27/11/2006 17:19 , Objavio Wolfie Kategorija posta:
Sve prolazi... Nema smisla zaliti za necim sto je bilo - bilo je i proslo s razlogom... Mozda nema smisla zaliti ni zbog cega, ali kudikamo ima vise smisla zaliti za stvarima kojima nikada nismo dali priliku da zazive zbog sopstvenog kukavicluka, zbog te predaje bijedi trenutka koji ne smijemo da promijenimo, zbog jedne ogromne mane, koju u tom trenutku velicamo kao najvecu vrlinu - to sto ne boli. I predajemo se toj nuli bez hrabrosti da posegnemo, tjeseci se da nam je lijepo, a zeleci mnogo vise snagom sto nas razara zbog sopstvenog licemjerja.


Tisina

Bio sam tu,
Jutrima,
Danima,
Nocima,
Godinama...
Saputao ti,
Sve dok nisi prestala da me cujes.
Otkrivao se,
Sve dok nisi prestala de me vidis.
Dodirivao te,
Sve dok nisi prestala da me osjecas,
Dok me nisi postala nesvjesna,
Naviknuta,
Mozda?
Ali nenavikao ovako dugo,
Nijem,
Za onog kome sam najvise pricao.
Neshvacen,
Od onog kome sam najvise rekao,
Odlazim...
Recices:
"Nisi se ni trudio",
A sve vrijeme si navlacila cebe preko glave...
Recices:
"Nisi me uspio probuditi",
A samo si trebala otvoriti oci...
Recices:
"Nisi imao takta",
A nikad nisi prepoznala pravi trenutak...
Recices...
A znaces istinu,
Prazna i umorna da ucinis nesto vise,
Sem da nabacis savrsen osmijeh,
Jedne jako sretne,
Sa linijom gorcine duboko ispod...
Poput djeteta,
Nesvjesna svega sto ne boli,
Pitaces se gdje je rob...
Kamo je nestala toplina rijeci,
Dok budes drzala,
Hladne fragmente necega,
Sto nisi imala hrabrosti da ozivis...
Ostace sjecanje,
Na jedan pocetak, koga je preduhitrio kraj...
Ostace pitanje,
Ciji ce odgovor da te plasi...
Ostace tisina,
Da ne zaboravis, kako me gubis...

25.11.2006.



U blazenom grijehu zaborava

Ne trebam te,
Duze nego sto te dodirujem,
Duze nego sto te ljubim,
Zedju ispucale zemlje,
Strascu roba kome i nocas,
Donosis mirise slobode.
Ne zelim te,
Samo moram da se izgubim,
U arhipelagu mladeza,
U harmoniji uzdaha,
Dozivajuci te usnama,
Po beskraju mlijecne puti.
Ne volim te,
U ime godina,
Bacenih za ljubav.
Osvajam te zbog zaborava,
Naslucenog u razigranoj mladosti...
Privijam te k'o melem,
Uz grudi ledene i teske...
Ne vjeruj prstima,
Zapletenim u duge ti uvojke...
Zaboravi njeznosti ugriza,
Oko napetih vrhova...
Ne slusaj erupcije vulkana,
Ne lazi se...
Izgnanik iz proslosti,
Ne zna za buducnost...
Za njeg ne postojis,
Duze od sada...

27.11.2006.