93

11/3/2009, 09:42
uto - 03.03.2009
Sad(e)ness

...


Is It A Crime

...

i cannot write a word, i'll just let her sing for me.....

.........

 
posted by marija@ at 3. mart 2009 12:19:53 | Permalink | 10 comments
objavio/la Marija@ kategorija:
(1) Komentara | obavesti prijatelja

92

1/3/2009, 14:03
sub - 28.02.2009
***

čula je poznati zvuk porukice na telefonu.. na brzinu je kliknula na nju i pročitala.. on dolazi na nedelju dana.. objasniće joj sve kada se vide.. dva mača radosti i bola su je presekla.. istovremeno..

dok se spremala milion slika joj se vrtelo po glavi, milion rečenica koje bi mu rekla, kada bi bilo prilike..

nazvala je dragog i rekla mu, nemoj da dolaziš večeras..

bela majica i beli top, sasvim opušteno, prikrivala je drhtanje ruku, i srca.. ključevi, podzemna, krenula je..

otvara joj vrata, džo je tu, hej džo gde si, lepo videti te opet, govori joj, kako lepo izgledaš, ne može da prikrije osećaje, znala je za to od ranije, još od kad su svo troje bili na žurci a ona igrala sa njim.. džo odlazi, zna da bi joj tražio telefon, J. se pozdravlja sa drugom..

ostaju sami..

gleda ga dok secka masline, sušene paradajze, bele kockice sira..

čuje ga da joj priča nešto, a onda postaje svesna.. moguće da ću otići na mesec dana u nemačku na neku obuku, a zatim direktno odatle, na pet meseci prakse u nekoj evropskoj zemlji, još ne znam kojoj.. videću da li će to da mi se dopadne.. možda se vratim ranije, ko zna.. u sebi broji, februar, maj.. septembar.. radujem se zbog tebe govori mu, to zvuči zaista dobro, ianako ovde ne propuštaš ništa (osim mene, pomišlja ali ne izgovara to..)..

stavlja pastu u ključalu vodu, govori joj da sedne za sto, želi da je posluži, kao uvek.. džentlmen, na neki svoj specifičan način..

priča mu novosti sa svoje strane, izgleda kao da se nisu videli jako dugo, mada je prošlo tek par dana više od dve nedelje..

odlaze do video kluba, uzimaju neki film, sofa ih prima kao i uvek, grli je, to je tako prijatno..

film im nekako traje previše dugo, pušta neku tihu muziku nakon toga.. govori mu, znaš, nisam bila svesna šta osećam prema tebi, dok nisi otišao.. i to mi je čudno.. uvek sam te stavljala u folder - prijatelji, jer, znaš zbog godina itd.. ali, nešto se pormenilo.. jako mi je lepo sa tobom.. i meni sa tobom, govori joj.. znam da ovo nema nikakve budućnosti, zbog toga, ili bilo čega.. sve što imamo je, ovaj trenutak sada.. ljubi je.. dugo.. ona pokušava da uvuče ruku ispod njegove majice.. on skida košulju, gledajući je.. ljubi joj vrat, miluje kožu stomaka, leđa.. bez plana, bez znaka stop.. sledeće gledanje na sat, pola tri.. njegove usplamtele oči i crvene usne ostaće joj zauvek zarivene u sećanje. spuštaju se na krevet zagrljeni, reči uopšte nisu potrebne.

ujutru ustaje prva, budi ga, odlazim.. javiću ti se kasnije, kaže joj i privlači je u svoj zagrljaj..

miris mora u vazduhu, staje na benzinskoj pumpi da uzme gorivo.. oseća neki mir u telu, i ogromnu buru u srcu.. i duši.. videće se danas sa dragim, kako da mu kaže sve..  i zar će ga zaista videti tek u septembru..

ulazi u stan, sve je isto, i ništa više nije isto... podvlači se pod jorgan, bez tuširanja, sa njegovim dodirima na sebi, sa svim njegovim na sebi....

nakon par sati budi je njegov sms, kako je, kako je stigla, kada je otišla.. možda će se videti u ponedeljak uveče, poziva je na večeru ako bude uspeo.. volela bi to, odgovara mu...

cuje se telefonom sa dragim, boja njegovog glasa govori joj da on nekako zna, oseća..

uključuje kompjuter, pušta depechovce, prija joj dejvidov glas, kucka nešto u text editoru, pritiska objavi.... iako nije sigurna da bi trebalo to da učini..........

napolju sunce se probija kroz oblake...........

 
posted by marija@ at 28. februar 2009 13:23:40 | Permalink | 10 comments
objavio/la Marija@ kategorija:
(1) Komentara | obavesti prijatelja

91

1/3/2009, 14:00
ned - 22.02.2009
2 more

hej.. gde si ti.. šta ima novo tamo.. ostaću možda nedelju dve duže  nego što je planirano.. moguće da cu otići na dve nedelje skijanja u švajcariju po završetku ovoga.. sa nekim prijateljima.. okej.. kada misliš da ćeš biti ponovo ovde :o)?.. u drugoj polovini marta, ili krajem ipak.. moguće da će sve ovo trajati kraće nego što sam mislio.. ovde je hladno, metar snega... kako je tamo.. stiglo je proleće, sunčano već dva dana, blago vreme.. kako si ti.. itd..

razmišljam,

vidimo se kad god.. ionako sam navikla na sve to.. na bivanje samom.. mislim, ne izgovaram.. dobro sam, radim, ništa novo.. dragi se doseljava ove nedelje.. ne nismo ponovo zajedno, samo, znaš. neki plan za sutra? moguće da ćemo otići negde u prirodu,  planine na jugu.. lepo.. aha..

ne spominjem M., čula sam se s njim juče, njegova devojka se vratila sa tromesečnog putešetvija po evropi, kaže, nije joj još rekao za mene, ne da ne želi nego nije mogao, čudim se, zašto bi joj uopšte govorio za mene, kaže pa da, ništa se nije desilo ali bih joj rekao, da sam te sreo.. toliko slični.. hteo bih da te vidim ponovo pre nego se ona vrati iz londona gde je otišla na vikend, šta radiš sutra uveče, ništa zaista, poslaću ti sms dogovorićemo se ako ne sutra onda neki dan, nemoj pogrešno da me shvatiš molim te ali ne bih želeo da dobijem neke porukice od tebe dok joj ne kažem, okej, ma nije problem dusso, mislim se..

i čudim, da.. znam za nejgove poruke kako mu je bilo lepo samnom, kako bi ponovo voleo da oseti moj dodir, i zagrljaj, ali nisam pretpostavila neku takvu dubinu osećanja, možda jesam a nisam želela.. uglavnom, videćemo se večeras, kada mi dragi ode..

nedostaješ mi J, pitam se da li i ja tebi tako..

sinoć me zoveš telefonom, sedim sa dragim u dnevnoj sobi gledamo neki film, izdaje me toplina u glasu i prikrivena ali ne vešto radost što te čujem.. srećemo se na skajpu, kako mi je lepa slika kuckaš, tvoji smsovi.. uh,

znam sve, ali želim te ovde, pored sebe.. recimo ....... dve nedelje je već prošlo, još 4, 5, nadam se proći će još brže...

ljubim....

