život države i život pojedinca ima sličnosti. početak i kraj, padove i uspone. kada nam je u životu teško, vraćamo se sebi, svom detinjstvu, kada je državi teško, vraća se svojim korenima, otud u patriotizmu toliko infantilnosti.
nisam promenio sebe ali sam promenio nekoliko država a da nisam mrdnuo iz istog grada.
države jesu napravili ljudi, i to iz nužde, i to iz velike nužde, ne male...
no države su se otele kontroli i moderne države žive svoj moderan život, izlaze kad hoće, kad hoće ulaze. imaju svoju nezavisnost i svoje interese.
nikada nijedan stanovnik nije pojeo državu. dok je obrnut proces stvar svakodnevnice.
čisto sumnjam da bi i jedan normalan amerikanac ikada napao nekog iračanina u želji da ga potlači, od njega napravi gradjanina drugog ili trećeg reda, ili ga jednostavno opljačka... i kontra da se taj iračanin pitao nikakvog rata nikada ne bi bilo, ali pitale su se države. da se bilo koji normalan pojedinac na balkanu pitao, opet nikakvog rata ne bi bilo. *normalan čovek - uslovno rečeno :)
ali u životu države i životu pojedinca postoje i velike razlike. jedna od najvećih razlika je pitanje sexa, tačnije pitanje opsednutosti sexom. nijedan čovek nije toliko opsednut sexom, koliko je najneimpotentnija država. to dobro poznaju ljudi čije države imaju sexualne devijacije... kao što su sexualni mazohizam ili sadizam i želja za dominacijom... od čega države najčešće obolevaju.
ujedinjene države su verovatno najveći bolesnici među državama.
ne pitaj šta tvoja država može da uradi za tebe, nego pitaj šta ti možeš da uradiš za nju – su dva gluplja pitanja koje čovek sebi može da postavi. u stvari to je jedno pitanje, besmisleno i beznačajno, samo po sebi.
znam da sada zvučim kao boljševik, no nije tako jer neke države volim. volim npr. papuu novu gvineju... sve dok je daleko. moja ljubav prema državi raste srazmerno povećanju broja kilometara izmedju nas ( no ima izuzetaka, kao što su sjedinjene države... tu ni broj kilometara ne igra bitnu ulogu ).
postoje mesta na svetu ekvivalentna pazuhu ili guzi. mesta na kojima je moguće izmeriti temperaturu čovečanstva. na takvom mestu živimo mi. balkan je bogat krvnim sudovima, civilizacije se tu dodiruju i prepliću a toplomer kaže da čovečanstvo ima temperaturu. da sam lekar prepisao bih mu globalno hladjenje, suzdržavanje od država i više vitamina C.
***
razmišljamo jednolinijski, u jednoj dimenziji. razmišljamo uslovljeno. čitavi naši životi su nizovi nula i jedinica. kazna i nagrada. retki imaju visinu, širinu još ređi, ne samo sopstvenom krivicom.
sve dok su bol i strah najvažniji učitelji u obrazovnom sistemu koji se zove život, neće biti drugačije.