Wall: Jadi mladog vola

�ivio Prvi maj!

Sun, 01 May 2011 12:35:00 +0200

Bio sam na putu u mladost, iz prve ruke prenosim vam poruku zatvorenog, punog kruga u nekoliko slika

Prvomajski protest"po�e�e na beogradskom trgu Slavija odakle �e kolona krenuti u šetnju Ulicom kralja Milana i Terazijama do Terazijske �esme gde �e se protest i završiti. �ivorad Mrki�, predsednik Novog sindikata zdravstva Srbije istakao je da je praznik rada dan kada ljudi širom Evrope i sveta protestvuju protiv socijalne nepravde i podele ljudi na bogate i one koji umiru od gladi.

- Srbija �e biti u dimu od roštilja i pe�enja, a apsurdno je da neki gra�ani odbiju da se bore za svoja prava. �ivimo u zemlji koja je rasprodata i uništena, u kojoj je izme�u 800 hiljada i milon ljudi bez posla, a gde pola milona �ivi u siromaštvu. Svi koji su nezadovoljni treba da zauzmu svoje mesto u protestnoj koloni jer �e se samo socijalnim protestima i generalnim štrajkovima stanje u Srbiji promeniti- ka�e Mrki�. Kako je objašnjeno, to �e biti mirna i dostojanstvena šetnja ljudi koji �e na taj na�in poru�iti vlasti da joj ne veruju.

Sad u gornje slike i tekst samo umetnite HR umjesto SRB i dobit �ete istu sliku. Stajao sam pored obeshrabrenog organizatora - ogor�eno je komentirao kako se više "protestuje" po kafanama, nego na ulicama. U HR radni�ki bunt eutanaziraju lako, porcijom besplatnog graha. U BGD nisu dobili ni grah, ni pasulj.

Zato, bra�o komunisti, penzioneri, nezaposleni, obespravljeni, obi�ni Cigani (nikako-cigani!), sretan vam Prvi maj!

I poruka za kraj:

(kategorije: fotografija,osobno,paranormalno)

Beograd-HITNO!

Thu, 28 Apr 2011 11:02:00 +0200

Sutra idem s 3 sredovje�na neo�enjena muškarca u turisti�ki posjet Beogradu-zadnji put sam bio kao golobradi mladi�.

Hitno trebam savjete, hintove, smjernice, direktive... Gdje,šta i kako vidjeti i posjetiti u 2 i pol dana?

Mislim, u Pragu sam slijedio Bedeker, ali pobogu- BGD, moj nekad glavni grad, zaboravljena stara ljubav...? Tu poma�u samo domoroci i dobronamjerni poznavatelji.

Svi savjeti dobrodošli!

Muali iz Kuali

Fri, 16 Jul 2010 19:04:00 +0200

Njegova mi �ena ka�e, on skoro ništa ne �uje. Gluh je kao top, govori stisnutih usnica, skoro optu�uju�e. Ali, gleda ga milo, s brigom u pogledu, dok barba Blasul sjedi pogrbljen nad lon�i�em bevande s udrobljenim kruhom, svojim omiljenim jelom. Njemu je skoro devedeset i more mu je uzelo natrag ve�inu onog što je u mladosti davalo. U njemu više nema snage, okretnosti nogu i ruku, što su izvla�ile mre�e i navigavale kroz bure, ali nekad je i on bio mlad. Nekad su i njega, kao dje�aka, zvali - muali iz Kuali.

