Život je more... «

14.6.2008 «
Život je more, pučina crna, po kojoj tonu mnogi što brode...
Tonu, ali isplivavaju... Mnogi...
Ne svi... Ne on...

Beloj postelji od svile, sa naborima od ivice do ivice, ne stoji onakvo lice, zatvorenih očiju... Bledo... Koliko god vreme činilo da ga zaboravim, da ga ne poznajem, to isto vreme, NE MOŽE zadržati suze u očima, ali, to isto vreme MOŽE stegnuti grudi i naterati telo da grca i jeca.

Znate, on nikada neće moći da ostari, nikada neće moći da sahrani svoje roditelje, nikada neće pričati unucima kako je malo falilo da zaroni par metara pod zemlju... O tome će pričati neko drugi, svojim unucima.
Znate, on nikad više neće ljubiti, neće se smejati, nikad više neće plakati ni grickati nokte. Nikad više...
Znate, on nikad više neće moći da pokaže drugima koliko ih voli...
I, znate, on nikad više disati neće...

Ko bi rekao da reč "Zbogom" ima ovoliku jačinu... I ne, ovo nije zbogom-do-sutra, ili zbogom-ljut-sam. Ne... Ovo je samo zbogom...

I kad shvatiš da nekome neće postojati starost, otvoriš oči i poželiš život...
Cenite ga... Ne dozvolite da ne dočekate starost i gomilu unuka...

Zbogom...

Objavio Lemon u 21:20 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (1) | Pošalji komentar


Komentari:

Pošalji komentar

Na blog sam došla da se zabavim.
Retko se desi da me neki post tako duboko dirne, dotakne do skrivenog dela srca, koje krijem i od same sebe.
Na trenutak sam mislila da sam se usudila i da sam to ja napisala....
ne, nisam...
ja bežim od te uspomene...
ti si na trenutak usla u moje misli,
ti si hrabra,
ja sam kukavica!
Poslao AnaM u 23:44, 15.6.2008 | Link | |


Powered by BlogOye!