Idina arhiva https://www.blogoye.me/ida4you/ sr Sat, 18 Jul 2026 17:22:51 +0200 BlogOye! ... u godini koja bi trebala novom biti, a već i prije svog dolaska na svaku staru miriši... želje već odavno ponavljamo kao dobro naučeno gradivo od kojeg baš i nećemo imati neke osobite koristi pa svejedno još smo tu iako možda i nismo trebali biti po scenariju koji je nestao u plamenu... ipak još uvijek jednako dobro željeti želje znamo poželimo i onda stajati ostanemo samo... do novog početka i sljedećeg kraja neke nove stare tamo. Tue, 30 Dec 2008 23:12:00 +0100 https://www.blogoye.me/ida4you/55256/ iz večeri u večer pažljivo skidam šminku dajući stvarnosti prostora puštajući godine da dišu ... dajući ti svakodnevno novu priliku da me upoznaš.                        E.M. Mahulja/Krk       Tue, 20 Mar 2007 19:26:00 +0100 https://www.blogoye.me/ida4you/11624/ kad smo mi bili djeca sunce je na drugi način sjalo i more je bilo drukčije plavo mame su bile mame s nekako smiješnim frizurama (a meni se čini da je moja uvijek ista) kad smo mi bili djeca brali smo cvijeće u proljeće i živjeli s prirodom u prirodi svakodnevno puna su nas bila stabla (jesmo li doista bili djeca... ili ptice?) kad smo mi bili djeca malo nas je bilo neistih crno-bijeli televizori i nisu bili nešto u usporedbi s ratnim igrama po parkovima (koji su glumili filmovane šume) kad smo mi bili djeca nije bilo zlostavljanja - ne u novinama ni pedofilije - osim one koja je postojala malokoga je zanimala politika i činilo se da je učiteljima stalo (da od nas jednom postanu ljudi) kad smo mi bili djeca pravili smo sami vijence za spomenike koje uvijek dižu mrtvima kako se njihove smrti ne bi činile uzaludnima kakve zapravo jesu podrezani palmin list i na njemu jorgovani i neko drugo cvijeće (iz vrta dobre susjede koja nije preživjela svoj brak) kad smo mi bili djeca sve se činilo obećavajućim i nitko nije slutio kako će istom igrom završiti naše djetinjstvo jedino će mjesto radnje biti neko drugo parkovi su manje važni za rastanke takve vrste (i čini mi se da današnja djeca više ne prave vijence kako smo to mi činili kad smo djeca bili)                             E.M. Mahulja/Krk Thu, 15 Mar 2007 21:35:00 +0100 https://www.blogoye.me/ida4you/11461/ LJUBAV kasno noću prije svitanja sna i zalaska zvijezda unutar moga pogleda često razmatram lepezu mogućnosti koje sa sobom donosi novi dan... ujutro pustim zvijezde da odlete pretvore se u leptire a pogledom zagrlim svoje voljene tebe koji kraj mene sa mnom stariš polako i dijete koje smo još jučer nosili a danas nas je preraslo oboje.                           E. M. Mahulja/Krk Wed, 07 Mar 2007 14:25:00 +0100 https://www.blogoye.me/ida4you/11164/ ...čovjeka-osobu život kao umjetnik izrađuje. U početku si samo materijal, nekakav bezličan komad stijene, gipsa, gline ili potpuno prazno slikarsko platno... a onda, život - umjetnik krene svojim vještim rukama nanositi boje, povlačiti poteze kistom, slika svim tehnikama po jednom jedinom platnu - tebi. I ti postaješ njegovo umjetničko djelo... Ili te kleše, kida dijelove stijene, dubi, zarezuje, udara te sa svih strana i iz onog kamena s početka priče nastaje neki novi oblik. Obli i glatki, sjajan i ulašten, ili ostavljen hrapav pod prstima, ponegdje toliko oštar da zarezuje... A možeš biti i glina, bezlična masa, no život će u te udahnuti svoj dah i okretati te na kolu za oblikovanje... Postat ćeš