 

edit:

...

o M. bilo malkice ovde

 
posted by marija@ at 22. februar 2009 17:17:38 | Permalink | 10 comments
objavio/la Marija@ kategorija:
(1) Komentara | obavesti prijatelja

90

1/3/2009, 13:57
sub - 14.02.2009
Srećan Vam Dan, Zaljubljeni :)!

Nije li lepo da te u ovaj dan probudi sveže skuvana kafa koju ti dragi posluži u krevetu,

i onda jedna sms poruka u kojoj ti (taj neko drugi) čestita dan zaljubljenih :))

 

pa, nije loše, moram priznati

 

mada bih volela da mogu da ga zagrlim :)

 

kako god - srećan jedini dan u godini posvećen - zvaničnoformalno ljubavi i zaljubljenosti :))

 

m.

 

 

 

 
posted by marija@ at 14. februar 2009 13:22:39 | Permalink | 21 comments
objavio/la Marija@ kategorija:
(1) Komentara | obavesti prijatelja

89

9/2/2009, 21:37
ned - 08.02.2009
First Kiss

stvarno?

hm..

 

kako neko da opiše prvi poljubac?

može li se reći da je to uistinu nešto najlepše na svetu.. a da se ne zvuči patetično ;)...

trenutak u kojem se lome poslednje zavese odbrane (i zaštite :d),

u kojem padaju maske..

trenutak predaje,

sretenja duša,

priznanja želje,

osećanja koja su tiho plamtela u nutrini..

 

ili trenutak koji mu prethodi, svaka reč i pokret kao da nose neko sudbonosno značenje, svaki pogled, osmeh, vrelina  u obrazima, drhtanje ruku, imaju neku posebnu snagu, poput poslednje kapi koja preliva čašu..

 

da, J. više nije [samo] prijatelj :)

a htela sam da bude, da..

a možda i nisam, ko će ga znati :)..

 

 

i...

 

 

J. za dva dana

odlazi

na dva meseca

u germaniju..

zbog posla

zbog recesije

zbog ovog onog

 

...

 

došao je u sredu veče kod mene, slušali smo muziku, ja pravila vegetarijansku picu, rekao mi je to, pogodilo me baš začuđujuće jako, prvi put sam shvatila kako izgleda nešto u meni želi nešto da mi kaže, da mi poruči, i čula sam, shvatila poruku..

 

onda smo gledali neki film (eyes wide shut), grlili se..

zvao me sutradan kod njega, na čaj, da :).

njegov cimer sa kosova  i cimerova devojka su bili tamo ali su ubrzo otišli da prošetaju, kao :d

sasvim ukratko

rekoh mu

znaš, zbunjena sam..

čime? pitao je kroz osmeh, znam da je znao sve pa sam mu rekla, reci ti meni :)

kako ja mogu da kažem čime si ti - smejao se i pocrveneo skroz, kaže, postaje ovde baš vruće, ja kažem pa ne više nego pre pet minuta :d. mora da je zbog duksa, rekoh da, sigurno je zbog toga - i, možda bolje da ne govorim ništa, reci, rekao mi je, reci sve.. zašto ja? zato što ti imaš više iskustva (ahahahh)

i tako..

primetila sam da se među nama događa nešto u poslednje vreme.. i to me zbunjuje.. jer sam svesna koliko sam starija od tebe.. da osećam nešto drugačije prema tebi, a i ti prema meni, pa bih volela da znam da li ja to umišljam, ili je.. istina..

i ta reč je odjeknula u prostoru, u nama, u očima, bilo je jasno šta je šta..

u know what? years are not the issue... ali.. ti si.. udata.

(ah, znala sam da se o tome radi zar ne)

da ali, mi ne živimo zajedno, okej, viđamo se svakog vikenda..

ali, ako on ode u australiju i ti ćeš sa njim ?

pa, ne..

...

well then, jedino što je ostalo da uradim, come over here, mislila sam zagrliće me, kao i uvek, a spustio je svoje usne na moje, i nije ih razdvajao dugo, ne znam više ni koliko, dodir njegovih prstiju na mom ramenu, ispod tanke crne košulje, stomaku, bedrima, samo dotle, nismo otišli daleko, ali taman toliko da pređemo granicu, bilo je dovoljno, provlačio ih je kroz moju kosu, kako mi se svideo taj dodir, zastali bi s vremena na vreme i gledali se, i samo ležali tako zagrljeni jedno pored drugog, i love 2 hold you :).. i do not mind :)..

vreme je kuckalo..  friends? well..............

...

 

odlazi u utorak, zvao me da se vidimo sinoć, ja nisam mogla jer sam bila sa dragim kojem sam rekla za J., videćemo se zato večeras, gledaćemo tog Bendžamina .. šta ce biti posle, i don't want to know..

 

skroz me pogodilo to kako mi je teže palo to što će on otići na 6, 7 nedelja, [boli me želudac kad pomislim na to], nego mogućnost da dragi ode za au zauvek...

tako.. znam da će mi nedostajati.. naravno da sam ostala skroz kul u vezi svega, kao, ma da, it is so good for you, altough i have to admit, u will be missed :).. by me.. here :))..

jbg

life is great

and life is a

bitch

simultaneously...

 

jedva čekam da ga vidim večeras, ova dva dana su bila baš duga.. znam da su i njemu ali .. neka bude tako.. neka bude, whatever..................

 

lots f love,

vaša

m

 

edit:

 

 

 

...

ne znam treba li da se izvinjavam (nisam odavno, ha) za setu koju nisam mogla pored sve zelje da izbegnem u ovom postu, naskrabanom samo tako...

 
posted by marija@ at 8. februar 2009 12:15:36 | Permalink | 19 comments
objavio/la Marija@ kategorija:
(3) Komentara | obavesti prijatelja

88

8/2/2009, 12:58
pon - 02.02.2009
Okej, malo istine nije na odmet :d

šalim se. ali

 

ima jedna stvar koju vam nisam rekla u vezi J. :d

 

naime,.. J. je smotan ko sajla ;dd

da, da, baš tako..

naime, viđamo se, pa sad već bi se moglo reći - redovno :)), zove me u bioskop, ili na večeru, ili na neke izložbe, ili na gledanje filma kod njega itd, i svaki put mi se približi malo više, svaki put me grli malo češće i duže, i svaki put, tu se ta priča otprilike završi ;d.

okej, za prošli put je imao alibi :d - naime i nedelju dana od operacije obrazi su mu bili pomalo otečeni i nije mogao čak ni lepo da priča, bilo je vrlo tužno smešno ;d  [poor child :d]]

sutra uveče dolazi kod mene, javio mi je da je bolje itd, pa, rekoh mu da ću sutra da ga pitam tri ozbiljna pitanja.

