2.4.2009
Pesma nas je odžala njoizi hvala

Pesma nas je održala,

nije nego...

 

Probudila sam se nasmejana,  vesela,  pevušeći se spremala, muzika je svirala.

Muzika

Sve neki jad i čemer, jednog ženska žednog preko vode prevela (sigurno je sa druge strane bilo bure piva).

 Neku žensku šutnuo obožavaoc,  i ona sad kao pati, a sama je rekla na početku da nisu bili jedno za drugo, šta se sad čudi.

Jedna napravila čitav cirkus, nju voli tip, a tipa voli neka druga, ona pet para ne daje ni za jedno ni za drugo, pa šta se onda dere o tome?

Jedan se iz čista mira proderao da ga je ostavila ljubav, nije se izjašnjavao kakve vrste, mal` mi šoljica sa kafom ne ispade na pod.

I nešto mislim, sve su to prenemagači,  kad je čoveku stvarno teško ne peva, i ne dere se na sav glas.

Muzika

Nešto sam me  sve stislo oko srca.

  Sunce zašlo za oblak, nebo se nakomrčilo. Sini munjo, udri grome, mislim, i za svaki slučaj  ugasih tu “kvaračicu “ raspoloženja i nastravih da pevušim… nije nešto da se ubiješ  što slušaš, ali  raspoloženje se vratilo i meni lepo… tra la la la la la… tra la la la la…

Ima da snimim neku ploču optimističku, garant ću da imam slušaoce…

a ako nemam, baš me briga                

 

                                                             

objavio AnaM u 17:03 | kategorija: nesto iz zivota
Permalink | obavesti prijatelja |
Komentari:


Posalji komentar