Odlaziš
Nestaješ
Svakim trenom
sve si dalje
i dalje...
Nista više
ne mogu
Da uradim
Da te
Na tom putu
Zaustavim...
Put zvezda
Meseca
Odlaziš
zauvek
U nepovrat...
Ostajem
I znam
Ostavljaš mi
Ljubav
I sećanja...
Odlaziš
Nestaješ
Svakim trenom
sve si dalje
i dalje...
Nista više
ne mogu
Da uradim
Da te
Na tom putu
Zaustavim...
Put zvezda
Meseca
Odlaziš
zauvek
U nepovrat...
Ostajem
I znam
Ostavljaš mi
Ljubav
I sećanja...
Poslovni sastanak
Kažu odelo ne čini čoveka. Samo da vidim onoga ko je tu glupost rekao? Obuci ti neku flekavu suknju, zarozane čarape, iskrivljenu štiklu. Nemoj tri dana da se kupaš, kosu natapiraj, nalakiraj u stilu veštice i kreni na poslovni sastanak. Ma, nije nego, dočekaće te sa fanfarama.
Vrcni se malo, nabaci firmirane krpice, nonšaltan pogled, i videćeš kako odelo ne čini čoveka.
Jeste, ali kakvo odelo?
Imala ja poslovni sastanak, pa.. da se kaže meni je bio važan, njima, tako-tako... ma lažem, njima nije uošte stalo, a meni, boli glava koliko je stalo.
Krenem ja picnem se sve po protokolu, dodjem na vreme, nabacim osmeh, ma, baš sam se trudila
Poče sastanak, što bi Mungos rekla PRC, vidim ja svog Boška Boškovića, ali kasno. Tako je i bilo:
-Javićemo se za nedelju-dve.
Posle tri dana:
-Možete da dodjete po vaše papire....
Mislim si ja svoje mišljenje, i slažem se ja, sama sa sobom, i krenem, šta sad ima da se trudim? Baš me briga. Barabe, jedne, nijedne, šutnule me. Navučem neke tesne farmerke(opet sam nabacila dva kilograma, ali ako) nataknem neke patikčine, kosu začešljam, ala baš me briga i odem po papire.
Ijaaaaao, a oni pristali, pristali na sve moje uslove....ijaaaao, udjite samo kod direktora da vam potpiše......ijaaaao, a ja Apa-Drapa….
I šta sad da radim?
Neću valjda da odustanem?
Udje Apa-Drapa,alias AnaM, potpisa šta potpisa, tri meseca ću da živim od toga, a direktor me pogleda onako preko naočala:
Čudno, po opisu sasvim sam vas drugačije zamišljao.....
I šta bi sa tim odelom? Važno ili ne?

K A K T U S



Obično se ovakve priče pričaju sa početkom: jedna moja drugarica….ali AnaM je AnaM, i da nije bilo ove priče, ne bi bilo ni nje, pa zašto onda izvlačiti tu drugaricu?
Baka AneM je živela u jednom gradu na moru, zato verovatno more još uvek huči u mojim žilama.
Bila je izrazito lepa, vesela devojka, sva je bila sićušna kao porculanska figurica. Volela je da flertuje, ali nikako da naidje na onog pravog, svakom bi nalazila neku manu, a vreme je prolazilo. Tad nije bilo ovakvih ”otvorenih” veza, morao si da se “zatvoriš” u brak. Nikako toj Ani da dodje neki pravi prosac.
Žali se ona jednog dana svojoj prijateljici:
-Ne znam kako, ali sve mi se čini da nekog volim, a onda vidim da je to samo površno, i gledam drugog, pa opet isto. Skoro imam19 godina, a nikako da naidje pravi
-Ana, vidim da volis cveće?
-Da, puna je kuća cveća, i bašta, a u mojoj sobi imam divan kaktus, čak mi je skoro i procvetao.
-Pa zar ti ne znaš?
-Ne znam, šta?
-Nisi sujeverna?
-Nisam, o čemu se radi??
-U kući gde ima devojke ne treba da bude kaktus, po predanju on ne dozvljava devojci da se uda.
-Ne verujem u te gluposti.
-Možeš da veruješ, ali i ne moraš, tvoja volja.
