"Znam, poezija uplasi i najhrabrije... Da nije tako, pjesnici bi u sustini, bili sretniji ljudi i bilo bi manje pjesama na ovome svijetu, manje tuge, suza... Ali dobro, neko mora na svojim plecima da ponese i taj teret idealiste, vjecitog tragaca, sposobnog da se zaljubi brzo, pati dugo, i o svemu tome pise lijepo i duboko...
Na svu srecu, ne smatram sebe pjesnikom, pjesnickom dusom mozda, ali ipak, ja ne bih bio ja, kada bih ovo malo nade sto je preostalo u vezi nas, sahranio jednim telefonskim pozivom, radije cu to uciniti jednom pjesmom...
Siguran sam da ces inspirisati jos nekoga (mozda i mnoge), da ti napise par lijepih rijeci, stihova, Muzo!"




Get music codes at Bolt.




Jednoga dana...


Slusaces price iz usta drugoga.
Pricace ti bajke i poznaces lazi.
Sanjaces snove pod njegovim rukama.
Sanjaces snove i imaces zelje.
Dijelice nas beskraj...

Zaboravices nase dane,
I one bijele i ove crne.
Zivljece samo mrlja u sjecanju,
Kao dim sto blijedi na vjetru.
Zaboravices obecanja,
Jer, sve je bila samo igra.
Zaboravices osjecanja,
Jer se ista ponoviti nece...

Ali, jednoga dana,
Kad osjetis da si uzasno sama,
Sjetit ces se samoce Jednoga.
I tog, jednog dana,
Sjecat ces se jednoga dana,
I poljubaca s usana stranca,
I zagrljaja u rukama njegovim,
I snova u mislima ti stranim,
Snova o nama...

I bices jaka,
Skrices nas od drugih,
Dok ponovo budemo zivljeli,
I zajedno se smijali,
U srcu i mislima tvojim,
A onda,
Bez snage da priznas,
Skrices nas i od sebe...

A sada,
Pogledaj me jos jednom,
Stranca na svakom koraku svom,
Osjeti moju samocu ovdje,
Gdje dodjoh samo da ne budem sam...

Nesto se lomi u tebi...
Da li je to nas san...?
Nesto se lomi u tebi...
Zakuni se da to nismo mi...

10.10.2005.