Sjedim na njihovoj terasi koja gleda na Batala�u. �ak ni barba Blasul ne zna odakle takvo �udno ime. Bit �e još od Turaka, pred kojima se bje�alo iz zadarskog zale�a, pa preko kanala na otok. Zato za Ugljan zna sve tri teorije o porijeklu imena - po maslinovom ulju, drvenom ugljenu, ali najprije �e biti po rimskom patriciju Gellanusu. Gledam njegove kvrgave, mre�ama i pijeskom vremena nagri�ene prste, podlaktice s plavi�astim venama u kojima teku brojna mora i oceani. Georafija je to starenja koja govori - iz mora si nastao, u more �eš se vratiti. Ali, ne još. Još malo. Oborenog pogleda u vlastite šake, razmišlja. Spava, pusti ga malo, govori baba. Ne zove ga unutra, da legne u postelju kao svaki pošten svijet. Neka ga tu, tu mu je najbolje. Ona valjda zna, nakon toliko desetlje�a. Kuali tonu u ljepljivu omorinu, ali njima dvoma, izgleda, nije vru�e, iako na sebi imaju više slojeva odje�e, teške od pamuka i sun�eve vreline. Nekakva tuge te obuzme, kad ih gledaš tako same i postojane u svojevoljnom propadanju u vrijeme, koje samo što ne iscuri. Lecnem se na resko odbijanje ure sa zvonika, pogledam prema njima - a oni spokojni. Za takvo što treba mudrosti, godina, ili tek obi�ne vjere. Ništa od toga nemam niti mi izgleda privla�no, pa se izgovaram da �urim i nabrzinu opraštam. Na odlasku, baba mi u ruke gura kutiju keksa, kojima je davno istekao rok trajanja. Takav je obi�aj, �uvaju svaki doneseni poklon da ga mogu proslijediti dalje. Gledam datum - kupljeno još prije nekoliko godina. Zna�i, sin im baš i ne dolazi u posjet, nije me iznenadilo. Uostalom, njima je dobro, �im znaju da je sinu dobro. Kako i ne bi, eno ga u Zadru u lu�koj kapetaniji, s velikom pla�om i skupim autom.

Blasulova ku�a gleda na zapuštenu lu�icu gdje po�inje Rahora�a, s par nasukanih i trulih brodica. O�ajni�ki trebaju svje�u boju, pokoja i cijelu kobilicu. Sve je više odba�enih mre�a, jer ih nema tko pokrpati. Bit �e dobre za ukras na konobi, ili za turisti�ku zajednicu, kad natkrivaju uli�ice za ribarsku feštu. Za par �e godina sve to ionako nestati. Mladima je lakše nasuti more, graditi nove gatove, rive i eto novaca mukte. Danas svaki vez bolje zara�uje od ribarenja, jer mnogo je brodica. Iz San Pedra se vra�a sve više doma�ih, koji su kona�no sustigli kruh i napunili trbuhe, pa i bogato preko toga. Eno se i Kongo vratio, izgradio najskuplju grobnicu od bijelog mramora na lijepoj parceli me�u �empresima, pa mirno �eka smrt.

Nekad se lovilo tune i plavu ribu tako vješto, da je ministarstvo slalo Blasula �ak u Libiju i Tunis podu�avati Afrikance ribolovu plivaricama i tunarama. Eh, koja su to vremena bila, Blasul bi zapo�eo pri�u s iskrom u o�ima koja bi se polagano gasila, kako je pri�a išla svojem kraju. Iz tih mu je vremena i bakrena ko�a kao pergament, ljušti se i pucketa, dok se �eše po ramenu. Prepe�en, ali ravnomjerno, kao sveti Lovre. Govori, njega su rimski zlotvori pekli na ra�nju, da otkrije gdje je skriveno crkveno zlato. Kao i onda, i sad je zlato, sva vrijednost crkve u ljudima, sirotinji. Crkva je to znanje vremenom zagubila, ali kualjske �ene su dvaput dnevno na molitvi.

Batala�a u podne zjapi prazna. Na samoj pla�i, konobarica iz kafi�a dokono lista novine. �ega je najbolja za posao – �uva noge od previše hodanja. Doma�i, pogotovu starci, ne zalaze u kafi�e. Potra�ite ih u crkvi, upu�uje me.

Dok hodam prema trajektu, opustjela Rahora�a sa svojim starinskim vilama i rimskim vrtovima opet me iznenadi. Posje�ene su divovske agave i stoljetni borovi, što su pru�ali hlad prolazniku i dom barem polovici svih šišmiša na otoku. Novi gazde ne �ele privatnost, njima je dra�i otvoren pogled na more. Radoznalost prolaznika mo�da i godi novope�enim vlasnicima zdanja, sigurno se di�e svje�e betoniranim dvorištima i ki�astim ogradama od ljevanog �eljeza. Povijesti, s kojom ionako ne znaju što bi, treba se što prije riješiti. Ve�ina doma�ih zna kamo s otpadom. Duboko je more, ono skriva sve od radoznalih o�iju došljaka.

Još samo pogled na Ošljak preko puta, zadnju oazu bez auta i vreve. Staza me ve� dovela u Preko, a buka gra�evinskih strojeva i crvena prašina ispiru san o moru koje nestaje. Proširuje se pristanište i grade nova parkirališta za horde novovjekih nomada.Treba što prije, najbolje autom, osvojiti komadi� raja, makar i na tjedan dana. Nasre�u, spašava potmula sirena trajekta, pa bje�im prije nego u sebi pokopam još jedan izgubljeni otok.

