27.3.2008
Objašnjenje nezaljubljene AneM

 

Došlo je do male zabune koje su izazvali neki stihovi. Imam pravo da ih pišem još tri dana, posle ću da budem med i mleko, dobrica, videćete

Ako napišem post o rudniku, znači li to da sam rudar? Ili ako pišem o slavuju da letim i pevam?

Jok, bre, možda i poletim, ali od pevanja nema ništa, zadnji put sam pevala na jednom splavu i ne pada mi na pamet to da izvodim dok sam živa. Bilo je strava. Bukvalno! Ne samo zbog glasa. Nećemo o tome.

Ove pesme su ušle u moju glavu, počele da prave dar mar, i ja ih frljnula napolje. Nije da je bila tamo neka gužva, u toj glavi, kažu nema ko zna šta.

Što se tiče zaljubljivanja daje se na znanje narodu plemena Poglavice ( kako se on uopšte zove?) da nemam kade da  se zaljubim, jer dotični Poglavica stalno uvodi neke novotorije koje mi dušu pojedoše, ne mogu da ih savladam sa mojim znanjem, što se  primećuje, moji postovi su prilično golišavi, nemaju ni slikice ni pesmice, samo slova. Užas!

E, sad, na svetu ima 5-6 milijardi ljudi tako kažu, nemam kad da ih brojim, a ne bi mi dali ni vize za te sve države, pa im verujem na reč.

Koji bi ja baksuz bila da mi se niko ne dopada od tolikog naroda.

Čudno, toliko milijardi, a samo jedan, kad me vrhom prsta dotakne, noge mi se skrate, srce počne tupa lupa,( kod kardiologa da odem)zbunim se, počnem da lupetam. Sad ako taj prst krene malo dalje, obrala sam bostan, usne se osuše, džaba ih jezikom lizati, podrhtavanje počne negde iznutra, kao električni udari 500(pojma nemam čega), nema šanse da mirno stojiš, neki talasići krenu, koje talasići, u medjuvremenu, onom prstu se pridružio i dlan, pa kao kad kamen baciš u vodu,  oni krugovi se šire. Lako kamenu, on, buć u vodu, a meni neki orkan počne da luduje, neka vrela lava razliva se telom.To nije ni malo zgodno, počnem da se vrpoljim i pravim neke blesave pokrete telom. Što su ti pokreti brži, to mi oni talasići prave veći cirkus.

U toj fazi ni tuširanje ledenom vodom ne pomaže.  Najradje bih onaj prst, dlan, i onu ruku koja im se pridružila, gurnula što dalje, ali ne može, zalepilo se nešto, pa se uvijam prema onim dlanovima, i upijam u njih. Belaj!

Svemirski brod sad traži planetu za iskrcavanje, nema šanse da se zaustavi, obala se razliva da ga meko dočeka...i nema više...ma ima, ali predugački post ispade...

 

objavio AnaM u 08:11 | kategorija: nesto iz zivota
Permalink | obavesti prijatelja |
Komentari:


Posalji komentar