111
Okej.
Kažu psiholozi da je prolazak kroz razvod braka, posebno ako je trajao dugo, pa i ako je trajao svega nekoliko godina, najstresnija situacija kroz koju čovek prolazi - posle smrtnog slučaja drage osobe.
Mada nisam mislila da ću da praktično ispitujem vrednost te tvrdnje, sada bih se mogla složiti onako totalno.
Znači na skali od 1 do 10, za to kako se osećam, recimo danas, dala bih si ocenu -75. Otprilike, manje-više. Granica dna se svakim danom pomera i to - očigledno nije nikakva konačna kategorija. Možeš da padaš do mile volje...
..Ne očekujte neki dobar post, ovo su samo moje zbrkane misli u pokušaju nadvladavanja depresije, a ne posezanja za alkoholom, pilulama, cigaretama i slično..Nije da mi nije padalo na pamet ali šta s tim.. jednokratna rešenja.. pre ili kasnije bih se ionako morala suočiti... skuvali ste ribe - gotovo je.. što bi rekao Đinđić..
Danas krenula da nešto bunarim po netu o tome, jer.. stvarno, nemam volje nizašta, ne živi mi se, a ne volim stanje u kojem sam se našla.
Pitam se zašto, ako u tom braku nisam bila srećna i ako nismo bili jedno za drugo, potpuno, zašto me boli i zašto mi je teško, ovoliko..
I eto, došlo mi je to, da - zapravo, to što je svo vreme postojala nada da ćemo uspeti, neko nastojanje za nešto bolje, da mi je to značilo, davalo mi je osećaj da moj život ide u nekom pravcu i da se približava cilju, šta god to bilo.. Da vreme nije izgubljeno uzalud..
Činjenica da sada nema toga, ni te nade, ni za šta da se "boriš" - već samo jedna neizmerna praznina.. to možda najviše boli...
Naleteh na neki članak o ženama nakon razvoda, pa kaže: treba žena da se zapita kakva je bila pre ovog braka.. jebote, davno je to bilo, više se ni ne sećam.. al ajd, zapitaću se.. Ako su mislili da bi to kakva sam bila pre braka bilo nešto bolje - u mom slučaju nije tako..
Da nikako ne sme da sebi dozvoli nadu da će taj muškarac da joj se vrati.. ma gde me nađe.. ovakve i slične misli me ubiše..
Pa onda, da ne preispituje prošlost šta i kako i zašto, nego da se posveti sebi, sada i ovde..
Ma joj. U ovom trenutku uopšte nemam želju da se "posvetim sebi".. mislim se pustite me jebenih dosadnih floskula koje ne znače ništa..
Osećam samo to, kao da je sve izgubljeno.. I to mesto je prazno, eto, zjapi.. I sad ja treba kao da vodim računa o svom izgledu, šminci i ne znam čemu, ili da idem u teretanu i druge gluposti. Missim. Ma važi.
Sledeće, da ne razmišlja o budućnosti. Mda, kako je to lako reći... Mada, kad pomislim na tu tzv. budućnost, samo mi se sloši i mrak mi pada na oči. Ne vidim izlaz, niti bih da gajim neku iluzornu nadu da ću ikada moći da budem srećna... niti da će godine koje dolaze moći da budu bolje od ovih koje su prošle..
Kažu ljudi da period prve krize može da traje oko dve godine.. oko pet da se koliko toliko zaceli (naravno da zavisi da li ste bili ostavljena stranka ili onaj koji ostavlja ali svejedno).. Ma brate, hvala ti.. I may as well give up of everything now..
... ...
Ali bilo je u tom trenutku u kojem je presekao onu pertlu nešto radosno i oslobađajuće, koliko god perverzno ovo zvučalo. Možda, zaista treba da se razvedemo zvanično i da stavimo tačku na tu rak ranu. Možda ću tako vratiti dušu koju mi je uzeo. Ako bude hteo da mi je vrati.
Ako ne bude hteo, ako bude mislio o meni sve najgore, ako bude svaljivao u sebi svu krivicu - ako je neka postojala - na mene, pa, moraću dalje sa tim rancem punim cigala.
I tako.. Neki ljudi mi kažu kao, ma bićeš ti dobro, super si, šta kukas :dd - prijateljski naravno, i kao, ako budeš želela dete uvek možeš sama da ga rodiš, danas to bar nije problem..