 

ali nisu to pitanja - ako ste mislili kao: 1. da li si gej :d, 2. da li si ikada bio sa ženom :o) ili 3. jel ti ikad palo na pamet da imaš nešto više samnom.

 

neeee, na ta pitanja imam odgovore.

 

bar se nadam ;dd

 

i tako, na poslu mi je veselo (što samo znači da sam crazy busy), noćas je ovde pao sneg i još pomalo pada, prvi put videh ovde tu atmosfersku pojavu za ovih cca 6, 7 godina, dragom posao visi o koncu, molim se za najbolje, tj za to da ne dobije otkaz.

 

mislim na vas i grlim vas,, i kad nisam tu :o)

 

vaša

m.

 
posted by marija@ at 2. februar 2009 14:36:38 | Permalink | 15 comments
objavio/la Marija@ kategorija:
(5) Komentara | obavesti prijatelja

87

2/2/2009, 09:15
uto - 27.01.2009
J. , frame 258

se vraća danas. da li je čudno to koliko nekako jedva čekam da ga čujem ili vidim. vozim se danas na posao i osećam nešto kao radost u nutrini i mislim se jbt, el si normalna ti.. nevoljno priznajem sebi osećanja koja mi uzburkavaju dušu, i da, telo :d... i pitam se; i, šta ćeš učiniti povodom toga?

pa, izgleda da postoje tri opcije: prva, go for it. druga, cut it off. treća, ništa. baš ništa. treća je, well, najmanje poželjna :)..

i tako.. baš jedan težak vikend iza mene.. neka bude šta biti mora ..

 

večeras idem sa šefom na neku mnogo bitnu prezentaciju.. i sinoć mi stiže poruka od njega, kao, naći ćemo se u sedam tamo, na parkingu.. to će trajati do negde pola devet. da li bi htela da izađeš posle toga samnom na večeru npr onaj restoran blizu tvojeg stana, imaju dobru vegetarijansku klopu..

 

well, mogu li da odbijem? naravno, odgovorih, baš lepa ideja..

 

dobro jutro :)

 

 

ps. and now something completely different :d

(and verry old as well..)

 

 
posted by marija@ at 27. januar 2009 11:24:55 | Permalink | 11 comments
objavio/la Marija@ kategorija:
(1) Komentara | obavesti prijatelja

86

25/1/2009, 11:37
pet - 23.01.2009
Problems iliti Real Life

o well...

da.. osećam da se zaljubljujem u J. a to nikako nije dobro .. al šta da radim, neka ga, to osećanje mislim, nekako me nosi kroz ovo sivilo :) sivilo? ma sve mi lepo, nekako i sunce i more i nebo i ptice i jutra i, strpljenja za ljude koliko hootješ, pomisao da kažem dragom kako se osećam, iako moguće između J. i mene nikada neće biti ništa, mada već jeste i...

i.. onda.. kao mali grom iz vedra neba.. poziv od dragog.. dobio sam pismo.. ustvari dva.. odbili su ga za državljanstvo zbog nekih nepravilnosti u pasošu, nikoga nije briga što to nije njegova greška, može da aplicira ponovo za godinu dana ako želi..

i drugo, iz firme, da mu najavljuju otkaz jer, firma otpušta 50 posto radnika...

šok? strah..

 

oboje.

sutra ce doći kod mene, jer večeras idem na neku žurku kod jedne drugarice.. on neće samnom.

o tome, hoćemo li zajedno dalje, ima li smisla.. ostati ovde, boriti se..  ili će on prvo za serbiju, krajnja destinacija, zapadna obala kontinenta kengurova..

 

a i ja s njim? što nekako, ne verujem....

 

pesma za danas, vrti mi se od jutros po mislima..

za J.

 

 

 
posted by marija@ at 23. januar 2009 15:22:20 | Permalink | 9 comments
objavio/la Marija@ kategorija:
(3) Komentara | obavesti prijatelja

85 - Dream

19/1/2009, 09:20
pon - 19.01.2009
Dream

šta da vam kažem a da vas ne slažem :))

da li da uopšte spominjem to da sam noćas prvi put sanjala J.

da sam sanjala da smo negde u nekoj grupi ljudi, kao neki zatvoren skup u nekom velikom holu, i idemo kroz gužvu, ja prva on iza mene, drži ruku na mom ramenu, da se ja u nekom trenutku okrećem jer me on prstima poziva na to, da me zagrli, ali da me dok to radi poljubi, još uvek osećam ukus tog poljupca, njegove tanke usne, nekako čudno :), i da se grlimo,, baš nekako toplo i sa ljubavlju, kako to samo u snu može biti..

budim se u šoku i mislim se, well,marija, šta je bre ovo..

da li da spomenem da se ovih dana viđamo svaki dan, da me pre neko veče pratio do kola koja su bila pola sata peške od mesta na kom smo proveli veče i grli me tako, kao u ovom snu?

J. je drug, prijatelj, ova mantra mi nešto sve slabija.

videćemo se večeras ponovo, osećam da se dešava u nama nešto dublje od onog što pokazujemo na površini i pravimo se da nam nije ništa..

da me prošle nedelje pozvao kod njega na večeru koju je sam spremio za nas dvoje, da smo sedeli posle toga na krevetu i da me isto zagrlio u spustio mi glavu na njegovo rame i tako...

...

da li tripujem ili se štrecne kad spomenem da sam se videla sa mužem mi, ili da me on čeka kolima negde nakon susreta sa njim, možda tripujem, videćemo, ne znam..

 

puno vas pozdravljamm ovog jutra, šef mi je otišao na odmor, sloboda narodu :d)

 

edit: ova pesma mi se danima vec vrti u plejeru, ne znam zasto :)...

 
posted by marija@ at 19. januar 2009 10:17:24 | Permalink | 20 comments

84

15/1/2009, 07:43
pon - 12.01.2009
O, da :)!

