5.5.2004
Kako me blues uništio za cijeli život
Kako me blues uništio za cijeli život
Billie Holiday "Gloomy Sunday"
Sjedim, slušam neku elegičnu, hipnotičku laganicu i razmišljam, kako mi je blues uništio život. Trajno.
Još kao beba, pokazivao sam otpor prema brzim ritmovima i veselim pjesmicama. Na put propasti povela me jedna moja otkačena tetka- stara cura, koja je imala punu kuću ploča Billie Holiday. Tako je počelo. U njezinoj kući nikad nije bilo dječjeg smijeha, veselja, svađa. Po cijele su se dane na gramofonu okretale vinilne ploče moje propasti na 33 okretaja. Njezin me glas u Gershwinovoj 'Foggy Day' još kao četvorogodišnjaka bacao u očaj. Ne, nisam plakao, nisam čak ni jecao. Samo bih šutio, spustio glavu i teško, preteško uzdisao. Nisam znao točno što mi je, zašto se osjećam tako neispunjeno, gladno i promrzlo. Nije to bilo od prazne bočice mlijeka, niti od mokrih pelena. Bilo je to od bluesa.
Sa 12 godina, kao iskusni konzument bluesa, skoro pa ovisnik, već sam zdvajao nad još jednom stvari Billie Holiday - 'As Time Goes By', čak i prije nego sam gledao 'Casablancu'. Ta me je pjesma bacila u naručje Ingrid Bergman, a opsesija njezinim usnama prenijela se i na Isabellu. Ali, to je neka posve druga priča.
Bille Holiday i njezina horror-pjesma 'Glad To Be Unhappy', zakucala je zadnji čavao u moj lijes. Poruka je bila jasna i moji su roditelji počeli očajavati. Nekako su osjećali, da djetetu više nema pomoći.
Godine su prolazile, ja sam odrastao, a moji su roditelji prerano osijedili, vodajući me po doktorima i dječjim psiholozima. Dijete je teški melankolik, govorili su stručnjaci i samilosno klimali glavom. Na kraju bi eventualno nudili tablete za smirenje mojoj jadnoj majci, druge pomoći nije bilo.
Dijete-čudovište je odrastalo, a blues se širio kao gangrenozno tkivo. Došli su brojni izvođači, a vrhunac zabave i veselja bio bi Nat King Cole, ili neki drugi 'lakši' pjevač. Više nisam birao glazbu, ona je nekako birala mene, a ja sam sve više tonuo u živo blato.
Otkrio sam Sade Adu i mnoge druge, ali njihova poruka je bila jasna: otrovan bluesom, predodređen za patnju.
Ponekad bih si pokušavao pomoći, stavljajući vesele i brze ritmove, a u zakutku mozga bi Sade pomagala, pjevajući nešto kao '...ne dajte djeci da slušaju blues' (poslije je sve zasrala s 'Kings of Sorrow'). Prekasno za moje jadne roditelje, nažalost.
Odrastao sam, zaposlio se, otkrio djevojke. Bile su zabavnije od bluesa, ali čim bi počele s prigovaranjima, te čudnim zahtjevima da slušamo reggae ili nešto drugo, još perverznije, prekidao sam.
Nisam želio da neka od njih slučajno zatrudni, te donese još jedno dijete na svijet, inficirano pošašću tako bezazlenog, plavog imena - blues.
I sad sjedim na verandi, prebirem prstima po gitari i gledam u zalazak sunca. Na playeru je opet jedna stara stvar - 'It's Easy To Blame The Weather'.
Živa istina!
05.05.2004. |
Probaj sa Heavy Metalom ... Mozda ce ti biti bolje .... HeHeHe....
Sala..... XD
paklena šala, preciznije xexe
uvek mi se više sviđao jazz...
a nisam mogla da odredim zašto.
čini se otpor potonuću.
ps. nedostaje ti playerčić sa Billy H. da ti oboji post u plavo.
glavom i telom...
Mazzo, poslušao sam te, iako je ovo ravno plesanju po rubu provalije...javi jesi li preživjela klik na Gloomy Sunday ove kišne i tmurne subote.
PS.sad vidim kod tebe Sade Adu, ako itko ima glas za blues, onda je to queen of sorrow (da se poigram njezinom sad/e pjesmom).
