Temeljna zadaća hrvatske Vlade jest skrb o hrvatskome narodu. Njezino djelovanje ustrojeno je Ustavom Republike Hrvatske, a jedan od najvažnijh članaka Ustava jest onaj pod brojem 15. koji jamči ravnopravnost svim građanima. No, kada se već jamči ravnopravnost svima, kako to da su neki ''ravnopravniji od drugih''? I to ne većina, kako bi se logički dalo zaključiti, nego oni koji su u manjini.

Po medijima se često povlačilo pitanje problematike romskih obitelji, čije su nastambe izgorje le u požaru u Plinarskom naselju u Zagrebu. Iako taj slučaj nije izoliran, te se takve stvari često događaju, osim problematike smještaja Roma, otvaraju se i neka druga pitanja. Naime, kod događaja poput toga, gotovo uvijek se ponavlja jedna te ista priča. Romi su jadni, omraženi, napušteni od svih, žive u neljudskim uvjetima, te nakon takvih tragedija nitko im ne želi pomoći. Zanimljivo jest, da im je ovaj puta uručena pomoć u vrijednosti od 42 tisuće kuna, no smatraju je nedovoljnom i sramotnom.

Također, kažu da je to samo predizborni trik te da ne žele sudjelovati u takvim 'igrama'. Nameće se pitanje, kako obitelji, koje žive u nelegalnom naselju, bez adrese i kućnoga broja, pri čemu mnogi od njih uopće ni nisu prijavljeni, te pravno ni ne postoje, uopće mogu dobiti poziv na glasanje? Začuđuje i zašto si te obitelji uopće dopuštaju život u takvim uvjetima, kada nerijetko posjeduju i automobile, ili čak i kombije, kao što se moglo čuti, kada se pred godinu-dvije sličan slučaj dogodio u zagrebačkom naselju Lukavac. Također, opće je poznata činjenica, da se prosidbom dnevno može zaraditi i do 400kn, što je svota o kojoj prosječni hrvatski radnik može samo sanjati. Isto tako, pored toliko romskih obitelji u Hrvatskoj, čije se bogastvo mjeri u stotinama tisuća kuna, ako ne i u milijunima, siromašni Romi traže pomoć od države, a ne od bogatih pripadnika vlastitoga naroda.

Najveći je apsurd u svemu tome što im dražva tu pomoć beskompromisno uručuje, a kao i u ovome slučaju, Romi žele daleko veće iznose od onih koje dobiju. I dok se njima uporno tolerira stanovanje u nelegalnim i bespravno sagrađenim naseljima, ruše se objekti hrvatskim građanima po moru, čemu smo svjedočili prošlo ljeto. Iako su mediji prezentirali kako će se rušiti objekti koji su neuklopljivi u urbanistički plan, dovoljno će se biti sljedeće ljeto prošetati po obali i vidjeti da takvi i slični objekti i dalje stoje na rubu mora, dok su srušene malene vikendice i apartmani.

Nažalost,  svemu tome, najmanje se može kriviti Rome. Svima je poznato da su oni nomadski narod, i kako stvari stoje, slabo izraženih umnih potencijala.

Ako je tako bilo zadnjih stoljeća, sumnjam da će se to i u budućnosti promjeniti. Problem je u Vladi Republike Hrvatske i stvarima koje ona određuje prioritetnima. Na primjer, svjedočenje jednoga branitelja. Bivšeg zaposlenika Ministarstva obrane. Kao mlad je otišao u rat, danas živi u poluraspadajućoj kući. Uz garanciju MORH-a da je kreditno sposoban, podiže kredit, obnavlja kuću, da bi zbog invalidnosti, koja je manja od 50%, bio otpušten iz MORH-a te mu zbog nemogućnosti otplaćivanja kredita, banka ovrhom sjeda na kuću. Nažalost, taj je slučaj, kao i mnogi slični njemu, samo tiha ispovijest, bez odjeka među onima koji bi trebali obraćati pozornost na takve stvari. Sramotno je da, kao što smo spomenuli, Vlada isplaćuje pomoć Romima, dok se branitelji sami moraju snalaziti, i moliti pomoć na ulici, po raznoraznim udrugama i povjerenstvima, ili u najboljem slučaju na televizijskim emisijama. Isto tako, dok romska problematika nekoliko puta mjesečno puni novinske stupce i informativne emisije, branitelji se guraju na margine. Vrijedi spomenuti još jedan slučaj. Naime, grad Pula smjestio je branitelje u bungalove u kamp na Valovinama.

Ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti nije uručila nikakvu pomoć. Žalosno je što je Vladi sve važnije od naroda za kojeg bi se trebala skrbiti. Dok se bezpogovorno uručuju novčane pomoći Romima, branitelji se odlučuju na samoubojstva. Zar je moralno pomagati one koji nisu čak ni legitimni državljani Republike Hrvatske? Koji ne plaćaju ni porez, ni režije? A u svemu tome se zapostavljaju oni koji su ovu državu stvorili, i bez kojih današnji vlastodršci ne bi bili tamo gdje jesu.

Do kada će se takvo što tolerirati? Kada se već ukidaju  povlastice za djecu branitelja zbog ustavne ravnopravnosti, kako to da se Romima i dalje daju ispomoći financirane od novca poreznih obveznika te im se grade nova naselja, i dovode im se struja, voda i plin u već postojeća, a zna se da su nelegalno sagrađena? Zar smo došli do toga da Romi, od kojih većina, budući da nisu prijavljeni, nemaju ni status etničke manjine, imaju prednost pred legitimnim građanima Republike Hrvatske, a prije svega ispred hrvatskih branitelja?! Sramotno je i žalosno da nas je Vlada dovela do stanja, kada bez riječi i rezignirano gledamo kako Vlada pljuje i gazi po grobovima poginulih gardista. I opet ta ista Vlada će se pozivati na branitelje kada dođe vrijeme za nove izbore ove godine.

Ne smijemo si opet dopustiti naivno i slijepo praćenje svih retoričkih blagodati kojima nas mame, jer ako nam i Bog oprosti ispuštanje krvlju stečene nezavisnosti, grobovi to neće.

NESHVATLJIVIM POREDJENJEM  ROMI I BRANITELJI ?

STA TREBA DA OCEKUJU LINČ, NOVI PROGON ILI NEŠTO TRECE ?

DEMOKRATIČNOST - ded - NO KOMENT