Tačka na patetičnost «
2.6.2008 «
Često razmišljam u poslednje vreme: o tebi, o nama... Ponekad se toliko izbedačim jer moji nokti imaju drugačiji zvuk na tvojoj koži, jer čokolada nema pun ukus kada je jedem sama, jer dan miriše samo na prašinu bez tebe. Čudno, ali, ne osećam se utučeno, misleći da sam te izgubila. Taj osećaj pripadanja, koji je još uvek prisutan, ne dozvoljava mi da osetim tugu i gnev što si prividno srećan... Ja osećam da si najsrećniji kad si sa mnom. Ako uopšte možeš da osetiš bilo šta... Davno si mi rekao da nemaš srce... Davno si mi rekao da ne umeš da voliš... Srećo, ti nisi svestan koliko ti ustvari voliš. A ja... U ovom trenutku zaista mrzim sebe što običnim rečima kucam čak i zamenicu za tvoje ime. Nekako, u ovom trenutku nemam snage da ti poklonim nešto više od običnih reči... Nekako DANAS nisi zaslužio čak ni...