naučio sam da dišem pravilno, da pranu pretvaram u manu.
našao sam mir.
sve što mi treba, sada je na dohvat ruke... a treba mi tako malo.
želje su nestale, shvatam da ih nikada nije bilo.
um je najzad otvoren, sve sam misli otresao sa sebe, kao prašinu sa cipela...
identitete okačio među košulje koje ne nosim... neće mi više trebati.
od ega sam odavno odustao. tog starog prevrtljivca cela je uloga bila, da naizmenično laže istinu, pričajući joj bajke o meni, pa mene, pričajući mi bajke o istini.
ni duha više nemam. radujem se svakom danu radošću deteta. ono što je u mom srcu je jednostavno i iskreno, ne spotičem se o nanose duhovnog mulja. osećanja su mi čista i bistra kao planinski potok. (ako se kretanja unutar mene uopšte i mogu nazvati osećanjima)
jer znam da ne znam šta radim.