Vidimo se na Pandori 2010.godine!

Thu, 31 Dec 2009 15:15:00 +0100

Vidimo se na Pandori 2010.godine!

Svi, koji su gledali AVATAR, znaju što zna�i mogu�nost da se na�eš me�u svojima (ne nu�no ljudima), koji te razumiju, kojima si blizak po univerzalnim vrijednostima i osje�ajima. Tko god se od nas u virtualnom svijetu skrivao iza nekog avatara, drugima je otkrivao, davao mnogo više nego je namjeravao. I prije filma AVATAR, znali smo da se mo�e biti ono što uistinu, 'iznutra' jesi, usprkos ljudima koji sve moraju svesti na jednu jedinu, svoju dimenziju. Avatari su nam i prije J.Camerona omogu�avali da budemo ono što zaista jesmo, a ne što nas ograni�ava - izgled, socijalni status, novac... Jedina granica na blogovima bila je mašta. Kao i u AVATARU, za neke smo bili nezgrapna �udovišta s repom, drugima - prekasni. Za ograni�ene umove Pandora je sinonim straha i svih zala. Nama, avatarima, Pandora je dom.

Svim avatarima Pandore, makar i ovdje na Zemlji, �elim zdravlje, smijeh i sre�u i u Novoj 2010.godini!

Na pUtU Iz dUvna za ljUbu�ki

Mon, 08 Jun 2009 20:25:00 +0200

Na pUtU Iz dUvna za ljUbUški

pola sam no�i krenuo iz Duvna prema Ljubuškom, dok mi je u glavi odzvanjala pjesma grupe Colonia - Svijet voli pobjednike. Ne daj se generale Glavušo, uz tebe smo!

Svjetina je skandirala, a ja sam pognuo glavu, boje�i se da pogledam raspomamljene mještane u o�i - tko zna, mo�da me prepoznaju po izgledu, fizionomiji? Osje�am po prodornim pogledima da svi znaju moju mra�nu tajnu - star sam i ru�an i �idov po porijeklu, iako sam oduviek izstinski ljubio svoju NDH! A nekad, eh nekad... �ivo se i slikovito sje�am svoje divne mladosti.

Te slavne 1942. godine bilo mi je šesnaest, a moja se NDH prostirala preko triju današnjih dr�ava. Bio sam oli�enje muške ljepote, onako visok, kršnih ple�a i kose crne kao ugljen prekrasne odore naše slavne vojske. Na meni je stajala kao salivena, a moje me vještine kaligrafije i liepog pisanja dovedoše u kontakt s Glavnim ustaškim stanom. Oni, su naime, tra�ili umietnika koji �e im redizajnirati logotip i simbole Ustaškog pokreta.

Isticao sam se krasopisom, ali i ljepotom, pa me Glavni stan uskoro anga�irao da kaligrafskom rukom ispisujem sve�ane povelje, koje je Poglavnik dielio zaslu�nicima. Tako zapo�e moja karijera dr�avnog umietnika, uz plejadu starijih, glasovitijih kolega u glazbi i slikopisu. Tako na jednom primanju i upoznam potpukovnika Mata�i�a. Maestro je ve� tada bio slavan kompozitor i dirigent, a Poglavnik ga je imenovao i voditeljem orkestra Zavoda za prinudni rad Stara Gradiška. Svidio sam se maestru, te nakon kra�e ljubavne veze s njim, on me predade u ruke svom posilnom, nekom Gruberu, rodom iz Vara�dina.

Zahvaljuju�i Gruberu, statirao sam u filmu Ustaška Hrvatska slavi mrtve,a tu me, na moju veliku sre�u i ushit, primijeti Poglavnikov sin. Tako prije�oh pod okrilje i zaštitu sina i oca, a kasnije i duha svetoga. Poglavniku se posebno svidjele moje stilizacije talijanskog snoplja, pa mi zapovijedi da kreiram znakovlje ustaških zdrugova.

