Prevarit' me neće, sjećanje na Jedno,
Zagrljaj svoj, tama oko mene plete.
Za rođenje novo, bez tuge i sjete,
Umirem sa onim, što je svjetla žedno.
I uklet i težak, osamljen u noći,
Osjećaš li možda, kako sam daleko?
Nisam li ih zvao, budio i ček'o?
Ka Istoku sv'jetlom, moram dalje poći.
Klimavim korakom, čelične volje,
Stegnutih šaka, krvareć’ za bolje,
Kroz kišu i maglu, gazim k svome kraju.
Prokletstvo Orfeja, vučem za sobom,
I ljubav svoju, ovjenčavam grobom,
Uz predah gorki, sred bitaka što traju.