Led mi pred zgradom, ne u srcetu.
Proverila!
Mora da je kod mene jaaakooo hladno, kad se led ispred kuće nije još otopio. Bune se ljudi...
Ali nema veze OSMEH BLOG me zagreva, ma, šta zagreva, pregrejava, pamet mi pomera. Skače kao neko telence, čas uzima sličice tudje, čas ode u prošlost, valjda sentimentalno vezan za te datume... sve je na mene... brljiv... možda se mi i sredimo... na dobrom smo putu... kažu ljudi i to ozbiljni...
Sad mi se spava. Nastavak u ranu zoru. A danas se svašta dogadjalo... ne verujem da to nekog interesuje ili..... možda...
I nisam nigde skitala... siroče, sedim u kući po ceo dan..... samo do Zemuna... i tako to ... i nije siroče nego Jadnici
Laku noć
