29.11.2007
AnaM RAZMISLJA O FUDBALU

Rešila sam da se bacim na sport. Pošto da priznam, sa šahom mi baš nije uspelo, razbežao se narod...ne možeš ih stići...

Nešto mi ne idu ovi sportovi sa loptom, okrugla pa klizi, ispada iz ruke, ali da vidim šta tu ima?

Ima neka zelena livada, a ponegde i blatnjava.Tu se sakupe neki zgodni mladići, smešno se obuku, i počnu da trče, za loptom, kao budale, jedan gura na jednu stranu, drugi na suprotnu. Što se lepo ne dogovore, pa jedno poluvreme pucaju na jedan gol, a drugo na drugi? Ne, otimaju se kao deca...

Najviše mi se dopada, presing, volim i u životu da ga igram, ali kao i u fudbalu teeeškooo, ne vole muškarci, zamorno im. Ja ga licno volim, i mislim da se držim tog  načina igre.

Ima jedan tamno obučen koji isto trči po terenu, on samo kvari igru. Lepo se oni potuku, šutne fudbaler, ne loptu, drugara, a onaj odmah svira.

Uaaa... sudija... uaaa, nije ti ovo koncert, pusti ih da se polome... napreeed... naši. Naši su oni koji, pobedjuju, jer nećemo da navijamo za autsajdere.

Onda taj baksuz, izvadi neko kartonče, žuto, pokvari sve, malo mu to, nego kad onaj zgodni zviznu šamarčinu jednom trapavom koji je stalno loptu zabijao u pogrešan gol, sudija ti izvuče crveno kartonče, i izbaci najlepšeg sa trena.

E, znas šta, stvarno nema smisla.

Posle kažu bio i jedanesterac, objasnili su mi to šta je to. Rukom igrao u nedozvoljenom prostoru, to mi je bilo odmah jasno, i ja sam jednog opaučila koji je krenuo u taj nedozvoljeni prostor... nisam imala kartonče, ne verujem da bi ga video koliko se uzduvao.

Nije loš taj fudbal.

Ima tu i doping, to mi je kao nedozvoljeno sretstvo, kao kad te neko pozove da gledate film, a ovamo pripremio večeru i tri flaše vina, ne zna da se ja smejem i kad se flaša ne otvori. I sad iako se postižu bolji rezultati, doping je ipak doping.

Ima i neko zaustavno vreme, to mu dodje kad igrači produže igru, jer se tako setio onaj u crnom, u životu, malo teže idu te naredbe za produžetak. Ima, nije da nema, ali.... teško se iskukumavče.

Samo što mi se mnogo dopalo u tom fudbalu, a svi igrači se mršte u životu, običnom, je rezerve... uf...tri komada, i još jedan što brani, taj što brani mi i ne treba, šta ima da brani?

Možda ima još neko pravilo, zgodno, ne znam... nisu mi objasnili....a odužio se post...ko će da se davi...

 

29.11.2007
Nedostajes mi i danas...

Uf što me danas nedostaješ.

Moje usne te jutros nisu dotakle. Mislila sam da ćemo kasnije...

Više nikad neću ništa ostaviti za kasnije. Bez tebe sam slaba, nervozna, ne mogu da radim, ne umem da živim bez tebe.

Kako sam uopšte živela bez tebe ikad?

Kad sam te toliko zavolela?

Tvoja vrelina me privlači. Dodir na usnama. Neke prijateljice, kažu, ma, ja volim hladno. Hladno? Ako nemam tvoju vrelinu, tvoju slast, tvoju strast,  kako ću razbuktati svoju?

Što te želim sad.... želim te više od ičega.... Usne su mi suve, želim da ih dotakneš...

Nema te, a ja osećam tvoj miris... ne  neću... ne želim to... hoću da budem jača. Zašto me progoni tvoj miris i u snovima?

Sedela sam u kafiću, bez tebe. To nije to. Srkućem neki sok, a u meni plamti želja za tobom.

Volim kako me opuštaš, činiš srećnom, nikad mi te nije dosta, nikad...

Videla sam te sa drugom, smejala se pričala, čak je i cigaretu zapalila. Znam da to voliš. Htela sam da joj pridjem, da te samo dotaknem, ali iskreno da ti kažem, bilo bi me sramota, a tako sam te želela.

Svi te imaju, samo ja ne.

Zamena? Probala sam, ali, nije to, to.

Ne želim zamenu. Želim tebe. Želim te... želim, nedostaješ mi.

Ma, šta se zlopatim, uzeću te, sad, odmah, idem... ne mogu više, to su gluposti, odricanje... Čemu? Zašto?

Nema na svetu ništa kao ti. Sve sam probala. Da odem ne znam kud, opet je uzalud. Neka bude šta hoće. Osećam sreća je blizu, imaću te. Neka svi kažu da sam slaba, ali idem da stavim vodu i popiću te, slatka moja ljubavi, u jednom dahu, dotaknuću te, jezikom probati, usnama poljubiti, osetiti kako me greje tvoja vrelina, znam zajecaću od uživanja, uvek sam te volela više nego što sam želela uf... stiže... moja crna kafica....