Zaparaću srce,
Za par riječi iskrvavljenih...

Eho kapi,
Istinu će reći,
Tišinom progutan,
I ponos će pokleknut pred željom...

Nesvjestan svega,
Nijemim ustima prozboriću,
Čekajući da čujes...

Nesvjestan svega,
Pokloniću ti pogled slijep,
Čekajući da vidiš...

Nesvjestan svega,
Dodirnuću te,
I na kraj svijeta daleku,
Samo da osjetim još jednom...

Nesvjestan svega,
Na ulicama tuđega grada,
Okrenuću glavu na drugu stranu,
Sebično krijući,
Čašu koju pijem,
Kadulje i meda punu...

.

... ljubavi mojoj... :)))))

01.06.2007.

...

Neću danas pjevati o plimama leda što kožu od mesa odsijecaju.
Neću pjevati ni o suncu što crnim leđima baca sjenu na poljanu dok crni vjetar kida i posljednje latice margeritta čuvanih za Nju.
Neću pjevati ni o granama behara s kojih sada suho trnje štrči,
Ni o rijekama što su presahle čekajući stopala njena.
Neću pjevati o istruljelim grozdovima koje je trebala pobrati,
Ni o kišama što nikada neće pasti onakve kakve sam čekao.
Neću pjevati o "munjama", nevidljivim majicama ni o svemu onome što niko osim nas razumjeti neće,
O lastama i proljeću, iznajmljenom oblaku, zamjenom za led četiri zida.
Ne, neću pjevati. Mogao ubih se ugušiti rječima.
Ne, nisu riječi bile hladne... Bile su iste one koje si čitala i čitala i voljela...
Ne, neću pjevati, još dugo, dugo...
Voli mene, a ne moje riječi!
Ne, neću pjevati, ovo je vrijeme za ćutljiv i usamljen let...
Ne, neću pjevati, a i patetiku ostavljam pijavicama, sitnim i otrovnim. Tješi ih krvlju svojom.
Ne, neću pjevati, a i suviše sam divalj da bih što lijepo sad mogao reći.
U meni je vuk i zove me dalje.
Ne, neću pjevati, ali još noćas vidjećeš moj lik u skoro punom mjesecu i urlik moj donijeće ti vjetar, s kraja nekog drugog svijeta.
Ne, neću pjevati, ali i bez stihova znaćeš šta smo sve mogli...
Ne, neću pjevati, samo ću koliko večeras spakovati kofere i krenuti tamo gdje pripadam, da potražim cvijet sazrio i crven.
Ne, neću pjevati, a ti ne pitaj: "Da li sam...?" Znaš da jesam.

...

Prag

U nama je strah.
Svetost kvadrata,
Tjera nas u kute.

U nama je glad.
Nemiri mogućeg,
Čine naš dodir.

U nama je strast.
Plima potisnutog,
Izaziva nas i lomi.

24.03.2007.

Vrijeme nas je ispilo,

Ne čini li ti se, Kristina?

Vrijeme nam je posljednju kap,

Iz njedara izmamilo,

I u pustinju nas rasulo...

A sjećas li se dana,

Kristina,

Kada su nam pogledi,

Od leda čistiji bili,

A dodiri topli gejziri,

Oblikovani formom kože?

Kada sam ti satima pričao,

O budućnosti u kojoj te želim?

Sjećaš li se noćiju,

Kristina,

Kada sam se zasljepljen čelikom,

I okupan krvlju,

S vriskom u grlu,

U tvom zagrljaju budio,

A ti si mi pjevala,

Dok smo zagrljeni plakali?

Vrijeme nas je ispilo,

Ne čini li ti se, Kristina?

Vrijeme nam je posljednju kap,

Iz njedara izmamilo,

I u pustinju nas rasulo...

I sjećaš li se dana,

Kristina,

Kada sam te preklinjao:

"Ne idi"?

Sjećas li se,

Onog junskog jutra,

Kristina,

I one zavjese čelične tišine,

Što je nijemo pozdravila povratak tvoj,

Kojom sam ti nedjeljama ćutao,

O budućnosti u kojoj te nema?

Sjećaš li se noćiju,

Kristina,

Kada sam se uronjen u tvoje lice budio,

U to maleno jezero, mokro i gorko?

