam izgubila broj telefona te osobe jer sam bacila staru karticu. Umalo da napišem krticu. Nemam para. Neki kovrdžavi dečko se dva puta okrenuo prema meni kad je prolazio u blizini. Znam kada se vraća iz škole jer sam stalno napolju u ovo vreme. Ne mogu više da pišem, bole me prsti.
|
00:32, 9.2.2011