Pa tehnički nije.. Ali kako da rodim dete koje će jednog dana saznati da "nema" oca.. Koji neće biti tu pored njega ili nje i da gleda kako odrasta, da joj pruži ono što detetu treba, a to je ljubav, oba roditelja, podrška, razumevanje, uzor, primer, pomoć..
Ne znam.. možda grešim kad mislim da je takav način prilično sebičan...
..
I što me najviše nervira, kad god tražiš nešto o razvodu uvek ti izađu neke teme kako deca prolaze kroz to šta u vezi dece ma popizdim jebote skoro ni jedan tekst za parove BEZ dece, o razvodu u tzv. srednjim godinama života... tražim neki savet, neko iskustvo ljudi koji su prošli kroz slično, nešto za šta da se uhvatim, da postavim neku strukturu života na noge - kakve takve.
Karijera i sve to, ma okej je.. ali život bez ljubavi ' nije vredan življenja.....
Sinoć odgledah neki film sa Andjelinom i Denzelom, i za vreme odjavne špice pesma Pitera Gabrijela, Dont Give Up, i tekst, Nobody wants you when you lose..
Kako je to, nažalost, tačno....
Komentari:
ma koliko da ti se cini da je smor.
Mislim, ako vec neces da se miris.
Pazi, jedan poziv menja sve.
odlicna pesma.
prigodna.
sigurno imaš želja
mnogo
da kreneš tuda?
ali navijam za tebe.
dan marija
Da boli - boli, i to nepodnošljivo, znaš i sama! Ali ono što ne znaš je da će uvek boleti, ali uvek. Vreme donosi olakšanje, ali rana ostaje. Krize su tu, ali hvataju ređe i jače bole.
Ako se ponovo sve sastavi, znaj da je kratkog daha i da puca garant.
Neću ti pametovati kako da ublažiš tugu, ali ti mogu iz ličnog iskustva reći da izbegavaš susrete, javljanja telefonom... posle toga je sve mnogo teže i svi dani truda padaju u vodu!
I zaista, posveti se sebi, izgledaj bolje nego ikada u životu, kupuj samo sebi neke sitnice i izlazi, izlazi što više!!! Ne izbegavaj druge ljude, druge muškarce... znaju da budu lek, kratkotrajni, ali deluju!!!
Za par nedelja ce meni biti 14 godina braka, od postovanja nemam nista, nemam ni nepostovanje, jednostavno nemam nicega osim dva divna deteta koja odrzavaju jednu naviku da traje - ljubav nestane prebrzi i ko tvrdi da ljubav moze da traje godinama, taj laze prvenstveno sebe, pa onda i sve oko sebe. Ljubav nema veze sa bracnim statusom i godinama koje krunisu ili ruze taj status.
Brak je samo jos jedna obaveza, ugovor koji ima odredjene stavke koje se moraju postovati ili se desi raskid ugovora - treca stranka najvise najebe. Zalosno je sto su to u vecini slucajeva Deca....
I jako je vazno ne zaboraviti da je Dobar razvod mnogo bolje resenje od loseg braka. Ako je moguc Dobar razvod
I jos nesto : ako dodje do razvoda onda niko tu nikog voleo nije, jer zena kad voli - ona trpi, muskarac kad voli - on tolerise. Takvi brakovi opstaju, pa makar bili i platonski. Obrati paznju, brakovi u kojima i muz i zena imaju dobar posao i dvoje i vise dece - nece se razvesti iako varaju oboje i ne vole se. Odrzava ih finansijska inspiracija, navika, deca i uigranost
Zajebano je kad naviknes da zivis Slobodno u braku
Navuces se na to
R.Los - that's what I intend to do
a pesma, prigodna 100%
vesticara - jeste.. nesto polomljeno ne vredi lepiti.. odustanes u nekom trenutku..
nemiri - pa tamo cu i da krenem.. sta mi preostaje drugo.. ne bih da se zakucam u ovom mestu, nije bas najprijatnije
mnjradovic - ta faza "osvete" moze i da me zaobidje sto se mene tice.. zivim zivot zbog sebe, a ne zbog nekog dokazivanja icega bilo kome.. mozda bih nekad daaaaavno mogla da osecam to, ali to je stvarno davno proslo vreme..
hvala na lepim zeljama..
yin - hvala - ajd i ja da pocnem da navijam za sebe :d)), znam da kazu 'u ono sto verujes to i postoji' tako daaa, bice da moram ozbiljno da se pozabavim ovim pitanjem...