Sedele su u sobi u kojoj je cvetao predivan kaktus. Moja ti se baka tad naljuti na taj kaktus ,(svoj temperament sam sigurno od nje nasledila), uhvati onaj kaktus, i zavrljači ga kroz prozor
Tras-bum
Ijao..... prolazio neki čovek i kaktus sa sve saksijom pravo njemu na glavu. Pade saksija, ali i čovek. Izlete moja baka na ulicu....ubi coveka...hitna...kola....bolnica....i naravno ode moja baka da se izvini čoveku.
Da li je bio mnogo udaren u glavu ili ne, ne znam, tek on ubrzo zaprosi moju baku, a ona čim je rodila moju mamu izbaci ponovo kaktuse iz kuce....na vreme.....
I tako je postala i AnaM
I Z L E T
Pozvali mene da idem na izlet, nećemo dugo, tek da obidjemo vikendicu u okolini.
- Nećemo dugo? Pitam ja za svaki slučaj, znam već kako prolazim na tim izletima.
Krenusmo, kako krenusmo, dokotrljasmo se nekim kolima koja su u svakoj krivini pokazivala nameru da podju pravo, a onda se u zadnji čas predomislila, pri tom su uzdisala i dahtala kao da im je to zadnje putovanje. Dobro smo putovali, samo nam je jednom na mostu, kad je udario najjai pljusak pukla guma, ali sve je to normalno na izletu. Stigosmo u tu vikendicu, mokri do gaća, i sretni što ćemo se najzad opustiti.
Izvadiše odmah sve što smo doneli da jedemo, kao da smo krenuli na put oko sveta, pa izgladneli. Ja se opustila u fotelji i gledam drugara koji je raširio ruke na kauču i već se spremio da drema(zar to nije mogao i kod kuće?) Moja drugarica u kuhinji sredjuje(kad smo pre napravili lom?)
Ijaaaao kad ti se ja prodrah, onako odjednom, ali kao da me deru. Pružila ja prst prema njenom mužu, urlam, on zinuo ništa mu nije jasno, dotrčala i njegova žena, pogleda ga pa ti skoči na stolicu pored mene i poče i ona da urla....
Gleda čovek,onako bunovan, ništa mu nije jasno, nijednu nije ni pipnuo, a one se deru, pomeri ruku, a ispod ruke....miš....
Skočim ja sa stolice pa u hodnik da pobegnem u kuhinju, šipak, u kuhinji moja druga prijateljica zatvorila vrata i ne pušta me unutra.....a u hodniku miševi trče oko mene....milion...ja uzela metlu, ali ne vredi da je uzjašim nešto ne funkcioniše, neće da poleti u vasinu kao na filmu....moram to malo bolje da proučim.....a možda je metla bila i pokvarena...
Da ne duljim, postavljali cevi za vodovod, a miševi se rastrčali, kako je kuća bila prazna, oni se uselili i bilo im je lepo dok ih nismo uznemirili. Vratismo se mi kući pre nego što smo i pošli, a ja pred vratima izvedoh pravi strip-tiz, da se nije slučajno neki miš uvukao u torbu...
I nemojte više da me zovete na izlet, ja sam ti više za civilizaciju, ma kako to grozno nekom delovalo....

Moja ljubav nudi prijateljstvo
Moja ljubav sjajni Mesec zaboravlja
Moja ljubav naše snove zaboravlja
Moja ljubav strasne noći zaboravlja
Moja ljubav nudi prijateljstvo
Mesec može potamniti
Snovi jos lakše se zaboraviti
Strasnih noći ko da nikad nije bilo
Ali, ljubav, prijateljstvom zameniti?
NIKAD

Teško se je nekad odlucčiti šta je bolje. Udjem tako u prodavnicu cipela, a one...sve me mame, i ove bi, i one, a one, jao što su ove slatke . Ma, cipele su cipele, ali i drugi izbor je težak. Izabrati u koju školu ići, ili gde se zaposliti....ima ih koji mogu da biraju.
Tek u kome mestu živeti? Da li se vezati za neki veliki grad i ostati ceo život anonimac, ili otići u mali i boriti se da tamo postaneš prvi???
Biraš, biraš, pa izabereš.
Ali, izaberi ti pravog saputnika, da ne kažem sapatnika za život!!!
Kako??
Šta je najvažnije?
Šta uzeti u obzir, a šta odbaciti?
Nemojte mi samo reći ljubav.
Kako da znam da je to što osećam baš, baš prava ljubav, da će da traje, da je to ono pravo.
