Get music codes at Bolt.
Vučica
Nedorečene misli,
Zatočena osjećanja...
Nada, grumen zemlje,
Osipa se pod pljuskom čekanja.
Ona,
Poput ponosne vučice,
Njuši slabost k'o krv i vreba,
Tjerana instinktom ubice...
Božanstvo nema pravo na grešku.
On,
Umoran od skrivanja,
Čeka bez straha, bez očekivanja...
Ne,
Ne može zaboravit' taj vreli dah,
Što prijeti i moli u isti mah,
Dok mami u ledenu smrt...
Ne,
Ne postoje slabosti, samo osobine,
Što ga čovjekom čine...
I pušta je da čeka...
Da vreba njegovu slabost,
Do kraja svog krvavog v'jeka,
Dok oziljci svrbe i k'o rane peku,
Suviše se dobro sjeća...
Ovaj put, zadrzace rijeku,
U pustom ledu, ne čeka ga sreća...
09.10.2006.