čudim se da mi se danas ponovo piše, jer retko me uhvate ovakvi trenuci. uglavnom se borim sa tim da kažem nešto, prodor u reči obično bude nasilan, nameran, voljan, i sve što dođe kasnije samo je prepuštanje toku od izvora u stranu u koju god on želi da me povede..

ali danas je drugačije, osećam potrebu da napišem - da ne kažem naškrabam, nažvrljam, skiciram, ili kako god, nešto. šta bilo..

da vam kažem neke konkretnije stvari, u crticama..

ovu novu godinu dočekala sam sa mužem, za razliku od prethodne dve, na trgu.. ne znam šta nam je to trebalo, nisam imala pojma da je bregović onakav seljak. well, dobro ste pročitali :d

nakon toga žurka u andergraundu, skoro do jutra, samo zbog brata mi i njegove devojke, da se razumemo :), bilo je tu svega i svačega, uglavnom bilo je veselo, i onaj mladi konobar bas simpatičan :d

nego, jedna od promena kojom je ova ng počela, je dogovor između mene i dragog, da ako to želimo možemo da budemo sa nekim trećim, pa da vidimo šta će nam to doneti.. da možemo to jedno drugom reći pre ili posle.. ima tu još dosta od razgovora, ali ne mogu to da napišem, i ovo je mnogo... ne znam da li ćemo išta i uraditi u tom pravcu, ali

od onda smo nekako, bliži, kako god to paradoksalno zvučalo..

negde oko ponoći stigla mi je sms čestitka za novu godinu od J.

po povratku na hrid ponovo poruka od njega, da je na skijanju na švajcarsko nemačkoj granici, u onom mestu sa ponovljenim imenom, da se vraća u petak, možemo li da se vidimo već u subotu..

no ja sam u petak slavila slavu, vikend provela sa dragim, i to je bilo dobro.. sinoć me J. ponovo zvao, da dođem kod njega u utorak ili sredu veče, on će praviti večeru za nas dvoje :o)

da, dear, doći ću.. jesam li rekla kako sam osetila tu toplinu u njegovom glasu drugačiju nego ranije? jesam li rekla da osećam da smo se pomerili sa onog mesta na kojem smo bili.. malo bliže?.. ne znam koliko će još dugo J. ostati samo prijatelj.. ali ću se to zaista potruditi.. kao do sad :d))

zvao me i M., čućemo se danas pa ćemo se videti ovih dana..

 

toliko. o nekim inim događajima, neki drugi put..

dobro vam jutro :))

 

 

 
posted by marija@ at 12. januar 2009 12:13:43 | Permalink | 19 comments
objavio/la Marija@ kategorija:
(4) Komentara | obavesti prijatelja

83

9/1/2009, 09:47
čet - 08.01.2009
2009 - or not ;)?

Čime da načnem godinu ovu? Da li da joj dopustim da me lagano uzme, da me samelje nežno ili grubo, da me preobrati, izmeni iz korenja?

Da li da joj se opirem, da joj ne dozvolim da me dodirne, da se poput duha izvlačim iz njenih čeljusti, ili da se prepustim njenim nežnim rukama.. 

Začudo, osećam da je ovo ona, ne on, da će biti blaga kao jutarnje more bez bure, sa odsjajem sunca koje prodire kroz zenice u najtajnije dubine duše..

Začudo, osećam da će njene promene doneti neku blagost u moje prazne odaje, koje će se ispuniti nečijim smehom, umesto mojim suzama..

Ne znam zašto da joj verujem, u njenim genima je previše bola iz prošlih inkarnacija..

Želim da verujem da će ovaj neprimetni drhtaj u mojoj nutrini smiriti neka nevidljiva ruka što će me odvesti konačno tamo gde želim da budem.. sebi, koja želim da budem..

Želim da verujem da će mi doneti trenutke podeljene sa onima kojima će isto toliko značiti kao i meni, koji me čekaju negde misleći na mene, želeci da me vide, čujem njihove glasove iz daljine, sa nekih snežnih planinskih vrhova pre spuštanja u dolinu, zelenu, rascvetanu, natopljenu opojnim mirisima ..

Priznajem da je teško gledati zgarišta iza sebe, naznake topline koja se razliva u ništa, sreću koja protiče kroz prste poput peska, sitnog, čiji prah ostaje ipak negde u najsitnijim porama kože i kojeg se ne možeš osloboditi jer kad to pokušaš, on se zavlači sve dublje..

 

Setna sam, znam.. to badnje veče provedeno u tišini sobe, otćutano, odsmešeno samo senkama koje plove oko mene.. Ali stojim ovde hrabro, ne povlačim se, tu sam, učini samnom što je tvoja volja, neka bude kako jeste, kako je oduvek bilo, kako je dobro za sve....

Učini da moja ranjena duša zaceli, skloni me sa ratišta, bojnih polja, od hladnih pogleda i zaleđenih srca, i daj me milju, neka ovo bude godina u kojoj ću da ozdravim, da se dam na poklon životu dostojnom življenja...

 

 

...

Never Enough - Roisin Murphy - lyrics

 
posted by marija@ at 8. januar 2009 12:07:38 | Permalink | 9 comments
objavio/la Marija@ kategorija:
(7) Komentara | obavesti prijatelja

82

8/1/2009, 09:34
čet - 18.12.2008
Ozbiljno?

pa, kad šef danas neće biti u kancelariji :d

elem, ozbiljno da vam kažem. baš mi je lepo sa J.

viđamo se on a regjular bejzis bar dva put nedeljno, nekako nam sedmica duga za samo jednom :).

kad god se raziđemo odma krene da mi kucka porukice, kako mu je bilo lepo i blabla..

koristimo svaki izgovor da se vidimo, sve opcije su u opticaju :).

idu ovi nazovi praznici i pretvaramo se da nam nije ništa i da nećemo jedno drugom nedostajati. if only.

ali, i dalje friends.

jer, šta bi drugo :))

btw preksinoc sedimo u jednom kaficu i pijemo neki 'čaj ti' - kaže moram to da probam, a ja mu izbunarila kartu horoskopa i ges uot . i on je blizanac vaga, isto kao i ja :d))

***

a muž..

e, to je već malo hevija stori.

idemo zajedno na odmor, rešila sam da ovu novu godinu (za razliku od prethodne dve) dočekam sa njim. veruje li mi neko da mi je pomalo mukica od toga. ne umem da objasnim zašto. ponekad osetim začudo kako mi nota ljubavi za njega prostruji telom i dušom i to me ekstremno začudi. jer, nas dvoje nismo jedno za drugo. to mi postaje sve očiglednije.

rekla sam sebi, povodom odluke koju on [nepravedno] očekuje od mene već evo dve godine, da ne želim da je donesem jer nije moja. ali sam rešila, živecu sebe. takvu kakva sam. daću si slobodu da budem srećna - ponovo. gde god, s kim god, kako god. da budem ja - ja. pa ako pritom nas dvoje grounemo apart, pa, neka bude.

znam da je u kontaktu sa S. iz bgda, znam da su već isplanirali da se vide, znam da želi da je 'osvoji'. koliko me to u nekom prvom trenutku štrecne, već u drugom pomislim, ma možda je tako i bolje. ja sa svoje strane neću učiniti apsofakinlutli ništa što bi tu njihovu priču [u kojoj mene nema, naravno] bilo čime narušila. neću mu čak ni dati do znanja da znam, da osećam, da nije potrebno ništa ni da mi kaže. ona nudi da ga čeka već na aerodromu, on joj govori da voli da dolazi sam...

isto tako znam da je ona potpuno nebitna, da on, ako bi mogao da bira između mene [kakvu me želi] i nje uvek bi izabrao mene. jedini malecki problem je u tome, šta ja nisam ta.

ma, neka bude.

