Kad god sam zbunjena životom i zamalo lošim izborima,koje često pravim,okrenem se muzici.
Slušalice ajpoda čvrsto u ušima.Slušam EKV,uživam u zvuku pokušavajući da otkrijem kako je nastala pesma.Volim to da radim.Rasparčam pesmu na najbolji mogući način.Smišljam teoriju o njenom poreklu,o tome kako je nastala ideja,kako je nastao prvi delić inspiracije.Da li je prvo bio samo gitarski rif,refren,neka određena strofa ili stih?Da li mu je bilo slomljeno srce,da li je bio tužan ili ispunjen radošću-i zašto se baš tako osećao?I kako je posle tog prvog koraka nastavio pesmu?Vidim pesnika za klavirom ili kako prebira po gitari,zapisuje,menja,skraćuje,bilo šta.
Blaženstvo čoveče.Čisto jednostavno blaženstvo-tumačenje pesme.
Bežim u muziku.
Šta bi do đavola sad trebalo uraditi?
Nikada sobom nisam mogla da upravljam raznim trebanjima i netrebanjima.Reagujem u trenutku prateći trenutni nagon.Suviše sebična da bih se kasnije ispitivala.Jurim za životom...mada ponekad,učini mi se,da on juri za mnom.
