4/4/2006, 22:35

...

SVE SMO MOGLI MI

 

Sve smo mogli mi
da je duži bio dan
da si našao
za me malo vremena
Sve smo mogli mi
da si samo htio ti
biti nježan
kao nekada

Kako naći put
koji vodi do tebe
kako naći mir
kad je svega nestalo
sve smo mogli mi
da si samo htio ti
biti nježan
kao nekada

Nikoga nema
u sivom gradu
ulice moje
korake kradu
i ja
kao sjena
sad lutam
U mome srcu
padaju kiše
i sve se naše
polako brise
iz svijeta tog
iz svijeta tog.

 

                                                                     Jadranka Stojaković

objavio/la Sonatica kategorija: Poezija | (10) Komentara | email this post
28/3/2006, 20:27

Utorak, 28.03.2006.

Svetlo koje tražim

 

Kao da sanjam i dobro i zlo
Od uvek sama živim po svom
Videla sve sam, lažne heroje
Ljude i boje umorne

Da li si ti moje svetlo koje tražim
Da me vodi kad je tamna noć
Kroz ta mesta razna lica
Gledam prazna
Krijem te u uglu oka svog

Vreme kad svako izdaje svakog
Ja svoje snove zagrlim jako
Tajne sa neba u oku tvom
Možda i ja sam našla dom

Da li si ti moje svetlo koje tražim
Da me vodi kad je tamna noć
Kroz ta mesta razna lica
Gledam prazna
Krijem te u uglu svog

Da li si ti moje svetlo koje tražim
Da me vodi kad je tamna noć
Kroz ta mesta razna lica
Gledam prazna
Krijem te u uglu oka svog

Korakom bez daha
ulicama straha
sama sam na straži, najdraži!
Senke što me prate
nemo bez svedoka
vidim strah na licu proroka

Da li si ti moje svetlo koje tražim
Da me vodi kad je tamna noć
Kroz ta mesta razna lica
Gledam prazna
Krijem te u uglu oka llicu svog

Da li si taj


Svetlo koje tražim ja
Mesta razna, lica prazna
Krijem te u uglu

Da li ti si taj
Da li ti si taj
Koga tražim ja
Da li ti si taj koga tražim ja

Da li si ti moje svetlo koje trazim
Koga trazim ja
Kroz mesta lica gledam prazna
Krijem te u uglu svog...

 

                                     IVANA JORDAN


objavio/la Sonatica kategorija: Poezija | (4) Komentara | email this post
24/2/2006, 16:56

Barbara

BARBARA
 

Sećaš li se Barbara

Padala je kiša neprestana

Nad Brestom tog dana

A ti si išla nasmejana

Pokisla ozarena očarana

Pod krupnim kapima kiše

Seti se Barbara -

Sretoh te u ulici Sijama

Smejala si se

I ja sam se smejao

Sećaš li se Barbara

Nisam te poznavao

A nisi ni ti mene

Sećaš li se

Seti se toga dana

I ne zaboravi ga

Jedan čovek ispod neke kapije

Zaklonjen

Viknuo je tvoje ime

Barbara

A ti si potrčala ka njemu po kiši

Pokisla ozarena očarana

I bacila si mu se u zagrljaj

Sećaš li se Barbara

Ne ljuti se na mene što ti kažem TI

Jer TI kažem svakom koga volim

Pa maker ga samo jednom video u životu

Jer TI kažem svakom koga volim

Pa čak i ako ga ne poznajem

Seti se Barbara

I ne zaboravi nikad

Tu kišu tako blagu i tako srećnu

Na tvome licu srećnom

Nad tim gradom srećnim

Tu kišu nad morem

Nad arsenalom

Nad brodom iz Cesana

O, Barbara

Velika je svinjarija taj rat

I šta je sa tobom sada

Pod kišom od gvožđa

Vatre, čelika, krvi…

A onaj koji te je stezao u zagrljaju

Zaljubljeno

Da li je umro, nestao ili je još živ

O, Barbara

Još uvek pada kiša nad Brestom

Kao što je padala nekad

Ali nije to isto, jer sve je porušeno

To su samo posmrtne kapi kiše

Užasne i očajne

A nije ni onaj potop više

Gvožđa, čelika, krvi…

Već prosto kiša iz oblaka

Koji nestaju kao psi

Kao psi koje odnosi

Vodena struja iz Bresta

Da istrule negde daleko

Vrlo daleko od Bresta

Od koga nije ostalo ništa.

 

                                    Žak Prever

 

Ovu pesmu volim.

Ova pesma me podseća na jednu dragu osobu.

Ovoj pesmi je mesto na mom blogu.

objavio/la Sonatica kategorija: Poezija | (4) Komentara | email this post