*******

još samo da skupština usvoji produženje važenja naših pasoša, jer ako ne, od putovanja ništa.

 

******

sinoc sam se, ponovo - videla sa M. Jedan novi dečko kojeg sam upoznala pre nekih mesec dana na jednoj žurci na koju sam otišla sa J.

otišli smo do njega. sedeli na krevetu, pričali.. kad sam krenula oko ponoći, stala sam na vratima i rekla mu, osećam celo veče kako želiš da me zagrliš, pa evo, ako hoćeš možeš sad, jer posle ćemo voziti itd. i zagrlili smo se. posle par minunta, pogledao me je i rekao, to što si rekla za celo veče, zar je toliko očigledno :).. i sav se zacrveneo u licu :dd

mejbi [nisam mu rekla da osećam i mnoge druge njegove misli, brate, mogao si ih nožem seći u vazduhu :d))

možda neki drugi put

 

voli vas vaša

M.

 

ps.

mjuzik, ez olvejz - dis uan for d morning :))

 

 

We'll do it all
Everything
On our own

We don't need
Anything
Or anyone

If I lay here
If I just lay here
Would you lie with me and just forget the world?

I don't quite know
How to say
How I feel

Those three words
Are said too much
They're not enough

If I lay here
If I just lay here
Would you lie with me and just forget the world?

Forget what we're told
Before we get too old
Show me a garden that's bursting into life

Let's waste time
Chasing cars
Around our heads

I need your grace
To remind me
To find my own

If I lay here
If I just lay here
Would you lie with me and just forget the world?

Forget what we're told
Before we get too old
Show me a garden that's bursting into life

All that I am
All that I ever was
Is here in your perfect eyes, they're all I can see

I don't know where
Confused about how as well
Just know that these things will never change for us at all

If I lay here
If I just lay here
Would you lie with me and just forget the world?
 

 
posted by marija@ at 18. decembar 2008 10:22:24 | Permalink | 35 comments
objavio/la Marija@ kategorija:
(7) Komentara | obavesti prijatelja

81

8/1/2009, 09:23
pon - 15.12.2008
Emm...

opet mi je teško da pišem.

ili mi je samo teško :)?..

opet sam se pogubila..

radi se o E...

o mejlovima koje mi šalje..

o emocijama koje osećam..

o nemogućnosti da mu odgovorim jer

ne umem da lažem baš dobro (ha)

i jedino što mi dolazi da mu napišem je

volim te

i ne brini se

i sve tako nešto

onda se ugrizem za ..

prst

i umesto send kliknem sejv

i tako danima

ne dišem

kako treba jer

znate već

od ranije, ništa novo jel

samo ponovo snažno

a totalno suludo

bolje da ne zatvaram oči

bolje da slušam šefa šta mi govori dok sam u kancelariji na sastanku

trgnem se i setim se gde sam

a nisam tamo

i nisam sa njim

i deo mene, oooo ddaaa, deo mene

bi hteo sve i psuje ovaj naopak naraštaj ljudski

me included

deo mene se povlači i ćuti

i misli da će se ćutanjem odbraniti

jer

proći će..

sve ionako prolazi zar ne....

 

voli vas

vaša

m

 

 

ps. ima i puno drugih dogadjaja, izlazaka sa J., žurki i novih ljudi, vidjanja sa M., priprema za put, mojih zakletvi meni samoj... pisaću malo 'ozbiljnije' uskoro

al sve me to..

ma.,.................

edit

 
posted by marija@ at 15. decembar 2008 21:12:00 | Permalink | 15 comments
objavio/la Marija@ kategorija:
(1) Komentara | obavesti prijatelja

80

21/11/2008, 09:33
J. stands for 'Friend'

sre - 19.11.2008

 

moja nova mantra :)

pošto nam je sinoć bilo mnogo dobro.

pošto se od jutros osećam kao da sam na nekim drozama, što nikako ne može biti dobro :d).

pošto nam se nije razilazilo, pa smo po zatvaranju obližnjih kafića otišli do njega.. prvi put..

pošto je bilo interesantno primećivati postepeno približavanje telom, dok smo sedeli na krevetu nameštajući nešto na njegovom starom mobilnom telefonu..

pošto mi je poslao poruku pre nego sam i stigla da uparkiram, o tome, kako mu je bilo lepo samnom..

pošto smo se smejali sve vreme kao blesavi itd itd, daklem, moja nova mantra je na snazi..

10 godina bre ej. kako da preskočim to?

u svakom slučaju :))

za danas, šale radi:

 

..

ps. mua, sinoć ;)

[just wanted 2 say hi :)]

 
posted by marija@ at 19. novembar 2008 15:00:55 | Permalink14comments
objavio/la Marija@ kategorija:
(5) Komentara | obavesti prijatelja

79

20/11/2008, 11:27
Skidanje nevinosti

čet - 13.11.2008


ne fizičke, ne o tome.. tek jedna priča..

***

bio je vreli letnji dan.. sunce na vrhu neba, a nebo bez oblačka..

stajala je na autobuskoj stanici, u kratkoj tamno plavoj haljinici na bretele, plava kosa joj je padala preko ramena, velike crne naočare skrivale su njene oči.. stanica je bila skoro prazna, autobus joj je otišao ispred nosa.. držala je svoju malu crnu torbicu ispod ruke i ponekad šetala par koraka tamo vamo.

crni bmw je prošao polako niz ulicu, pored nje, zaustavljajuci se desetak metara ispred, da bi zatim krenuo unazad i zaustavio se blizu nje..

otvaraju se vrata, lep momak, u lepo skrojenom svetlo sivom odelu i crnim cvikerima pitao ju je: hoćeš da te povezem? ideš do grada? i osmehivao se..

ona se osmehnula njemu, ionako kasnim, po običaju, pomisli.. par sekundi i gledanje na sat, i ..

pa hvala, rekla je, i kliznula na sedište..  unutra je bilo prijatno, bila je svesna njegovog pogleda na njenim golim nogama, njegovog tela ispod majice i sakoa.. ja sam D., rekao je i skinuo naočare.. mmm, pomislila je u sebi gledajući ga.. dokle ideš? do centra.. usput su pričali potpuno opušteno, kao da se znaju dugo.. pre nego je izašla pitao je za njen broj telefona, hteo bi da je pozove, nije ga dala, sa nekim objašnjenjem.. svejedno, drago mi da smo se upoznali..

