Vrijeme nas je ispilo,

Ne čini li ti se, Kristina?

Vrijeme nam je posljednju kap,

Iz njedara izmamilo,

I u pustinju nas rasulo...

A sjećas li se dana,

Kristina,

Kada su nam pogledi,

Od leda čistiji bili,

A dodiri topli gejziri,

Oblikovani formom kože?

Kada sam ti satima pričao,

O budućnosti u kojoj te želim?

Sjećaš li se noćiju,

Kristina,

Kada sam se zasljepljen čelikom,

I okupan krvlju,

S vriskom u grlu,

U tvom zagrljaju budio,

A ti si mi pjevala,

Dok smo zagrljeni plakali?

Vrijeme nas je ispilo,

Ne čini li ti se, Kristina?

Vrijeme nam je posljednju kap,

Iz njedara izmamilo,

I u pustinju nas rasulo...

I sjećaš li se dana,

Kristina,

Kada sam te preklinjao:

"Ne idi"?

Sjećas li se,

Onog junskog jutra,

Kristina,

I one zavjese čelične tišine,

Što je nijemo pozdravila povratak tvoj,

Kojom sam ti nedjeljama ćutao,

O budućnosti u kojoj te nema?

Sjećaš li se noćiju,

Kristina,

Kada sam se uronjen u tvoje lice budio,

U to maleno jezero, mokro i gorko?

Kada sam te lagao,

Da ne postoji,

Da sam je sanjao samo,

U haljini bijeloj,

Kraj mora,

Neznanu,

Dok sam joj ime pod rukom tvojom dozivao?

Sjećaš li se, Kristina,

Kako sam bez snage,

Da te zagrlim,

Da ti slažem bilo šta više,

Tup i zgađen,

Zore čekao zureći u plafon,

Dok su mi po licu lile neke tuđe kiše?

Vrijeme nas je ispilo,

Ne čini li ti se, Kristina?

Vrijeme nam je posljednju kap,

Iz njedara izmamilo,

I u pustinju nas rasulo...

09.03.2007. god.