Mo�da se sje�ate scena iz filma „Slavlje slobode“? Onaj liepi mladi� u zategnutoj uniformi, odmah iza Poglavnika - to sam vam ja! Doktor Ante me posvuda vodio sa sobom, da mu se na�em pri ruci, kao komornik i ljubavnik. Tako sam odredbom Poglavnika NDH (Vjestnik ustaške vojnice br. 4 od 5. VII 1942), odlikovan Vojni�kim redom �eljeznog trolista III. stupnja s gran�icama hrastovog lista (br. 8-�.T.–1942, od 24. IV 1942), iako bojišta, prakti�ki, nisam ni vidio. Umietni�ka elita NDH tada se �estoko usprotivi mojem odlikovanju, a najglasniji su bili Tagatz, Marjanovi� i Mileti�. Mnijem, jer se njihove filmske i propagandisti�ke zasluge nisu adekvatno honorirale. Nisam imao srdca da im ka�em, da nisu ni mladi, ni liepi kao ja. Zaslijepljeni zaviš�u, oni i Matošev stih „dok je srdca biti �e i Kroacije“ tuma�e na svoj uski na�in. Ne vide koliko srdca i liepote sam Poglavniku i našoj NDH dao baš ja! Kuriozum je, tada kao i danas, da ljudi misle da je Poglavnik mrzio sve �idove. Liepe i korisne kao ja sigurno nije! Meni je on, onako markantan i pravog muškog nosa i obrva, bio oli�enjem krasote. Iako ne�idovski goy, bio je krasan gay!

A tad se, jednog nesretnog podneva, sve izokrenulo. Manikirao sam si nokte u �ekaoni pred Poglavnikovim uredom, kad me ustravio jezovit glas.

- Jakob Samar, na raport! – Poglavnikov adjutant Prebeg zaderao se ispod po�utjelih brkova, da sam posko�io u stolici! Neka me jezovita jeza u trenu obuzela. Prije su me u audijenciju pozivale tajnice, ljubazno i srda�no, pogledavaju�i ispod oka i koketno mi se smiješe�i. Bile stare ili mlade, više ili manje lijepe, sve su mi udvarale. Znale su da više volim muške, te da je Poglavnik ljubomoran kao pas, ali �ensko pada ni�ice pred ljepotom!

Zabrinuo me ton i na�in poziva, jer sam o�ekivao pohvale, nikako pokude. Upravo završih najve�i projekt Ustaškog projekta ikada - redizajn oznake „U“ na odorama, reverima i na grbu. Sigurno �e svi biti oduševljeni kao i ja!

�im u�oh, dvojica me zgrabila sa svake strane, dok me Prebeg šamarao, urlaju�i: - Ti, zarazni�e, sitnonametni�e! Ne�e se tvoj pis i kvazi-crtaštvo rugati našim svetim simbolima! Svirat �eš ti kod maestra Mata�i�a u Novoj Gradiški, ili još bolje - pjevati u Jasenovcu!

I pjevao sam, istina promuklo i teško, bez prednjih zuba koje su mi razbili, odmah na ulazu u logor. Ljudi vole tla�iti one, koji su nekad bili iznad njih! Tako su me tukli na smjenu i �uvari i zatvorenici, dok me nije spasio osobno Luburi�. Saznade za moj krasopis, pa me uzeo da ga podu�avam pisanju. On nikom �ivom ne bi priznao da je nepismen, ali nekdašnjem Poglavnikovom pouzdaniku i ljubavniku je mogao. Ja sam tu tajnu u grob ponijeti trebao, brzo, ubrzo. Nu, bo�ja me providnost nekako spasi, a kasnije sam �uo da se Maksovo pisanje popravilo u Kri�arima . Nakon rata je, u emigraciji, �ak pisao liepe literarne sastavke i pamflete.

Nas, dvostruke dvocijevke, kako su posprdno zvali kolaboracioniste homoseksualce (moja slu�bena otpuszna dijagnoza!) u pora�u je Partija uspješno preodgojila u komsomolskom, heteroseksualnom duhu. Tak se jednog dana kona�no zatekoh na slobodi.

Povukao sam se iz javnosti, ne vjeruju�i nikome. Sedamdeset prve su me vrbovali da im redizajniram Prolje�arski pokret. Nije moja krivnja da je taj anga�man propao, jer moje povezivanje tratin�ica i prolje�a nitko ne shvat ozbiljno, ni vizionarski. S vedrije strane, to me spasilo novog zatvora.

Odonda mirno �ivim, prave�i figurice od papir-mašea i origamija, za tisu�e japanskih turista na Jadranu. Lijepo se zaradi, a ne mo�eš pogriješiti s izradom. �ak ponekad pravim i papirnate svastike, no nitko se ne buni. Mo�da, jer su u papirnoj tehnici neprepoznatljive? Moj originalni umjetni�ki rad i zaštitna roze-boja jednom mo�da postanu avangarda. Do tada, ostaje mi mirna starost i uspomene na mladost i grandioznu NDH.

