Sta god nocas da zapevam vuci ce na sevdalinku...
Usnuo sam cobanicu uplakanu u sljiviku...
Grom udari... Planu seno... Rasturi se stado njeno...
Zaplete se dim na uvojku... Rece da se zove Bosna... cudno ime za devojku?
Nekom Drina tece desno... Nekom Drina lijevo tece...
Sve da tece u dubinu... Na dve pole svet da sece...
Znam tajni gaz, moje lane... Most se pruzi gde ja stanem...
Sve da vuku me konji vrani... Nema meni jedne strane dok si ti na drugoj strani...
Osta ovaj stari kompas u grudima... A po polju nikli zabrani...
Crne senke to se gnezde u ljudima nadlezu me kao gavrani...
Nekada sam putovao po mesecu... Kroz vilajet pun hajducije...
A sada me oci ljudske plase vise nego vucije...
Sto puta su prijatelji u molitvi pomenuti...
Dal ce mi se radovati? Ili glavu okrenuti?
Sta slagati? Sta im kasti? Svet ne mozes pesmom spasti...
Njine brige me i nocas brinu
Dok se spremam na put kuci... Na put kuci...U tudjinu...
Svetom smo se rasipali ko djerdani... Nosili nas nebom cilimi...
Da li su to stvarno bili bolji dani, ili smo to bolji bili mi?
Nekad smo se bratimili po pogledu... Sluteci da isto sanjamo...
I bogu je prosto bilo krstimo se ili klanjamo..