...

šta je ovo bilo? pitala se analizirajuci reakciju u svom telu, o kojoj naravno niko sem nje nije znao.. njen partner, za kojeg je bila već nekoliko godina udata je bio negde daleko, nedostajao joj je i to jako, svaka ćelija njenog tela je znala to.. well, šta god, nećemo se više sresti,  imam posla sad i ne mogu o tome da razmišljam.. krenula je lagano, smešeći se

...

 

nedelju dana kasnije, ista stanica, gotovo ista scena.. ovoga puta nije prošao, stao je odmah i mahnuo joj, upadaj.. nije se dvoumila i ušla je.. čudno da se ponovo vidimo, rekla je, pa moram da ti priznam da sam namerno prolazio ovuda.. nadao sam se da ću da te vidim.. jel?

da, rekao je otvoreno.. jako si mi se svidela jos prošli put.. sad izgledaš jos lepše.. nasmejala se, za trenutak je poželela da ima još nešto na sebi osim crnih sandala sa visokom štiklom, kratke sive suknjice i malenog belog topa.. jer, osećala se nekako gola pred njim..

 

ovog puta nije tražio telefon, samo ju je pozvao da izađe sa njim na piće ako je slobodna neko veče.. dogovorili su se, doći ću po tebe oko osmice.. izašla je i zatvorila vrata..

--

šta radim ja ovo, zašto da se vidim s njim, pitala se, mada je znala odgovor.. svideo joj se, svaki detaljčić koji je saznala o njemu je uzbuđivao.. well, mogu da izađem sa nekim, nije to prestup, zašto da ne, da izađem malo iz ova četiri zida u koje sam se okovala.. ma da, opusti se..

..

naredna dva dana se trudila da ne misli o njemu, vreme je proletelo.. sišla je na dogovoreno mesto, nije ga čekala dugo.. i onda taj restoran, na košutnjaku, iz kog se grad prosipao i svetlucao u daljini.. svetlost sveća na stolovima, njena uzana majica sa prorezom na grudima, ne dovoljno velikim da bi bila degutantna, niti malim da ne bi golicala maštu, njegove ruke na njoj kao slučajno, ispijanje pića, gledanja usana, svetlucanje očiju u mraku, lagana muzika..

da odemo do mene? ne bih, rekla mu je, možda neki drugi put, moram kući.. okej, nije nikuda žurio, nemoj da staneš baš ispred mog ulaza, prošli su dalje i parkirao je na jedno mesto na kraju u senci nekog drveća.. nagnuo se ka njoj i poljubio je, prvi put posle dugo vremena je osetila nečije tuđe usne na svojima, osetila je njegovu ruku kako klizi uz njene butine, bilo joj je vrućina, čudan ukus tog poljupca, drugačiji.. stavila je ruku preko njegove, stani, rekla mu je.. videće nas neko, a i moram da idem.. on je disao malo ubrzano, provukao je ruku kroz kosu, nasmešio joj se, odmaknuvši se .. okej, malena, znaš šta mi radiš, zar ne.. moram da idem, zvaću te, rekao joj je i otvorio vrata..

..

krv joj je pulsirala u obrazima, čekala je da zamakne iza ćoška i onda pošla do svoje zgrade, popela se liftom u stan skinula sve sa sebe i dugo se tuširala kako bi sprala njegov lepi miris sa sebe...

onda je otišla u sobu i gledala album sa njihovim slikama. nje, i njenog dragog, pre nego je otišao.. mislila je na D.

..

videli su se ponovo svega nekoliko dana kasnije..

sedeli su na vrhu jedne zgrade, u restoranu sa vrlo intimnom atmosferom, gde nije mogao da dođe svako. ali on je radio za vladu, tu prvu demokratsku, moglo mu se..

odvezao ju je par sati kasnije u svoj stan, pitala ga je sa kim živi, rekao je samo sa cimerkom, zovem je šeron stoun, upoznaćeš je, mada je nije upoznalo puno ljudi, ćudljiva je.. tvoja devojka ne živi sa tobom? ne.. kuća u skupom delu grada, penju se uz stepenice, ona ide za njim, još uvek pomišlja da se vrati.. ulazi kroz teška vrata sa stilskim bravama, svodovi umesto tavanice, visoki, prostor odzvanja od njenih štikli.. evo je šeron, kaže joj kada tanana nežna ženka ruskog hrta izlazi da ga pozdravi.. smeje se.. odlaze u dnevnu sobu, ako bi se to moglo nazvati tako, donosi joj piće, sedaju na pod, prigušeno je svetlo.. zna da bi on odmah posegnuo za njom ali on čeka, pričaju, gledaju se, odmeravaju, smeju, uživaju u igri, oboje..

i onda, on je nosi u svoju začudo malu sobicu u tom zamku, spušta je na krevet, svlači joj majicu skidajući i sebe istovremeno, ljubi je, oseća njegov dah na svom vratu, njegove usne na svojim grudima, njegove ruke među njenim nogama, kako svlače njene vlažne gaćice..

moram da zaustavim ovo, prolazi joj kroz glavu, oseća njegov ud na svojim usnama, uzima ga rukom i gleda ga u oči, a onda ustaje, ne, ne mogu ovo da radim, moram da idem, hej stani gde ćeš sad, ne mogu oprosti, moram da odem sad, oblači se rukama koje joj drhte, on klekne pored nje i počinje ponovo da je ljubi, hej, nema ovo veze s tobom znaš, samo moram da odem sad, hoćeš da te odvezem, ne treba, uzeću taksi, ali nije mi teško, pa okej, silaze dole, kola, parking, grli je, ona odlazi..

 

o bože hvala ti što sam imala snage da prekinem ovo.............. dobro je, da nismo otišli dalje.. misli dok lagano tone u  san....