projekcija svojega života... i nikada sasvim dovršeno djelo... Dolazit će k tebi i neki zlonamjernici i pokušavati te naružiti, razbiti, raskomadati, razmazati, iskriviti tvoj izgled... no život tvoj dat će si ponovo truda i pokušat će popravljati pokvareno ili možda čak počinjati ispočetka... Živi svoj život punim plućima i budi dobar. Budi zadovoljan sobom. Voli se. Nikad se nemoj ni radi čega prestati voljeti. Svi mi griješimo i prema sebi i prema drugima. No ne čine nas greške lošim ljudima ako ih prepoznamo i krenemo ih ispravljati. Ako se pomirimo sa sobom i prihvatimo se kakvima jesmo... tada će nas i drugi prihvaćati, onakvima kakvima nas je naš život do toga trenutka oblikovao... kao još nedovršeno, umjetničko djelo. E.M. Mahulja/Krk Sat, 10 Feb 2007 20:13:00 +0100 https://www.blogoye.me/ida4you/10586/   zimska idila u bijelomtek napadao snijeg meka perjanica pokrivausnulo selogluho doba noćizaustavljam dah slušajuć tišinu                 ***rumeni izlazak suncau rana proljetna jutramiris rascvalih grana opija galebove  u kolijevci morai mjesec još je tuzastao opčinjen ljepotom tišine                 ***u uvali skrivenoj od pogleda i ljudiosluškujem ljeskanje suncau bonaci poput uljamoje se dijete u tišiniigra u šljunkutražeći školjke                  ***lagani list u smiraj životalepršavo se spuštau krilo majke zemljeslijedi ga drugi poput kišeumiranje lišćaod tihog je tišečarolija tišinemošt miriše.                 Elfrida Matuč-Mahulja/Krk Fri, 02 Feb 2007 22:36:00 +0100 https://www.blogoye.me/ida4you/10206/   da mi je zagrliti ljubav objema rukamada mi je ljubavlju zagrliti svijeti ne biti prezrena radi ljubavi velikene bitisasvim pogrešno shvaćenada mi je smjeti ljubavlju bitida mi je biti ljubavvelika i čistada mi je dozvoljeno biti što jesamda mi je bitiLJUBAV!          Elfrida Matuč-Mahulja/Krk Mon, 22 Jan 2007 20:08:00 +0100 https://www.blogoye.me/ida4you/9640/   dok se zatvaramo u svoje kocke - svojevrsne simbole neznanja Onaj koji sve zna ostavlja nam poruke u obliku krugova u žitu - misterij kojih desetljećima nismo razriješili...   a kad smo mi Tebe razumijeli!??                E.M. Mahulja/Krk Sat, 13 Jan 2007 21:03:00 +0100 https://www.blogoye.me/ida4you/9226/   tiha se glazba provlači kroz sjene drveća u parku u kome ona sjedi i istu pjesmu šapuće vjetar njišući zavjese juga...a tu je on jednom su bili par njihov je smijeh bio jednak a pogled jedan i čitav je svijet bio njihov dom bitno je da smo zajedno, rekla bi nije bitno gdje smo, dodao bi on...   tanka je granica od ljubavi do mržnje govore ljudi oduvijek i smijeh se za tren pretvori u lavež a pogled počne vrludati u prazno tražeći skrovište od netom prozrene laži... kaži, mi gdje si bila dok sam te čekao s glazbom na tanjuru i cvijećem na stolu ne laži   kaži, mi gdje si bio dok sam za tebe mirisala u čistom krevetu i gledala kako izgaraju svijeće bez naših uzdaha... muk na sjeveru tišina na jugu a poznata glazba sjećanja vraća i donosi tugu   za oboje                    E.M. Mahulja/Krk Fri, 12 Jan 2007 23:40:00 +0100 https://www.blogoye.me/ida4you/9198/ danima me mučila napinjala u meni se propinjala rastezala okretala mira mi ne dala noćima me budila iz kreveta dizala iz sna zvala da bi se napokon nakon svih muka i napinjanja porodila samo jedna obična   RIJEČ               Elfrida Matuč-Mahulja/Krk Wed, 03 Jan 2007 20:02:00 +0100 https://www.blogoye.me/ida4you/8862/