Imala ja tri obožavaoca, kao tri jabuke, što bi rekli, i lepi i pametni(koji to muškarac nije?)i perspektivni, i svi mi se kunu na večnu ljubav. A ja ne mogu da se odlučim , najradje bih uzela u kompletu, ali ne daju braća.
I dobijem savet: izadji na večeru sa svakim, prospi mu nešto u krilo i pogledaj kako će se ponašati.
I što rečeno to učinjeno
Obožavalac br 1
Izadjosmo na večeru, muzika svetla svetlucaju, on raspoložen, ja na devetom nebu, san snova, šta ima da mislim, on je ON, ali za svaki slučaj da probam, prosuh mu ja supu u krilo.
Ijaaaao,.... kad je počeo da urla, da me naziva svakakvim imenima, samo što me nije ošamario, da sam glupača, trapulja, zvao kelnera, žalio se ljudima za okolnim stolovima...
A ja blam
Nikad me više neće videti. Taj bi celom svetu sve naše probleme na sav glas pričao, šta pričao, urlao
Obožavalac br 2
Ručak na Dunavu, reka se valja, sunce sija, on pažljiv, divan, nežan, pridržava mi stolicu, bira šta ćemo da jedemo, da mi nije promaja. Ma, jednom reči idealan muškarac, Kako nisam to odmah videla, neću ni da ga probam...ali djavo mi ne da mira. On naručio neki sos , majonez, pavlaka...., ja se nagnem kao da uzmem hleb, i onaj sos njemu na sako.
Ništa, prebaci on brzo salvetu preko onog sosa,.. i onda poče da mi šapuće, kakva sam ja žena, pa kako sad da izadje, pa videće ga neko samnom, pa....ijaaaaao, došlo mi da se zavučem pod stol, ili da ga opaučim sa nečim...
Nema šta da biram, taj neće mene više da vidi ni sa druge strane ulice.
Obožavalac br 3.
Već me malo strah, šta li će da se desi. Izadjosmo, večera. On se udesio kao da će na svadbu. I ja, da bih bila sigurna, prosuh mu neki sos na pantalone, pa sve to zalih crnim vinom po sakou...neka bude šta bude. Već ja malo zažmurila šta će da se desi.
A on poče da se smeje, crkava čovek od smeha i kaže mi
-Moram nešto da ti priznam. Toliko sam bio uzbudjen što si pristala da izadješ da sam uzeo odelo od brata, ali nema veze, kad sam samo sa tobom, a odelo ću da mu kupim drugo. Skide onaj sako, obrisa malo pantalone i naruči drugu flašu vina.
I šta da vam kažem, volela bi da mi ceo život bude takav, malo šaškast, veseo sa čovekom koji je uz mene, i to da mu je najvažnije. Grešim li?
Ma, nisu samo ljudi takvi, a tek u životinjskom svetu šta se dešava, ko bi rekao...
Prošetao neki zec šumom, ide on tako ide i naidje na mazgu
-Baš, si ti čudna životinja, nisam takvu još video
-Meni je tata konj, a mama magarac.
Odmahnu zec glavom i ide dalje, naidje na sličnu životinju, mula,
-Kako si ti postala?
-Pa meni je tata bio magarac, a mama konj.
Začudi se zeko, i krene dalje. Na ulazu u selo srete vučjaka
-Meni je tata bio vuk, a mama pas
Osmehnu se zeko i šeta dalje, nije ni krenuo, a nalete na njega neka mušica
-Kako se ti zoveš?
-Ja sam konjska mušica
-He, he,he, ne zafrkavaj....![]()
NISAM SAMO JA VRAGOLASTA, OVO SAM PRONASLA
Neki oženjeni muškarac upoznao zgodnu devojku i dogovore se da provedu noć zajedno, a da joj on da 300EU
Ujutro on pogleda u novčanik, nema novca, ništa, poslaće joj poštom.
Dok je isao ka poslu, mislio je, pa dovoljno joj je i 150 EU, i njegova sekretarica pošalje tu sumu uz propratno pismo:
Draga gospodjice, Kad smo ugovarali posao imao sam pogrešne utiske
1. mislio sam da stan nije imao ranije potstanare
2. nadao sam se da je grejanje dobro
3. učinilo mi se da je stan dovoljno mali da bi se u njemu osećao kao kod kuće
Shvatio sam da je stan već imao posetioce, grejanje ne radi, a suviše je prostran za mene.
