8/10/2008


VRABAC

Sanjam,
još stoji naša stara kuća,
i uzorana njiva,

Sanjam,
lovca trubi u rog
ti si mati živa, i dragi Bog.

Sanjam te moja nano,
de se smiješ i cvijeće siješ.

Sanjam te dragi đede
pečeš rakiju, i otvaraš kapiju.

Sanjam, te mili oče,
ti si štovan i bogat,
u svet izbegao, kriv i rogat.

Sanjam li sejo tudju sobu,
budi me i strah,
u bezimenom grobu.

Sanjam svednako
staro i 
novo doba,

na meni je tudja roba,

Sanjam li brata
sama otvore se vrata

Sanjam stalno,
svira vojnicka truba,
zveckanje oruzja i zuba.

Sanjam sve naopako,
do bola,

i vrapca kljuje, mrve sa stola.


Pesma siromaha:

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/e/e9/Passer_domesticus.ogg
Objavio Radeumetnik u 16:13
kategorija posta: email this post | Komentara (2)
Prelepa pesma.Surovo istinita...
Poslao Lela u 20:30, 8/10/2008 | Link | |
Dobro!
Kao i obicno
Pozdrav,umetnice.
Poslao Anoniman u 23:35, 8/10/2008 | Link | |