![]() |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Mesec je bio pun a veče lepo i pomalo sveže jedno od Onih večeri. U parku, u kućici, na drvenim klupama su sedeli: Marija (16) Milan (23) Nevena (18) i Kosta (19) Sedeli su za drvenim stočićem pili liker od višnje delili keks na meru i gledali u Mesec. Marijini roditelji su se razvodili Milanov otac se nedavno ubio jer je otpušten sa posla kao tehnološki višak Nevenini su se stalno svađali - mahom oko nekih gluposti a Kosta začudo nije imao maltene nikakvih problema u životu. Nevena je iz džepa izvadila finu, belu kockicu za bacanje a svako od prisutnih za stolom je priložio kao ulog po 2-3 uzorka lekova raznih vrsta. "bromazepam", "diazepam", "lorazepam" "trodon", "artan" i "akineton". Koristeći samolepljive sličice iz žvaka za svaku od tabli su pričvrstili po jednu žutu, plastičnu čačkalicu koja je imala funkciju strelice - pokazatelja. uzeli su jednu od tabli a Kosta ju je snažno zavrteo. tabla "akinetona" se okrenula 5-6 puta na mesečini, šetajući po stolu, stala i uperila svoj plastični žuti špicasti prst u Mariju. zatim je Marija hladnokrvno uzela kockicu zakotrljala ju je elegantnim potezom svoje lepe šake i kockica je rekla - "tri". Marija je popila tri "akinetona" sa likerom od višnje. potom je ona imala tu čast da zavrti tablu i čačkalica je gledala u Milana. Milan je imao više sreće, dobio je "pet" i popio svoj zgoditak na lutriji. Kockica se kotrljala još izvesno vreme a onda je Mesec naglo počeo da gubi svoj
sjaj. |
Komentara ( 2 ) :: Pošalji komentar! :: Permanent Link |
|
|
Komentara ( 4 ) :: Pošalji komentar! :: Permanent Link |
|
Bili smo u četvrtom osnovne i svi smo bili zdrava, lepa i negovana deca. Bilo je to "jako odeljenje", a ja sam bio jedan od boljih u razredu. Ta godina je bila jedno fino, detinje zezanje bajka, trčanje i šala. Sve nam je išlo od ruke. A onda je jedna devojčica sa lošijim uspehom na kontrolnom iz poznavanja prirode i društva odvalila "da je stjuardesa nešto kao kofer" "da se nafta nalazi po putevima" i da je razlika između čoveka i majmuna u tome "što čovek ima perje, a majmun nema". Učiteljica je to pročitala pred svima. Ostali smo bez teksta, a potom počeli da se smejemo u neverici. Ko nije verovao, mogao je da priđe katedri i da se sam uveri. Da pogleda famozni kontrolni. Većina nas je to i uradila. Učiteljica je ponovo pročitala kontrolni pred svima. Smejali smo se, grohotom, uglas, a i zlurado. Sirota devojčica je zamalo umrla od sramote izmenjala sve boje lica i počela da jeca. Smeh je dugo trajao. Nismo bili svesni da je to bio samo početak moralnog i intelektualnog kraha naše generacije. Zametak gaženja, gluposti laktanja i okrutnosti ruganja i samouništenja. Sada se više ne smejemo. |
Komentara ( 9 ) :: Pošalji komentar! :: Permanent Link |
|
Punio sam osam ili devet
|
Komentara ( 7 ) :: Pošalji komentar! :: Permanent Link |