Kada sam te lagao,

Da ne postoji,

Da sam je sanjao samo,

U haljini bijeloj,

Kraj mora,

Neznanu,

Dok sam joj ime pod rukom tvojom dozivao?

Sjećaš li se, Kristina,

Kako sam bez snage,

Da te zagrlim,

Da ti slažem bilo šta više,

Tup i zgađen,

Zore čekao zureći u plafon,

Dok su mi po licu lile neke tuđe kiše?

Vrijeme nas je ispilo,

Ne čini li ti se, Kristina?

Vrijeme nam je posljednju kap,

Iz njedara izmamilo,

I u pustinju nas rasulo...

09.03.2007. god.

Idi...

Nebo je noćas,

Bez mjeseca i zvijezda,

I na putu mome nijednoga svica,

Hladni mrak je svuda,

Nemam šta da dam,

Dok mi srce steže bodljikava žica,

Dalje ne vidim,

Idi...

Postaješ sve dalja,

Dok gubiš povjerenje,

Ambis među nama cijepa planetu,

I nestvarno je sada,

Snova ostvarenje,

Zaplovi hrabro u susret svom svijetu,

Daleko od hridi,

Idi...

S blagoslovom,

Puštam te niz vjetar,

S dlanova k'o pticu što se vratit neće,

Vini se visoko,

U toplih želja etar,

U zagrljaj davno zaslužene sreće,

Osmijeha se ne stidi,

Idi...

Da li sam se vratio,
Nemiru stvarnosti,
Samo da pozdravim odlazak tvoj?

Kada bih ti priznao:
" Ne idi,
  Osjecam te stvarnije,
  Nego ijednu prije ",
I kada bih zahtijevao:
" Ne puštaj niti,
  Što nas spajaju,
  Da se odmotaju van dohvata naših ",
Da li bih time što promijenio?

Da li sam te tražio,
Da bih te našao danas,
Skrivenu i uplašenu od nas?

Kada bih ti šaputao:
" Ni vrijeme za ljubav,
  Ne traje vjecno.
  Promašimo li trenutak,
  U kom smo vec toliko zajedno,
  Mozda je nikada spoznati necemo? "
I kada bih vikao:
" Ne želim da postanemo dva Uma,
  Utamnicena,
  Na suprotnim stranama Univerzuma "
Da li bi me cula?

I kada bih žedan,
Na vrata tvoja došao,
I s usana ti kap vode ukrao,
I kada bih te gladan,
U narucje uzeo,
I jezikom ti led,
S planina otopio,
I kad bih niz slapove duge,
U dubine tvoje zaronio,
Da li bi me razumjela?

Ili bi dovoljno bilo,
To što osjecaš...?

15.02.2007.

Prevarit' me neće, sjećanje na Jedno,

Zagrljaj svoj, tama oko mene plete.

Za rođenje novo, bez tuge i sjete,

Umirem sa onim, što je svjetla žedno.

I uklet i težak, osamljen u noći,

Osjećaš li možda, kako sam daleko?

Nisam li ih zvao, budio i ček'o?

Ka Istoku sv'jetlom, moram dalje poći.

Klimavim korakom, čelične volje,

Stegnutih šaka,  krvareć’ za bolje,

Kroz kišu i maglu, gazim k svome kraju.

Prokletstvo Orfeja, vučem za sobom,

I ljubav svoju, ovjenčavam grobom,

Uz predah gorki, sred bitaka što traju.

Jer cu se probuditi,
S tobom,
U prvoj misli,
Sto mi sa suncem na roznjacu padne.

Jer cu ti reci,
Da snjegovi,
Cekaju nas,
Pa da nam tragove od drugih skriju.

Jer cu ti pjevati,
O brijegovima,
Pod vinovom lozom,
I dvije knjige srcima pisane.


Ne budi me...

Jer cu te uvjeriti,
Kako danas,
Postojim bas onakav,
Kakvog si me sanjala juce.

Jer ces mi otkriti,
Da rumba,
Postoji samo,
Kako bi mi objasnila tebe.


Ne budi me...

Jer cu zaspati,
Kada osjetim,
Da ti je sjenka moja postala ja,
I vise se buditi necu...

16.01.2007.