Izmenio Wall dana 20.9.2008 u 12:55ufff...
tako mi i treba.
a kao volim kad mi udovoljavaju.
ali sad je jače, da se ne lažemo.
i plavo ti zabrinjavajuće dobro stoji.
volim udovoljavati, posebno kad se radi o sebi
) ovo sam ja (addicted to the Sun), kad prođe ljeto (((:
that makes the two of us, Sun addicts.
al' rekoh već...
ja sam uglavnom u otporu.
i zanimljivo Sade preklapanje...
baš! istovremeno sam preklapao i naklapao o istom kod tebe, al zaboravljam da 'seeing through' znači više od površinskog.
Izmenio Wall dana 20.9.2008 u 13:02seeingthrough ravnododna.
evo, pogledaj ovu verziju, ravno do dna (slušati zatvorenih očiju)
http://www.youtube.com/watch?v=Sbsg_lqqKxk
pps. a ova audiovizualna verzija je za kino i kokice
http://www.youtube.com/watch?v=FRh899uoCJM
Izmenio Wall dana 20.9.2008 u 13:22jedna od mojih omiljenih....
http://www.youtube.com/watch?v=rT_h8mQsD1Y
))
Lela13 (nadam se da 13 nije broj godina!),
Jack Kerouac u svojoj knjizi “Na cesti/On the road" kaže da se uz ovu pjesmu Billi Holiday osjećao kaoo da stoji na kiši i hladnom vjetru, kao da gleda preko napuštenih vinograda u dolini, dok je melodija kao ruka žene koja ritmično (odsutno) gladi muškarčevu kosu- dok joj leži s glavom u krilu- pod svjetlošću prigušene lampe, a košava zavija...
Ljubavnik/Lover Man (Billie Holiday)
ne znam baš zašto, ali osjećam se tužno
žudim za nečim novim, nikad doživljenim
poljupcem kojeg nisam osjetila
o, koliko sam propustila
ljubavniče, gdje si ti?
noć je hladna i tako sam usamljena
dušu bih dala- samo da si moj
uzalud mjesečina
kad nikog da me voli
ljubavniče, gdje si ti?
čula sam da kažu
ljubav je uzbudljiva
kao božanstveni san
na počinak idem uz molitve
da ćemo se voljeti
bez obzira na sve
jednom ćemo se sresti
osušit ćeš mi suze
slatko mi šaptati
nježnosti na uho
poljupce i zagrljaje
sve sam to propustila
ljubavniče, gdje si ti?
It's Easy To Blame The Blues.
Nije lako biti romantičan i priznati to.
U ovom svetu.
Lady, ja takvo što inkriminirajuće i pogrdno nikad ne bih priznao. mda,lažem.
Naslućujem
http://www.youtube.com/watch?v=h6dT1D2zT34
--volim billie...ljubav ubija....ona je to umijela ispjevati
Lady, N'Soul - slutnja ubija gore nego istina
)
a što se ljubavi tiče, uvijek se sjetim Ježeve kućice i kako Ježurka, sav u bodljama, pjeva 'Love hurts'
Ne, 13 nije broj godina... na srecu...
Istina
)
Lela13, dobro je! u zadnje vrijeme sve je opasnije komunicirati s ljudima, nikad ne znaš tko se krije iza nicka, a nme bih da osvanem na tv-u kao mogući pedofil xexexe
Lady sings blue/true, taj film volim.
Evo da izreklamiram svoj blog na temu ove pesme iz naslova ... u stvari, iz podnaslova : Gloomy Sunday :
http://www.blogoye.org/copypaste/31681/Gloomy+Sunday+-+hungarian+suicide+song.html
lezz, nema linka, a baš sam htio pogledati reklamu! inače, original mi je lošiji od covera Billie Holiday, a tu su pjesmu s pravom nazvali 'pjesmom samoubojica'...ali nije stvar samo u ljepljivoj, laganoj, posmrtnoj melodiji i stihovima (da li bi se anđeli ljutili da se i ja pridružim svojoj umrloj ljubavi?)... Billie Holiday ima/la je Glas, koji je mijenjao, pretvarao i obične stvari u čarobne...
Ostavi komentar
