October 29, 2011

Verovao je da su njegove oci ulaznica za svaka vrata.. Da ima reci za svakoga I da svaki karakter lako cita.. Da svakog moze da razume I da ga niko ne moze prevariti.. Sve dok nije sreo nju.. Primetio ju je odmah cim je usla u klub.. Smejuci se sa svojim drugaricama I drzeci se za ruke sa njima.. Istog trenutka je znao da nijedna u toj prostoriji ne moze ni da joj bude ravna da nijedna to nije.. Vec je u sebi smislio kako je osvaja I stavlja na svoju zamisljenu policu trofeja kao jos jednu recku.. Igrala je cele veceri ne obracajuci paznju ni na koga sem na korake koje pravi.. Njihala se u ritmu muzike kao da je ona pustena samo za nju.. pravila pokrete koji su mu mamili osmeh na lice koliko I cudjenje.. Nikada do sada nije video devojku koja je tako slobodno igrala, ali ipak tako senzualno I opustajuce da to uopste nije delovalo ni vulgarno, a ni napadno.. Samo omamljujuce, tako omamljujuce da nije mogao da prestane da je gleda.. A tek njene usne.. Male, nimalo posebne ali na njenom licu su delovale tako zavodljivo dok je izgovarala teks pesama sa takvom preciznoscu da mu uopste nije trebala muzika da bi znao kako idu.. Celo vece ju je posmatrao I cekao priliku kada ce uspeti da joj pridje.. Cekao je svoj momenat da zapocne igru.. Cekao je svoj trenutak.. Posmatrao je I vagao.. Nekoliko puta je cak uspeo I da joj uhvati pogled, ali mu se cinilo kao da on nije imao nikakvog efekta na nju.. Zabrinuo se, po prvI put se pitao sta je poslo po zlu.. Poceo je da krivi svetlo, jer verovatno ga je ono stavilo u los polozaj, a posle mu je bila kriva I majca za koju je mislio da mu ne istice toliko oci koliko bi trebalo.. Toliko je bio u cudu da je na kraju poceo da se okrece po kaficu I da gleda da li postoji mozda neko drugi ko bi joj mozda zaokupio paznju vise nego on.. Odahnuo je kada je shvatio da nema niikoga ko bi to mogao uciniti.. ` Pokusavao je celo vece da uhvati njen pogled ponovo ili barem trenutak kada je bila sama da barem progovori sa njom, ali to je delovalo kao nemoguca misija.. Sve vreme je bila pored drugarica, I nije delovala kao da ce skoro da ostane sama.. Posto je bivao sve vise I vise nervozan, poceo je da trazi sledecu zrtvu.. Vec poljuljanog samopouzdanja jedna zrtva je bila malo.. Pored njega je stojala devojka koja se vise druzila sa flasom nego sa bilo kim te veceri, delovala je kao lak plen I imao je osecaj da ce samo jedna lepa lazna rec I neki kompliment biti dovoljni da dobije ono sto hoce, a njena pripijena haljina je govorila isto to.. Kao sto je I mislio tako je I bilo, posle deset minuta razgovora bila je spremna da uradi sve sto joj je trazio.. Ali to je bilo to, previse lako dobijeno I nedovoljno izazova za njega.. samo se okrenuo I nastavio da trazi dalje.. Ova je gotova.. cak se I pitao da li mozda da izadje sa njom napolje I sebi obezbedi jos malo zabave? Ne, shvatio je.. Ima jos ovde posla.. Poceo je da gleda dalje.. Ocima koje su dosta videle I dosta toga prosle, posebno sto se tice devojaka.. Cak je znao I da prepozna one koje su lako dostupne, samo medalje oko vrata, a znao je I za one tesko dostupne koje je stavljao na policu, prave pehare.. Mnogima je odmah istog trenutka zaboravljao imena, a mnoga se nije ni trudio da pamti.. Uvek su sve one za njega bile duse I srca.. To je bilo dovoljno njima da cuju, a njemu samo olaksavalo posao.. Nekoliko imena su cak ostala I urezana, ona malo duza.. Ona koja nisu bila samo za jednu noc, ali malo je takvih I cak mogu stati na jednu ruku.. Pogledom je pretrazuivao prostoriju I nekako opet mu se u vidik uvukla misteriozna devojka. Posmatrao ju je opet, ovog puta onako detaljno, svaku sitnicu.. Posmatrao joj je bokove dok se njihala u ritmu muzike, taj sklad pokreta I izvajanost njenog tela.. Posmatrao je duge noge u stiklama, ne mnogo velikim ali dovoljnim da joj ucini nogu elegantnijom.. Suknju koja nije bila ni kratka kakva je bila kod prethodne devojke, ali ni duga da bi bila monahinja, onako normalne duzine da zagolica mastu, ali ipak da pokaze da ima I sta da zagolica.. Pogled mu se naglo zaustavio.. Okrenuo je glavu I nije hteo vise da gleda, jer sto je vise gledao sve mu je teze bilo.. Bila je okrenuta ledjima tako da iz te perspektive je video sve sto je mogao.. Pitao se da li ce da je sretne ponovo, da li ce mu se posreciti da je opet sretne ovde I da pokusa jos jednom.. Jer on ne gubi, a ako je potrebno sve ce uraditi samo da je uvrsti u svoju kolekciju.. A ni malo ne sumnja da to nikako nece biti lako… Nasao je novu devojku, neku koja bi je mogla zameniti veceras, jer je smatrao da ce ona sutra biti njegova.. Neku ofarbanu plavusu koja mu je od kako je usao slala signale.. prisao joj je samouveren kakav je uvek bio progovorio nekoliko reci.. Ona se samo nasmejala, ustala dotakla mu ruku I krenula ka WC-u, jasno mu dajuci do znanja sta hoce.. Samo se nasmejao I okrenuo.. Ne nije mu to potrebno veceras, ne zeli to.. Dzabe da ode sa njom do WC-a kada su mu jos uvek u mislima pokreti misteriozne devojke.. Besan se javio drugu da je ispred I da pusi cigaru.. Izasao je I zapahnuo ga je vetar za koji nije ni znao da je poceo da duva.. Pokusao je da upali cigaru I posle nekog vremena je I uspeo.. Sa prvim dimom podigao je I pogled I susreo se sa mesecom I zvezdanim nebom.. Zamislio je ovo vece na nekom drugom mestu, na nekoj plazi na moru.. Kako zagrljen seta sa nekom devojkom, ali vrlo brzo mu je ta slika isparili iz glave.. Ne, romantika vise nije dozvoljena.. ne zeli uopste vise I da pomisli na nju.. Ne bi ni primetio da je neko tu dok mu se neki zenski glas nije obratio.. ‘’Mozes li molim te da se pomeris malo dim pravo ide na mene?’’, okrenuo se sa spremnim odgovorom, hteo je da obrusi da se onda pomeri ako joj smeta, ali zastao je u mestu kada je shvatio ko je tu.. Misteriozna devojka.. Sa sve svojim smedjim okicama, za koje se pitao cele veceri koje su boje.. Smedje oci mu nikada nisu bile zanimljive niti intrigantne, ali u ovom momentu su postale veoma zanimljive.. Pitao se sta da uradi u tom trenutku, da se samo pomeri I da joj moc ili da ostane tu I kaze joj da se ona pomeri.. resio je ugasi cigaretu.. 05,10,2011, MG
Objavio Vracara u 1:53
kategorija posta: email this post | Komentara (0)