Cujem... svaki list pjeva o zivotu,
Dok ledeni vjetar presjeca mu zile,
Uci me ta pjesma puna tople sile,
Rjecima sto hrle k juznom horizontu:
"Ne dozvoli danas da ti zime dodir,
Zaledi taj plamen sto se silan budi.
Nek' te srce grije, pusti ga da zudi,
U danima ovim sto radjaju nemir."
"Ne dopusti nadi da ubije nadu,
Vec bez straha kreni nek' te zelja vodi,
Tamo gdje sad sreca treba da se rodi,
Gdje dusmana nema da ti snove kradu."
"Cekace te neko na kraju tog puta,
Koga pjesma ova sad doziva k tebi,
Neko ko si nikad oprostio ne bi,
Ravnodusnost svoga ledenoga kuta."
"Mozes li i ti...?"
Slusam i svim bicem pjevam o zivotu,
I prkosim gordo tom dodiru zime,
I nosi me pjesma poput mocne plime,
Dok mi snovi plove k juznom horizontu.
25.09.2006.
Artikulacija onog sto nikada nije bilo izreceno do kraja, a vapi za tim...
... cold wind blows...
