2/8/2007 12:40 , Objavio voja Kategorija posta:

nikada nisam ni želeo ni znao.
nešto me drži dalje od te reke, neki kažu reke života.

kad god bih zagnjurio glavu u nju dobio bih po nosu.

neki po toj reci plivaju.

čak i kada bih samo spustio nogu u nju stao bih na oštar kamen.

neki u njoj plivaju kao ribe, poznaju svaki vir i brzak.

par puta sam se hvatao za šiblje, za busen trave ne bih li se izvukao iz nje.

najveće ribe imaju jata manjih riba koja love za njih. kada ne ulove ništa same su pojedene.

okrenuo sam reci ledja i zagledao se u mali bar na obali.
reka je iza mojih ledja hučala. sa slapova je dopirao tihi glas: ... dodji i probaj me, naučiću te da plivaš. pokazaću ti neke tajne, nemoj odustajati tako lako... nisi se ni pokvasio... ni do struka nisi zagazio u mene....

preko vrelih oblutaka zaputio sam se ka barskoj stolici.
nešto hladno... nešto hladno , bilo šta....
preko ramena sam se osvrnuo.
jurila je, divlja i bučna...
reka života...

živeli.
živeli – odgovorio je huk

možda jednom
možda jednom – odgovorila je reka.

_____________________________________________

šefe – upitao sam konobara – ima li tuševa na ovoj plaži?