Jesenka - ma znam da je istina.. jedino sto se nadam da - iako budem prolazila kroz te tzv 'faze', necu kroz njih da prolazim sama, if u know what i mean
mozda je zaista najbolji 'lek' za preboljavanje (?) stare ljubavi - nova ljubav
za to ponovno sastavljanje i verovatno pucanje si u pravu.. to zvuci kao vrlo moguc scenario...a i poznat
proslost - postovanje.. sigurno je da je to jako bitno..
a to 'dobar razvod' hm, meni to zvuci kontradiktorno..
i da, mnoge brakove odrzavaju deca.. mi ih nismo dobili.. nesto sto je za tolike parove nesto najprirodnije i 'najlakse' nama se nije dalo.. u nekom smislu, ako smo se razisli (a ako smo pali bili smo padu skloni) bolje je da bar neka nevina bica nece patiti... ne znam, ovo mi je teska tema..
gulanfer - i ja sam.. oduvek sam mislila da se to meni ne moze desiti, da oni koji se razvode jednostavno nisu probali sve sto je u njihovooj moci, nisu imali dobre volje ili sta vec god..
sad znam drugu stranu novcica...
isrpeti poraz, to zvuci kao ono - na strasnom mestu postojati
prolazni, verovatno ni meni ne bi bio - sa tolikim iskustvom :d))
salim se..
pozdravljam vas sve...
ps. i izvinjavam se na neprimerenom recniku u postu, sad sam ga procitala ponovo i eto, nije bas na mestu.. to sam onako samo napisala i objavila, bez preteranog razmisljanja
a sad ne mogu da prepravljam.
Bilo je svega, i ponovnog sastavljanja, i praštanja... da bi se na kraju sve završilo definitivnim razvodom!
Povremeni pokušaji sa nekim novim bili su moji namerni poduhvati, kako bih umirila srce, ali samo na kratko. I posle godinu dana osećam da mi treba još vremena... jbg... sama i dalje...
Ali, najvažniji savet, što ređe se čuj i vidi sa bivšim!
Brak ne održava finansijska inspiracija, navike, deca... zna se šta drži PRAVI BRAK, održava ga ljubav i samo ljubav, koja MOŽE DA TRAJE JAKO DUGO!
Ja sam živi primer za sve gore navedeno! Imali smo dobre poslove, decu, veliku ljubav (koje i sada ima u svom obliku), ali je bilo prevare, nije bilo trpljenja i... puf!
znam da nijedan razvod nije lak, niti ocekujem neki ciribu-ciriba recept po kojem cu biti oslobodjena patnje. ne ocekujem. nego znas, da znam sta me ceka, nisam prva a nazalost ni poslednja kojoj se ovo desava.
preispitivanja, pokusaji razumevanja svega, uocavanje sopstvenih gresaka, vise nego njegovih,
samo onolikokoliko ce to da mi pomogne da idem dalje..
a i taj izraz "ici dalje" sto je poceo da me nerviraaaaa :dddd
al ajd'
pozdravljam te puno!
meni je sve ostalo.. skroz neprihvatljivo.... odnosno ne bih mogla nazvati pravim brakom vec ugovorom zainteresovanih stranki
a ako ljubavi nestane, sklona sam da verujem da je nikad nije ni bilo....
Edit: eto sad morala sam da se ulogujem da napisem i ovo a ne kao posebni komentar..
pomenula si prevaru.. iskreno - iako znam koliko je to rasirena pojava, pocinjem da verujem da - sa svim dosadasnjim iskustvom, gde ima prevare nema ljubavi. jednostavno je tako. ljubav bez istine ne ide.
a ako ne ide ni sa istinom, onda se treba preispitati. ko ima dovoljno jak zeludac, a i srce.
znam da je nekad lakse izabrati put manjeg otpora...... i to je za vecinu, izgleda, jedini izbor.... jbg
Izmenio marija88 dana 28/7/2009 u 16:04
http://farm4.static.flickr.com/3481/3773759065_a688da2531_o.jpg
....
na zapadu nista novo

Teško je svakome ko je u priču ušao, hm... hajde da kažem na zdrav način. Znači, kao, započinjemo zajednički život, brak i to, kao, stvaramo porodicu (sa ili bez dece, brak je istovremeno i porodica) i dom.