 

epilog:

čula se s njim još par puta nakon ovoga, zvao je, ali više se nisu videli.....

 
posted by marija@ at 13. novembar 2008 23:09:44 | Permalink | 16 comments
objavio/la Marija@ kategorija:
(3) Komentara | obavesti prijatelja

78

17/11/2008, 20:54
Kajanje

uto - 11.11.2008


znam, čudan nasov posta, koji zbog toga već od početka ne zvuči veselo.. pa, i nije.

napisala sam skoro onu pesmu, i u komentaru rekla, kako sam učinila mnogo loših stvari u životu, ali da je ta izgledala tako dobro..

može li nešto loše ikada biti dobro?

hm.. taf kueshchn.

možda..

ukoliko je nešto shvaćeno (a jeste) nakon nekog lošeg čina (koliko god taj isti čin ili događaj bio lep sam po sebi tj van konteksta) - može li se reći da je imao dobru svrhu?

 

nisam planirala da se to desi.. tako nešto ne može uostalom da se planira.. desilo se .. bilo je, mnogo, ali mnogo jako.. mozak više nije funkcionisao uopšte.. osećaj bivanja zajedno, bez reči, bez pokreta, svemir..

toliko ću reći..

sve je već bilo učinjeno pre nego se stvarno desilo, prelaz je zato bio skoro neprimetan, iako čekan, dugo..

 

...

pregazila sam sve svoje zavete istini, iskrenosti, poštenju, sve što sam ikad zagovarala, trubila, vikala sa planine.. sve je palo u vodu pred silinom te ljubavi i iz nje rođene želje..

skoro sam takođe napisala, da nema ljubavi nad istinom.. da li je to onda bila ljubav, ako nije bila okrunjena istinom, sa moje strane..

on, je svojoj ženi rekao sve, ali tek nakon što se desilo.. ona ga je izbacila iz kuće, rastali su se, ne i razveli.

ja, svom mužu, rekla samo za osećaje, ne i za fizička dela.. on je spavao nekoliko meseci u drugoj sobi..

..

nakon svega, rekla sam tom čoveku, ako mi se ikada nešto ovako ponovo desi, biću tada slobodna.. (da kažem svoju istinu)..

začudio se, kako ponovo ako mi se desi.. naravno, da se tako nešto ne dešava dva puta u životu.. tako jako sigurno ne..

..

od tada traju moje borbe, sa samom sobom, sa istinom koju znam i koju sam kao kaznu se zavetovala sebi da ću je odneti u grob, pristala na prokletstvo u ovom životu i na izgnanstvo iz raja..

..

u poslednje vreme, sve teže mi pada misao o tome koliko je to što sam učinila pogresno, sa duhovne tačke gledišta..

ne mogu nisakim da pričam o ovome, a istina u meni vrišti da bude izrečena..

bog zna koliko sam noći plakala, koliko sam puta želela da mu kažem sve.. pa kud puklo da puklo..

..

od tad je prošlo pet godina.. znam da bi meni bilo lakše, znam da bih njega povredila puno, da li je bolje da bude povređen ali zna istinu, verovatno da.

..

sinoć sam ga zvala, rekla sam mu, znaš onaj san što si sanjao, da nas jure neki vampiri, a mi kao nešto bežimo itd, pa nisu ti vampiri oni ljudi što si mislo da jesu.. ne? ne. to sam ja.. ja sam taj vampir u tvom životu.. kako ti, srce moje, šta pričaš, opet nešto filozofiraš, koji ti je..

..

pokušaj od pre par meseci, početak priče, znaš ono, pre pet godina što je bilo.., i njegovo presecanje u startu, znaš, ako mi tad nisi rekla, šta god bilo, ne moraš ni sad.. ne interesuje me..

..

 

čitala sam skoro jednu knjigu, tj čitam je još uvek, ali na početku su bile rečenice nešto kao, pet nivoa istine, reći sebi istinu o sebi, reći sebi istinu o drugima, reći drugima istinu o sebi, reći drugima istinu o drugima, i konačno, svima uvek govoriti istinu..

pomislih, džabe ja čitam ovo dalje, kad, ja ne živim u istini.. ne, još uvek ne.. ovih poslednjih pet, šest godina..

 

sem toga, ovo nije jedino što sam uradila u svojim nesvesnim danima, u kojima je moja izgubljena duša lutala tražeći spokoja i izlaza iz sopstvenog životnog pakla.. pakla oivičenog strahom, ljubomorom, posesivnošću, napadima paranoje..

 

odgovor sam, nakon svega, dobila, i taj trenutak neću da zaboravim nikad.

a odgovor je, da moram biti ona koja jesam, pa kako god to bilo. da moram biti slobodna da stanem iza svoje istine, ali sto posto, ne polovično, ne tričetvrtno, već potpuno, jer, jedino to se računa, jedino tada se otvaraju neka druga vrata..

zvuči lejm? poznato?

da, poznato jeste bilo, ali ne i spoznato..

 

od tad se borim da kroz ta vrata prođem, ali izgleda da je to nemoguće, dok god se ne ostave gresi prošlosti iza sebe..

dok god te istina ponovo ne okupa spolja i iznutra..

i dolaze mi te hamletove reči: "može li kogod oproštaj da traži, a korist od svoga zločina da drzi?"...

plašim se.. plašim se, da ću mu reći sve......... .........

 

ps. ne očekujem oproštaj..

mislim da niko to sve što sam činila ne bi mogao, pa moguće ni trebao, da oprosti.

kako god zvučalo, i meni je teško da oprostim sebi.

 

edit2:

 

 

 
posted by marija@ at 11. novembar 2008 11:06:07 | Permalink | 24 comments
objavio/la Marija@ kategorija:
(11) Komentara | obavesti prijatelja

77

17/11/2008, 20:50
23.10.1999.

čet - 23.10.2008


devet godina mog braka..

pauza na poslu, idem u prodavnicu, kiša pada kao iz kabla, moj crveni kišobran prkosi sivilu ..

na izlaznim vratima zvoni telefon, pomislim, gazdarica me želi obavestiti da mi je smanjila kiriju :), ali ne, ipak, on.. dragi..

kaže, koliko ono godina danas? pa čestitam ti..

kaže, hajde da zaokružimo bar na deset, pa posle kako hoćeš :)..

rekoh, ako preživimo narednu godinu, stvarno nam svaka čast..

na trenutak zastaje, znači li to da sumnjaš da ćemo uspeti?..

o, da..

i mislim u sebi, o kako samo da..

kaže, nije za preko telefona, pričaćemo kada se vidimo..

u sebi mislim, zar opet? ima li se više šta reći..

pita, odakle ti to dolazi? rekoh, ne znam, od tebe..

vetar me udara u lice, skupljam kišobran jer bi se samo polomio, od horizontalne kiše ionako ne štiti..

nisam tužna..

čudno raspoloženje mi se razliva mislima..

mislim na stanje ovde, na svoj život, na to da je danas jedna velika arhitektonska firma sa cca 120 zaposlenih objavila da otpušta 60 posto zaposlenih, da treba da potpišem ugovor za stan na narednih godinu dana, da bih, pored svega, volela da postanem irkinja :)..

dišem..

kapljice kiše na prozoru.......................

