Zašto?
Prosto, zato što je izgubljeno, jel da?
Obično se traži ono što se izgubi, ili ono što hoćeš da nadješ.
Šta sam izgubio, odnosno šta hoću da nadjem?
Krenem ja, sinoć, onako, raspoložen da napišem jednu pesmu.
Krenem, i stanem.
Dobro, nije to bila pesma kakvu beše svojevremeno napisao Čika Jova Zmaj, "podjem, klecnem, idem zastajavam..." mada, možda bih i mogao da se pronadjem u stihu
"zborim reči, reči bez pameti"
Ono što sam ja započeo trebalo je da liči na pesmu. Kažem liči, jer pesme pišu pesnici a ja to, svakako, nisam.
E, al' nije htelo ni da liči, brate (sestro slatka)
Jedan lis' 'artije,
dva lista...
tri lista...dobro, ne kritikujte odmah, dodje reč da se radi o listovima, znam da su prirodni resursi ograničeni, nisam trošio pravo lišće papira, trošio sam ovo elektronsko, al' i to se broji - valjda.
Nikako da iz mene procuri stih, rima još teže.
Napišem ja ovako:
Pijene mi noći kosu obojile
svako mi pijanstvo jednu sedu dalo
................
Zbog puno, mi, žena izbrazdano čelo
svaka mi je od njih, jednu boru dala
.......
i stanem. Ne ide brate.
Što bi rekli neki automehaničari, zarib'o motor.
I, šta sam, u stvari, hteo sa onim Wanted?
Prvo...da se pravim kako znam engleski, a i sam sebi nekako delujem profinjeno i ekskluzivnije.
Drugo...ako mož' da se raspisuju poternice za nekim političarima "traži se živ i zdrav...itd" mogu i ja da tražim šta mi volja.
Treće...e to treće je bitno.
Tražim inspiraciju.
Može da bude lepa i mlada, tim pre će me lakše inspirisati.
Može da bude i ružna i stara, pod uslovom da me lepo laže kako je lepa i mlada.
Ma može da mi radi šta mi volja, pod uslovom da je lepa i mlada ili da me laže kako je lepa i mlada...ona nek ostane samo na volji. I kad me tako zamrljavi-pobrljavi, onda treba i da me ostavi.
Tako će veoma uspešno da me inspiriše da sročim neki stihić.
Čit'o sam negde da su ostavljeni uvek pisali najlepše ljubavne pesme. Doduše, neki su se zbog žena i samoubijali, mada, ja takve nikad neću moći da razumem. Zar pored tolikih žena ubiti se zbog jedne? Stvarno zlo i naopako.
Zamisli, koliko žena, toliko pesma?
Brate, zbirka poezije, kod onih srećnijih.
Ono, moja zbirka imala bi dve tri strane, al' 'ajd sad, nećemo o brojkama, ne tražim inspiraciju za matematiku, već za poeziju.
Obećavam, neću vam dati da čitate. A boga mi, neću ni njoj. Ostaviću to za sebe jer, jebo sliku svoju, sumnjam da iko bolje od mene ume da se divi svojim (ne)delima.
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (5) | Pošalji komentar