Imamo neko zajedničko mesto u koje se vraćamo i iz koga polazimo. Ja mislim da je u takvoj situaciji nemoguće ne voleti se. Makar na neki način.
Isto tako, ljubav može i da prestane (ili da nestane) i ljudi napuštaju to zajedničko mesto iz koga su nekada polazili i u koje su se vraćali...
Kako je moguće, tada, izbeći patnju? Kome je svejedno, taj nije "kod kuće" (Čini se, da kada je o ovoj temi reč, ova igra reči, krije u sebi posebnu vrstu cinizma)...
# At 24. jul 2009 16:50:20, marija@
pa mi smo u pricu usli na zdrav nacin - jako radosno i sa jako puno ljubavi.. znali smo iskreno receno od pocetka za neke razlazne tacke, ali nam se to nije tada cinilo kao nesto sto bi zaista moglo da nas razdvoji.. izgledalo je da postoji volja da se razlike premoste.. bilo je jako puno plusa u odnosi na neki irelevantan minus.. da ne pricam o tome kako smo godinama ljudima bili inspiracija u svakom smislu..
i onda, ne znam.. nije nam se dalo da dobijemo dete.. i napuklina se pojavila.. u koju smo onda - ocigledno, ucitali mnogo toga.. prvo on sa svoje strane, posle i ja... pod uticajem, moglo bi se reci....
btw kroz otvoren prozor ofisa se cuju U2 sa Croke Park stadiona tu u blizini, prave tonsku probu pred vecerasnji koncert...
# At 24. jul 2009 17:20:52, uchiteljicaVera
hej pa i to je nesto...U2 pod prozorom....Glavu gore Marija!
# At 24. jul 2009 22:14:01, marija@
ma da, zamisli koja je depresija u pitanju kad sam kupila danas kartu za taj isti koncert ali u ponedeljak :d)) (sviraju veceras, sutra i u poned.) - missim straaasno
btw hotju ja evo satju :d))
pozdrav i dobro mi dosla
# At 25. jul 2009 1:04:19, dvevijuge
2m, baš sam se čudio kako si pre par meseci tako brzo prebolela konačni razlaz sa bivšim, kad ono ispade da tad ipak nije bio konačni raskid, već samo uvod u ovo što se dogadja upravo sad;
# At 25. jul 2009 14:05:43, marija@
iskreno ne znam ni sad da li je konacan, samo osecam da ce biti, znam da je drugima rekao da jedva ceka da se razvede ali meni to jos nije zvanicno rekao. mada verujem da hoce. sad kad budem bila u beogradu verovatno cu ovlastiti brata ili sestru da mogu to da potpisu umesto mene kad bude trebalo, da se ne bih cimala do tamo zbog toga u nekom kratkom periodu.
on je sad u indiji vraca se drugog valjda, ja idem osmog u bgd, ne znam ni da li ce me zvati kad se vrati.
juce se zapitah jbt cak i da bude hteo ponovo samnom da li bih trebala da pristanem na to, ili da ja u sebi stavim tacku na sve to.
ne znam.. malo sam..
mozda i nece hteti odmah da se razvede, ima nekih stvari zbog kojih nam je bolje da budemo vencani, bar jos godinu dana a zbog statusa ovde u irskoj, ali ako on bude hteo razvod ne verujem da ce ga to spreciti da ga zatrazi.
# At 26. jul 2009 11:58:26, dvevijuge
kako kaže Zone Zamfirsko: mnogo si se ponela;
što se ne pomirite, nego svirate ku... sa J i J?
# At 27. jul 2009 14:13:09, marija@
sta znam, 2v.. verovatno cemo svirati jos malo.. ;d
a el mi verujes da mi se pocesto ucini da drugacije nisam mogla da postupim..
da je svaka odluka tokom vremena - ili neodluka (sto je isto neka odluka, jel) bila na mestu, u smislu da bolje - u datim okolnostima - nije moglo... ili ja nisam mogla..
jbg
a zivot je lep bez obzira na sve
posebno kad te taj J. nazove i pita te zasto ga ne zoves (a nisi ga nazvala nijednom za svo ovo vreme), i kaze ti you can call me any time
i tako
grl
Izmenio marija88 dana 28/7/2009 u 11:08