29/3/2006
ANAMNEZA PRED MOŽDANI UDAR OBIČNA ČOVJEKA

koračam pažljivo - zastajkujem
i preskačem
a svuda uokolo porazbacane leže
teške riječi
prazna obećanja
pogrde olako ispljunute
iz ustiju onih koji vrijede više...
koji misle da vrijede više
žao mi slova
kojima oteta je vrijednost
pa neću da ih zgazim
hodam polako
i pazim
pazim

 

a povraća mi se!

 

      Elfrida Matuč-Mahulja/Krk

Objavio Ida u 01:12 | kategorija: POEZIJA
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (4) | Pošalji komentar

Komentari:

Pošalji komentar

izbljuj se dobroooo.... bicesh laksha za par kilograma rechenica
Poslao zaratustra u 00:26, 30/3/2006 | Link | |
vredi ta tvoja paznja
Poslao dreamybanny u 00:36, 30/3/2006 | Link | |
idealnog nema niti ce ga biti. krecemo se putem koji
je posut trnjem i zanosnom ljepotom koja plijeni i zarobljava. ovo sto ispisujes asocira me na helenu p. blavatskay i njen "glas tisine". iz svih tih dolina koje nas opcinjavaju svojom majom/iluzijom treba se izvuc i sto prije otic u dolinu vjecne opstojnosti i nade, u dolinu slobode, vanvremensku i vanprostornu, gdje svijest transcedentira ka onom vjecnom i trajnom ...
pozdrav, :-*)))
Poslao borivoj u 15:35, 31/3/2006 | Link | |
draga ida, nemam tvoj meil kod sebe. imas prozu na mojem blogu http://budan.blog.hr/ pogledaj naprimjer: svjetiljke i zivot, davati je radosnije, cilj je put sam, zivjeti u sijeni stvarnosti, iscjeljiteljska terapija pisanjem i dr.... itd. u pon. ti posaljem meilom par stvari. cuvaj se, pozdrav i pusa, boro
Poslao borivoj u 11:40, 1/4/2006 | Link | |


Pošalji komentar

<< Sledeca strana | Home | Prethodna strana >>