Srdačan pozdrav
Ubrzo je dobio i odgovor:
Gospodine, hitno pošaljite ugovorenu sumu. U vezi vaše tužbe:
1.Kako ste mislili da tako lep stan nije do sad korišten
2.Grejanje odlicno funkcioniše, samo ga treba znati uključiti
3.Stan je prosečne veličine, samo vi izgleda nemate dovoljno nameštaja da ga popunite, za šta nisam ja kriva kao stanodavaoc.
Molim vas da stanarinu , dogovorenu, hitno pošaljete, da ne bih kontaktirala vašu trenutnu stanodavku
Srdačan pozdrav
Nikad niste dovoljno oprezni. Zagledala se ja jučer u zid i nešto mislim, da bi neka slika mnogo bolje stajala na drugom zidu. I stajala bi ta slika još i danas tamo, da u tom trenutku nije zazvonio telefon.
-Šta radiš?
-Ništa naročito, hoću da zakucam neku sliku na zid.
-Svašta, ti to da uradiš? Sad ću ja da dodjem i da ti namestim
-Ma, nije hitno, ima vremena.
-Polazim, ima slika da ti bude na zidu za deset minuta.
-Dobro, ali stvarno sam mogla i sama.
-Ti samo stavi kafu.
I šta ću , stavim kafu.
Zvrrr...
Stvarno odmah došao, i ja preterujem što ne trazim pomoć, nego sve mislim ja sam najpametnija, mogu sama.
-Imaš li neku stolicu da se popnem?
Odoh ja na terasu da donesem stolicu. Pope se on na tu stolicu. Ne treba novine, kaže, čiste mu cipele.
-Donesi mi čekić
Odoh ja po čekić
-Ne to, to je motorcangla(ili tako nešto)Donesem ja čekić
-Imaš li neki manji?
Donesem ja manji čekić
-Gde su ti ekseri?
Donesem ja eksere...
-To je sve što imaš? Kakav ti je to alat?!
-Ima još, ali mislila sam da je dovoljan ovaj za tu sliku.
-Ništa ti ne znaš, zato i postojimo mi muškarci. Dodaj mi metar.
-Šta će ti metar, ja sam mislila, onako od prilike.
-Dodaj, ne razumeš ti. Upsss, ne može. Uf... Sveca mu njegovog...to ti je zid nosač
-Ne znam, ja sam stavljala one ekseriće kao špenadle...
-Dobro, evo imam i bušilicu.
Posle jedno dva sata, bušenja zida bušilicom, pa stavljanja nečeg plastičnog, pa u to neki ekser, pa onda gipsanje, za gips sam morala u obližnju prodavnicu, bilo je gotovo. Onda smo čekali da se to osuši, za to vreme sam spremala nešto da pojede. Ha, Ha,ha, to sam mu naplatila, morao je da pojede ono što sam spremila:))
Ljudi moji bila sam grogi kao da sam kopala, a on skoči sa one stolice
-Eto, šta bi vi žene da nema muškaraca?.....-
Eh, šta bi?:)
Anketirali ljude na ulici šta je to virtualni seks
Zaustave nekog doktora?
-Znate li šta je to virtualni seks?
-Pa ne baš, nesto zamišljeno, možda?![]()
Zaustave nekog gradjevinca
-Znate li šta je to virtualni seks?
-Pa ne baš, nešto u mašti, možda![]()
Zaustave nekog kompjuteraša
-Znate li šta je to virtualni seks?
-Pa ne baš, šta je to seks?
Zaposlila se jedna Fata, dobila svoj komp, radi li radi na njemu, ali jednog dana ti se ona razbole. Nema je na poslu
Kud će, šta će, zovu Fatu telefonom
-Fato koja ti je šifra na računaru?
Odgovari im Fata velkom
Aha, probaju oni WELLCOME, neće
Probaju Vellcom, neće
Probaju We lkom, neće
Zovu oni Fatu ponovo
-Jel Fato, koliko slova ima ona tvoja lozinka?
-Jedno
-Kako jedno, pobogu Fato?
-Vel ko M
![]()
Хранила га двадесет година;
Кад је био од двадес т година
Лепо га је оженила мајка
Узми, храно, Милу , материну
Кад увечер дигли се сватови,
Леже Стева у меку постељу,
Па он зове Милу материну
Ходи мени у меку постељу
Ал беседи Мила Материна
Не могу ти твоја љуба бити
Докле твоју не погубиш мајку
Кад освану и сунце ограну
Ал је Стева коња оправио
Узе мајку за десницу руку
Седи мајко у зелену траву
Да ти легнем на твоје криоце
Да ти кажем шта Мила беседи
Седе мајка на зелену траву
Леже Стева мајци на криоце
Трже ножа од свилена појаса
Па удари мајку у срдашце
Како но је лако ударио
На ножу јој срце извадио
Оде Стева кући плакајући...
