gore u brdima gore vatre, dole u dolini je vlaga
noć provlači svoje crne prste kroz našu kosu.
noć diše svoj noćni vazduh i raste
pokazuje nam svu raskoš noćnog neba
šapuće svojim noćnim jezikom.
duži naše senke dok ne potonu u potpunu tamu.
ko dugo noću bdi, nauči ponešto o njoj
recimo kako da tiho tapka po kući a da ne probudi ukućane,
kako da otvori frižider a da to niko ne čuje.
mi smo deca noći i noćni grabljivci, naša lovišta su špazevi i ostave.
ližemo prste umočene u džem, ne paleći svetla
čula su nam oštra, već sasvim dobro vidimo u mraku
i mrak nam prija.
da, svaka noć je prava
prošle noći sam uhvatio malo DATAROCK-a...
bojim se da ću i ove noći na njih potrošiti par sati
( ne na način koji vam je prvo pao na pamet ;)