9 godina....... eh..........................................................

ne znam da l je baš za čestitanje, al' ako hoćete da popijete nešto, kuća časti :)..

 

 

 
posted by marija@ at 23. oktobar 2008 16:32:50 | Permalink | 30 comments
objavio/la Marija@ kategorija:
(0) Komentara | obavesti prijatelja

76

17/11/2008, 20:47
Povratak

pon - 20.10.2008


eee..

sa svakim povratkom odande ovde deo mene se raspadne, jer deo mog srca nepovratno ostane tamo.. u tim ulicama, osmesima i zagrljajima dragih lica, sunčevim zracima, bledoj izmaglici nad jezerom ade, kalemegdanskom žagoru, naravno knjižarici plato u knezu :) i ostalim sitnicama koje život znače..

tako ni ovaj put nije bio izuzetak..

sletanje na dablinski aerodrom, irska hrid obavijena gustim sivo belim oblacima, kao da je bog ne voli, pa je sakriva od svojeg pogleda..

carinici koji ne razumenju sta znače reči "dobar dan", ćutljivi taksisti, zabrinutost zbog povećanja taksi na dohodak za jedan posto na globalnom nivou, vazduh ispunjen mirisom mora, vetar što leluja raznobojne zmajeve na nebu nad bull ajlendom... poznati (dragi) prostor i pogled sa terase, al' nekako prazan, hladan, previše dalek..  od beograda..

njihovi esemesovi, kada ćeš ponovo doći, javi se kada stigneš, nemoj da mi dramiš sad tu, reči upućene mojoj majci sa začetkom suze u oku.., ne stizanje da se završi mnogo toga željenog, da se vidi 'propisno' ili uopšte sa mnogima..

svaki put jako brzo proleti.. samo se okreneš, i već je prošlo, stežeš stomak da ne osetiš kako te boli, želja da se vratis, nemogućnost da to učiniš, raspetost na krstu stihije današnjeg načina življenja..

još tri godine, govorim sebi.. da uzmeš taj pasoš (nadam se), i onda si slobodna.. možeš otići, možeš se vratiti, možeš početi iz početka bilo gde..

preživi.. pomozi im, jer ovako to možeš, znaš da im znači..

doći ću.. ponovo..

ne znam kad. čim pre, za novu godinu već možda, volela bih, iako je karta bezobrazno skupa zbog božića i sveg tog ludila kad svet putuje..

ako ne, na proleće tek.., ali kako će duga, duga biti ova zima u tom slučaju....

 

ps. siguran znak povratka - ponovo onlajn :]

pa, pozdravlja vas vaša m (x2)

a i jedne lepe crne oči posebno :o))

 
posted by marija@ at 20. oktobar 2008 11:07:51 | Permalink | 17 comments
objavio/la Marija@ kategorija:
(1) Komentara | obavesti prijatelja

75

17/11/2008, 20:44
J. again? :)

pet - 03.10.2008


šta znam, eto malo :)

ukratko, baš mi je lepo s njim. naravno, podsećam se dok vozim na sastanak da smo nas dvoje i da možemo biti samo prijatelji :).

ipak snimam se kako se tuširam i brijem noge :d pre susreta s njim. zašto? kad ih on sigurno neće videti ispod tankih crnih pantalona.

well, opravdavam se da eto, želim lepo da se osećam - zbog sebe.

aha.

tešim se time da ovoga puta namerno nisam isfenirala kosu, samo sam je nehajno podigla šnalom na potiljak i pustila par pramenova da mi slučajno padne na rame. nije mu smetalo :).

crna čipkasta bluzica postavljena crvenim satenom sa tankim crnim bretelama, preko toga kratki crni top i crna poluprovidna marama koja mi prekriva sve - ali ne potpuno :d..

taj pogled dok skidam jaknu eh :)..

njegov zagrljaj, kao i nehajni komplimenti za ovo i ono..

i da, smeh.. lajthartid, što bi rekli braća Jenglezi.. lagana konverzacija koja samo teče.. onda, kao, da se uozbiljimo, pa krenemo neku ozbiljniju temu.. i tu se složimo, lepo je.. i onda opet zezanje.. kao deca :)

s tim što on i jeste :)) - ja, ne znam baš da l mi priliči (kao sto sam vec jednom rekla) :ddd

well, sledeće nedelje će da me vodi u operu.. magicna frula, da li bih išla? naravno :)

naravno da sam skroz zaboravila da napomenem da iduće nedelje putujem. nadam se da neće kupiti karte pre nego se dogovorimo oko datuma :).

toplu čokoladu i kineske štapiće ću da preskočim :)

i njegovo da mu izgledam kao neki učitelj, i da ga jako zanima moje znanje.

jel? a šta bi to želeo da znaš :))

onda svraćanje u drugi kafić, hoću li da sednemo ponovo? da li žuriš? ne.

i tako.

inače stvarno neću da pravim nove greške u životu. samo lepo je i neka je tako. to je sve.

o jes.

al kad je krenuo, taj zagrljaj i nije bio prijateljski. osetila sam to :o)

energetski, da ne bude zabune :ddddd

 

ps. don't get me wrong but :

 

 
posted by marija@ at 3. oktobar 2008 13:12:45 | Permalink | 27 comments
objavio/la Marija@ kategorija:
(1) Komentara | obavesti prijatelja

74

17/11/2008, 20:37
Baš mi se danas piše :)

pon - 29.09.2008


eto, došlo mi ..

što znači da se osećam lepo

a zašto? pojma nemam.

možda zato što je između mene i mog muža, (za rubriku: verovali ili ne) nekako u poslednje vreme sve lepše.

bio je za vikend, i ostao je, prvi put posle jaaako dugo vremena, jedan dan duže. i bilo nam je baš lepo zajedno.

možda ćemo i da ponovo živimo zajedno. to bih volela baš baš. stvarno navijam za to. za nas. (za istu rubriku :))

 

inače zvao me i J.. baš zvao, telefonom, što mi je jako čudno, jer mene ovde skoro niko ne zove. čujemo se ili porukicama ili uživo. telefon retko ko koristi za razgovor, češće je komp u opticaju.

elem, kakogod, videćemo se ove nedelje. i to me, takođe, raduje :).

 

pa, samo da vam poželim dobar jutar.

i pesmmica za danas :))

 

 

...

ps. a napolju sunce :)) what more to wish :)

 
posted by marija@ at 29. septembar 2008 10:52:05 | Permalink | 38 comments
objavio/la Marija@ kategorija:
(1) Komentara | obavesti prijatelja