Cudan je zivot... Cudna sam i ja u poslednje vreme..
Uradila sma slike. Ugledala sebe jako srecnu, nasmejanu. Sijam. I pitam se da li sam to ja.
Gledam sebe u ogledalu. Zbunim se. Zabrinu me podocnjaci. Mrtvilo u pogledu. Bezbojnost lica.
Imam cudne snove. Budim se umorna. Nezadovoljna. Treba preziveti ovakve dane. Obojiti ih u crveno. Zaboraviti tugu. Navuci osmeh na lice. Sanjati. Verovati u nemoguce. Zivot zna biti jako lep, ako ga mi ucinimo takvim. I zna biti jako bolan, opet ako ga mi takvim ucinimo. Ljubav mora biti moj vodic. Moja snaga. Sve je alko kada osecas ljubav. Ali mozda je ljubav stvarno samo u glavi, a ne u srcu... Nasa izmisljotina, cudni rezultat nase svesti. Mozda je onda samo dovoljno da ubedimo sebe da smo srecni. Tako malo nam je potrebno...
Mozda nam je potrebna samo jedna rec da bismo bili srecni. Jedna jedina odluka. Odluka da volimo. Bez granica. Bez predrasuda. Bez stida. i bez straha. Onda bi se njegova sreca zvala imenom mojim...










