postoje i oni drugi blogovi, kreativaca – amatera, koji pishu kojekakva pisanija jedino iz razloga jer je blog besplatan medij, citaj: nisu dovoljno kvalitetni da bi bili stampani.
i izgleda da ce amateri iz ove price izvuci deblji kraj, jer amateri, kao amateri i prodju uvek amaterski. nemaju ljudi vremena za citanje. znaci ko bi da se druzi, taj ce na fejsbuk, ko bi da cita, u biblioteku.
i postoje treci, koji su u stvari prvi, i zbog kojih je blog napravljen da bude to sto jeste. elektronski dnevnik. posvecen zivotu, nekom hobiju ili profesiji. koliko sam video takvih je najmanje, i po mom skromnom misljenju takvi su u procepu izmedju ove dve gore navedene grupe. i tu kao da je doslo do zasicenja. naime, dovoljna su tri – cetiri klasicna web loga da se zakljuci da su ljudski zivoti manje vise slicni. sve se vrti oko par stvari i sve se zavrsi srecno... kad bi se zezali.
eto tako mi izgleda kad pogledam sa pesimisticke strane. doduse, mozda samo zalim za vremenom kada je blog znacio kvalitetniju informaciju nego danas.
sa one druge necu da pisem jer mi je doktor zabranio vise od 140 characters dnevno.
dovoljno je i punks not dead!
nego sta vi drugari mislite o tome?