Čini se da u njihovoj spoljašnjosti prepoznajemo našu unutrašnjost
Dolazak Roma pobudio je znatiželju evropskog stanovništva. U gradove su ulazili u dugim karavanima, neki pešice, neki na konjima, sa kolima punim dece, žena i prtljage. U nekim mjestima Romi su bili narorocito dobrodošli jer su sa sobom donijeli nove tehnike obrade željeza i metala. Govorili su da poticu iz Svete Kripte prosecan covek koji provede svoj život u jednom mestu može shvatiti lutanje samo kao oblik žrtvovanja ili kazne. Zato su ljude koji su se selili od jednog mjesta do drugog smatrali paćenicima. Romi su prihvatili ovu ideju i obogatili je svojim starim legendama.U Evropi, Romi su se našli u specificnoj situaciji jer se norme unutar njihovih zajednica nisu uvijek slagale sa normama i vrijednosnim sistemima većinske populacije koja ih je okruživala i do današnjeg dana imaju problema u pronalaženju određenih kompromisa kada su ove norme u pitanju.
Romi su oduvijek živjeli u zatvorenim grupama. Njihov ulazak u velike zajednice evropskih gradova još više je ucvrstio ovu njihovu zatvorenost. a tome je pomogla i negostoljubivost "Gađovana" kao i solidarnost među samim Romima unutar njihovih grupa. Većinske zajednice su Rome smatrale (a nažalost u većini slucajeva to se zadržalo i danas) kao nešto "SEKUNDARNO", kao neki vid prisutnog i ne tako lako rješivog problema, a njihov broj je polako rastao te su oni postali nešto sa cim moderno društvo mora racunati !- Ja sam svoju sreću našao u smeću - sekundarne sirovine - reciklaza ili put do najbliže divlje deponije - nova kultura sa kojima gurbeti nemaju veze, po starom dobrom receptu - deviza je jednostavna - smeće baciš gde stignes samo da tata ne vidi !
DRUGAČIJE GURBET IZGLEDA IZ DRUGOG PERA !Prvo da se ogradim od snobova (arogantnih i netolerantnih likova koji mi stalno skreću pažnju da treba da govorim ROM): pisaću Cigani, jer sam tako navikao, a, btw, termin Romi je obavezan da se koristi samo u zvaničnim dokumentima. Cigan (još) nije zabranjen u kolokvijalnom govoru ili, npr, na blogovima (kolokvijalno pisanje). Naime, ovo cigan može dvojako da se tumači, od latinskog aciganus (gnostik) pa do onog famoznog tsigani ili tzigani koje kao može da ima i neko zlonamerno značenje npr. prljav. A i ovde, da je neko malo bolje proučavao, postoji razlika između (kulta) spoljašnjih i telesnih prljavština i unutrašnje čistoće, koja se gradi baš nasuprot ovim (neizbežnim) spoljašnjim prljavštinama.
Nego, priča ide ovako:
Kao i svako savremeno domaćinstvo, naše je puno smeća. Od podruma do tavana, gomila smeća s kojim ne znaš šta ćeš. Nekom smeću se još i izmisli kakva upotrebna vrednost ali, s većim delom prosto ne znaš šta da radiš pa ga skloniš negde u garažu ili negde u dvorište (migracija smeća).
Smeće je, uostalom, najznačajniji proizvod sadašnje civilizacije (i srbijanske, ne samo američke), te se za proizvodnju jedne tone proizvoda (proizvod: smeće koje ljudi požele da kupe) mora proizvesti 5 do 10 puta, a možda još i više smeća. Kako to funkcioniše? Evo, npr. imaš neku reku ili jezero. Današnja tehnologija je vrlo čista, pa proizvede npr. samo nekoliko stotina grama otrova po toni nekog proizvoda. Međutim, taj otrov se ispusti u vazduh ili u vodu, pa tako više posredno nego neposredno učestvuje u ovoj produkciji smeća.
Tako se mogu tumačiti brojke, pa onda ispadne da Amerika proizvede najviše smeća u svetu, a mi ostali - ekolozi - samo nekoliko stotina grama otrova. Gde ode taj otrov, to nikog ne interesuje. Kada se otkrije da je voda zagađena, onda se to čuva kao najstroža tajna - da se ne unosi bezveze panika među ljude, a i nije dobro za turizam koji se, evo, razvija vrtoglavom brzinom.
Dakle, malopre sam već objašnjavao: Nije smeće samo ono što završi na gradskoj deponiji, pa se tamo izračuna koliko je to tona (zvanično: na naše deponije se godišnje izbaci oko 20-tak miliona tona smeća). Nisu problem samo divlje deponije, nego je problem što se i zvanične deponije tretiraju kao divlje (pre par godina sam radio jedan mali prilog o đubretu, pa sam se raspitao kod lokalnih smećara odn. menadžera upravljanja otpadom). Tako su stvarne brojke mnogo manje, kao što su npr. brojke o prosečnim primanjima u Srbiji mnogo veće, jer se uračunavaju i oni doprinosi koje će nam država vratiti kao penziju, pa se ista suma 2 puta ponavlja (tebi je to primanje jer će i tebi biti isplaćena penzija, a penzionerima je to primanje jer im se isplaćuje penzija, tako standard uvek ispadne nešto viši nego što jeste). Ah, ta matematika masa, taj Heri Seldon, ta psiho-istorija kao jedini poznati parametar u funkciji naše budućnosti.
Nego, vratimo se na smeće. Pre neki dan -ding-dong- došao Gurbet na vrata: “‘bardan! Imate smeća da pokupim?“. Imamo, kako ne bi imali smeća? Uz malo moderacije, šta još ne smatramo smećem, a šta smatramo, Ciga i njegovo Ciganče pokupiše smeće, utovariše na konjsku zapregu i odoše.
Čoveče, kakav servis! Kakva usluga! Ovo ne bi moglo ni u superiornim USA. Ovo je ideal-tip eko-snobovštine: besplatno odnošenje smeća, ne zagađuje okolinu (konjska zaprega), a čak možemo biti sigurni da će deo tog smeća završiti recikliran a ne na landfillu. Što se tiče ostalog, donekle će snositi odgovornost za smeće koje je pokupio a ne treba mu, pošto će živeti na njemu, ili ga pretvoriti u građevinski materijal. To još nisu smislili ni oni silni eksperti za zaštitu životne okoline, reciklažu, eksperti za projekte, copy-paste studije i awareness kampanje.
A ja baš pisao o onoj deklaraciji, u kojoj Cigani preporučuju svetu da krenu njihovim primerom. I baš se zamislim: Ako se mi tek borimo da priznamo sebi da ove naše nacije koje moraju imati države proizvode ništa drugo osim sukoba, ako se još zanosimo time da će izbeljivanje naše spoljašnosti (čak i izbeljivanje čmara) nekako da pročisti i naše duše, ako se još borimo da priznamo sebi da su proizvodi kojima smo okruženi zapravo smeće, onda su, a ako već verujemo u istorijsku dijalektiku, progres i sl. manipulacije, onda su Cigani već odavno u famoznom XXI veku.
Tek treba da im se pridružimo.
I možda ih zato baš niko ne voli previše (gvirni u istraživanja etničke distance).
Autor prethodnog teksta je meni Gurbetu nepoznat - da li se slaze sa njim ili ne to prepustam vama da zakljucak izvucete sami !
