13/11/2007

MILA MOJA

Zar je, tebi duso prece
da poleces svako vece.
Zasto mene mesec budi
zasto mene bole grudi,
misli mrznu i um ludi.

Gde je mene zivot krao
kao duznik srecu dao
pa sam tako mali znao
gde je moja zvezde zasla
i ponovo negde rasla.

Kad izmerim, ti ces reci
jesam blize pukoj sreci
da se spasim u nesreci.
Zar je beo mesec kriv
sto, zalazi nocas siv.

Sto si mila nocas blize
sve godine kad se zbroje.
i meni se zvezda dize
kad rasirim krilo svoje
poletimo i nas dvoje...**
Objavio Radeumetnik u 08:58
kategorija posta: email this post | Komentara (0)