Кад је дошо на велика врата
Клече коњиц на оба колена
Паде Стева с коња големога.
Ал беседи срце материно
Леле мени, уби ми се дете
Кад дођоше у пребеле дворе
Пушта коња по мрамор авлији
Игра коњиц у зеленој трави
Кано јање у зеленој трави
Оде Стево у пребеле дворе
Па он скиде срце материно
Па га меће на часну трпезу
Ево теби, Мило материна
Ево теби срце свекрвино
Кад ми нема моје миле мајке,
Нека нема ни мене јунака
Ево Мило, теби моји двори
И за тобом остали ми пусти
Закукала Мила материна
Леле мени и до Бога мога
Где остадох млада удовица
Али Стева и не гледа Миле
Скиде ножа с срца материна
Па удари себе у срдашце
Како но се лако ударипо
Са црном се земљом саставио

Ne razumem te odnose
Nudila mu svoje misli, on je hteo moje telo
Ja mu dala osmeh, hteo me je celu
Htedoh sam samo kafu popiт
On je hteo totalno me opit
Dala bih mu takav šamar
Al se bojim, napraviće dar-mar
Ne razumem te odnose
Kaže stobom krećem u visine
Ruka stremi u moje dubine
Mislila sam ceo je moj svet!
Ne dade mi niti jedan cvet.
Rekao mi da sam vrdalama
Jer ne volim nikad, da sam sama
Kaže:nemoj meni biti verna
Važno da si za me uvek spremna!
Ne razumem te odnose
Da se s drugim probam ljubiт'?
Da vidimo da li će se naljuт'?
Ti si vazduh, ja sam voda
Ti si lahor ja, sam potok
Postani oluja, biću bujica
Postani orkan, biću okean
Samo orkan može zapeniti more.
Da si vetar povijao bi me tvoj dodir
Da si vetar kosa bi mi kao žito talasala
Da si vetar grudi bi mi na travu mirisale
Da si vetar celo telo dodirivali bi tvoji poljupci
Da si Sunca oči bi mi sjajem blistale
Haljina bi bila satkana od tvojih zraka
Dijadema kao kruna krasila bi glavu
Moja žudjna nestala bi u tvom milovanju
Otvori kutiju mojih maštanja i nada
Ja sam okean tvojih snova !!!
Ko može smiriti morske dubine?
Ko može zaustaviti snagu orkana?
Gledala sam mu oči
Slušala sam mu glas
A videla sam mu mač
Tražila sam istinu
Lutala sam poljima
Lutala sam šumama
Lutala sam gradovima
Lutala sam morima
Tražila sam istinu
Žena sa velom je plakala
Čovek sa mačem se borio
Tražili su istinu
Plamen očiju se gasio
Odjek glasa se gubio.
Tražila sam slobodu
Nalazila samo okove
Istina je nestajala
Neka žena skine veo
Neka čovek baci mač
Istina je svugde i nigde....
DANAS SAM MALO VRAGOLASTA
Za vikend sam bila na selu. Navečer smo ostali do kasno, ja volim ujutro da spavam, a opio me seoski vazduh. Spavala bih ko zna do koliko sati, ali me je probudio razgovor koji se čuo kroz otvoren prozor.
Muški glas je, onako, malo promuklim baritonom, govorio
-Patkice moja , što si zavodljiva, mogao bih te odmah pojesti, smazao bih te u jednom zalogaju.Volim patkice, još kad su tako mlade...
Na to se brzo začuo i ženski glas, valjda odgovor onom muškarcu:
-Prasence moje, ma, tako si mi debeliškast, sočan, milina mi je pogledati te. Kako zavodljivo izgledaš! Još kad te udesim, ne mogu da sačekam veče pa da te probam, vec sva treperim od same pomisli da ćeš večeras biti moj.Koliko to ima sati, imam još vremena do večeras, a kad padne mrak
-Pilence, uz tebe može samo jedan dobar petlić, onako bas pravi petlić, što ujutro budi, kukuriče i sve koke na jedno zrno pozove, pa ga kljucne.
Tišina! Šta li sad rade?
