1.2.2007
MANIJAK IZ MAGLE 8.

MANIJAK IZ MAGLE 8.

Policija je postavila zasedu. Sve osobe su pod prismotrom. Magla se spušta, magla prijateljica ubice, magla koja izaziva ubicu ili magla tek propratna prirodna pojava.

 

Igor dolazi do svoje kuće. Prolazi kroz baštu. Ne vidi senke iza sebe. Dolazi do vrata.... zvoni... kuca...niko ne otvara...

 

Barbara nikog ne očekuje. Planirala je da ranije legne, umorna je, uzima knjigu, ide ka spavaćoj sobi. Baca pogled ka prozoru. Ništa se ne vidi u magli...a onda...zvono...

 

Marko velikim koracima ide ka Barbarinom stanu. Neprozirna magla mu ne smeta, nosi nešto u ruci, odlučno dolazi do vrata i zvoni...

 

Vera je izašla iz kuće. Žurnim koracima, obavijena maglom ide ka Barbarinom stanu, prolazi kroz parkić, oko vrata joj je beli šal. U daljini je spazila ženu koja isto tako žurno ide kroz park. Prolazeći pored svetiljke u parku, na kosu žene pade svetlo, smedja kratka kosa na trenutak zablista i onda svu uroni u maglu.

 

Igor i dalje zvoni. Vrata se otvaraju. Stoji skrušeno pred njima, nešto govori svojoj ženi. Dva para očiju netremice posmatraju svaki njegov pokret. Žena ga zagrli i uvede u kuću.

 

Marko je došao do Barbarinog stana. Uporno zvoni. Premešta se sa noge na nogu. Vrata se otvaraju, na njima lanac, a iza uplašeno Barbarino  lice. Marko podiže ruku, Barbara zadrhta, i predade joj buket cveca. Dva para očiju koja su pratila scenu, samo se osmehnuše.

 

Vera je išla kroz park. Nije nikog videla iza sebe. Požuri do smedje žene, skide svoj šal i pokuša da ga obavije oko ženinog vrata. Policajac je uhvati, namaknu joj lisice na ruke

-Uhapšeni ste!

U policijskoj stanici Vera je davala izjavu, govorila je da je sve zabuna, da ništa ne zna. Ali dokazi su bili tu: otisak patika, beli šal,i što je najvažnije nokat, za koji nije znala da objasni kako se našao na šalu jedne devojke.

 

Ubrzo, Vera je pala u tešku apatiju. Odbijala je hranu i vodu, molila da samo jednom vidi svoje dete. Lekaru se žalila na okrutnost žene koja joj je oduzela dete. Pričala je o svom kajanju, pedbacivanjima. Posle nekog vremena nije više ni razumela lekarova objašnjenja.

 

-Vera, nema deteta, vaše dete nije usvojeno, izgubili ste ga na porodjaju.

-Slike? Pitala je u trenucima razuma

-Slike?To ste vi kao dete! Sebe ste mrzeli i osudjivali što ste izgubili dete. Ubijajući smedje žene, svaki put ste hteli da kaznite I ubijete sebe

Kraj

 

objavio AnaM u 19:54 | kategorija: PRICICE
Permalink | obavesti prijatelja |
Komentari:


Posalji komentar