Muški glas opet preuzima inicijativu:
Uf , što je riba dobra danas, davno vec nisam imao takvu ribu, samo jos da je napunim... au, ima da bude....
I sad vi mislite, šta mislite?Pa naravno,malo salatice, dobrog crnog vina, a može i pivce za živce..... jer to su samo pripreme za večeru na koje je pozvano pola sela....
Večera je bila da prste poližete....
Odmah se videlo, već na početku posta da će večera da bude superiška
Zar ne?
-
PISMO NEKOM KO GA NEĆE PROČITATI
Poželela sam noćas da ti šapnem, tiho, tiho, samo tebi.....
Jutarnje rumenilo zore na mom licu obasjano je tvojim dodirom. Upalio si zvezde u mojim očima, dodirnuo baršun na mojim usnama, sastkao mi haljinu svojim uzdasima, ogrnuo me plaštom svojih dodira.
Trčala sam bosa po rosi tvojih maštanja, kupala se naga u zracima tvojih snova, dodirivala nebeske vrhove snagom tvoje želje.
Poželela sam da osetiš titraje mojih stremljenja, da zaroniš samnom u dubine mora i okeana, da valovi zapljusnu obale moje žudnje.
Ti si Sunce koje greje moje telo, ti si Mesec koji blista u najludjim snovima, ti si zvezda mojih stremljenja
Budi lahor koji dodiruje moju kosu, budi povetarac koji se igra mojom haljinom, budi vetar koji me budi iz snova, budi oluja koja će me bacati u zanos, budi orkan pod kojim ću se smiriti.
Šapnucu ti tiho, tiho... ja nisam ja.... ti nisi ti... ja sam ti u postojanju.... prepuštanju... nestajanju...


Htela sam da budem romanticna sa pesmom onda mi navalio neki posao, nema prirode, još manje romantike, prodje april.... nema više....
Mungos dala zadatak, pa evo me
JA MALA?
Ja nikad nisam bila mala. Kako da budem mala kad sam rasla kao iz vode.
Mogu li da onda pišem kako sam bila dobro dete? Ja sam stvarno bila mirna tiha povučena, slušala mamu i tatu i ma jednom reci suvo zlato,med i mleko, pa takva sam i sad, zar ne? Verujete ?
Stanovali smo pored parka, i krenem ja sama da vidim šta tamo ima kad me ne drže za ruku i viču stalno
-Vrati se, ostavi to, ne u usta....
A tamo lepota....svega i svačega, imala sam drugara, malo mladjeg od mene, uf...uvek sam volela te mladje, lutamo mi po parku, i naidjemo na prase, naravno nije bilo živo.
-Znaš videla sam da u svinji ima neki balon, ajde da vidimo šta ima u prasetu.
Dečak, od onih pravih muškaraca, izvadi nož i mi počesmo da otvaramo prase, naravno našli smo taj balon u prasetu, ponosno ga naduli i krenuli kući blatnjavi, musavi,... on je dobio batine da kaže i sad ih pamti, a ja se izvukla, tata koji je bio veterinar, ponosno je rekao
-Moja ćerka, biće nešto od nje.
Mama tri dana nije htela da mi pridje.
Volela sam da eksperimentišem, pa to ti je.
Imali smo krušku u dvorištu, polomila se i rasla nekako savijeno.
Lepota!
Šta je ta kruška sve bila u mojoj mašti
Čučim ja celo jutro ispod te kruške i ne mrdam
Mama pogleda kroz prozor, ništa se ne dešava, i radi svoj posao.
Zove ona mene na ručak
-Još samo malo, nije gotovo...
Malo kasnije opet zove
-Ma nije gotovo, ne mogu sad da dodjem
-Šta ti uopšte tamo radiš?
-Čekam
-Šta čekaš?
-Videla sam da je koka dobila piliće,kad je sedela na jajima, pa sam uzela jaje iz frizidera , čekam da mi se izleže konj.
PS Još uvek čekam
ROŠTILJ
Dala sam ti ruku i srce
Otišli smo na travu i Sunce
Pošli smo kad je zora bila rana
Da ne gubimo ništa od dana
Mislila sam srce moje će da zapali.
Ali, avaj, dragi, roštilj tu raspali
Mogu ludo da ga volim
Ali prvo žeravicu da sagorim
Na žaru cvrči meso, ima čudnu moć
A meni za romantiku osta samo noć
Moj dragi pita sada šta mi je
I nudi času vina da zalije
A ja