Sre�om, pa nama u Herceg-Bosnu iz srca nekdašnje Nezavisne dr�ave, sadašnje mini-dr�avice Hrvatske, �esto dolaze prebjezi na kra�e ili dulje vrijeme. Sti�u nam ugledni kardiolozi, ustavni sudci, pa �ak i generali HVO i HV. Mi ih sve prigrlimo kao naše namilije, što i jesu. Kao cviet i rosu pa ih, kao kaplje vode, dr�imo na dlanu! Sviet voli pobjednike, nitko ne pamti pobijenike.

P.S. Kad umrem, mojom ušte�evinom platite reizdanje Rasnih zakona NDH, ali s mojim stiliziranim „U“, u šarenim bojama, s tim da svako po�etno „U“ mora biti roze.

PP.S. Rasni zakoni su: Zakonska odredba o dr�avljanstvu, Zakonska odredba o rasnoj pripadnosti, Zakonska odredba o zaštiti arijske krvi i �asti hrvatskog naroda(to�ka 6: To�ka 6. Sli�nu odredbu sadr�i „Ersto Verordnung zum Reichsburgergesetz vom 14. November 1935.“ I to u �l. 7. „Der Fuhrer und Reichskanzler kann Befreiungen von den Vorschriften des Ausfuhrungverordnungen erteilen“.

Mogu�nost, da se osobu sa ja�im primjesama �idovske krvi ili dapa�e �istog �idova – u najiznimnijim slu�ajevima prizna Arijcem, je i biolo�ki opravdana, jer su �idovi rasna zajednica, koja sadr�i 22% primjesa arijske rasne zajednice. Kod kri�anja rasa i daljeg razplo�ivanja kri�anaca dolazi do svih mogu�ih kombinacija nasljednih �inbenika. Te kombinacije nasljednih �inbenika unutar rasne zajednice mo�e najbolje predo�iti sliede�i primjer: ako 20 000 bielih i 80 000 crvenih kuglica u jednoj posudi sasvim izpremiešamo i onda bez biranja vadimo po 48 kuglica (�ovjek imade u svojim stanicama 48 kromosoma, t.j. onih tjelešaca, koja su nosioci nasljednih svojstava) pa tako vadimo recimo 1000 puta po 48 kuglica i svaku od ovih 1000 grupa kuglica smjestimo pred sebe na veliki stol, onda �emo ve�inom na�i po 40 crvenih i 8 bielih kuglica u izva�enim grupama, ali �e biti i grupa sa još više crvenih i manje bielih kuglica i obratno. Mogu�e je dapa�e, da jedanput izvu�emo samo 48 bielih kuglica. Ako crvene kuglice reprezentatiraju izvaneuropsku, a biele arijsku primjesu �idovske rasne zajednice, onda te grupe od 48 kuglica pokazuju podjelu tih osebina kod pojedinaca unutar �idovske zajednice.

Ako se stanoviti �idov ili polu�idov godinama �rtvovao, trpio oskudicu u domovini ili u progonstvu i stavljao svoj �ivot na kocku za jednu uzvišenu ideju umjesto da udobno �ivi i da sti�e materialna dobra, onda je prošao najbolji eksperimenat, koji dokazuje, da posjeduje moralna svojstva, koja odlikuju arijsku zajednicu, da je dakle onakav pojedinac, u kojem su se u ve�oj koli�inu udru�ili arijski nasljedni �inbenici primješani �idovskoj rasnoj zajednici. Takav pojedinac odgovara grupi od 48 kuglica, koje su u posebnim sticajem biolo�kih okolnosti u velikoj ve�ini biele. On je u biolo�kom smislu bar toliki Arijac, kao i onaj pojedinac, koji pored tri arijska djeda imade jednog djeda �idova i koji po ovoj zakonskoj odredbi vriedi kao punopravni Arijac.
Ne radi se dakle o pojedincu sa ve�im ili manjim nearijskim primjesama, koji je radio za oslobo�enje hrvatskog naroda, nego o konstataciji, da je doti�ni pojedinac dokazao da posjeduje prete�no arijska svojstva i da po ve�ini svojih kromosoma (nosilaca nasljednih �inbenika) nalikuje �ovjeku arijskog podrietla.

Hajvan i insan u vje�nosti

Sat, 06 Jun 2009 23:48:00 +0200

Hajvan i insan u vje�nosti

U našem Br�kom nema �ega nema - od insana do hajvana, a ja sam oduvijek bolje znao sa stokom, nego s ljudima. I babo mi bio deriko�a, pa kad sam stasao, kuda �u, nego kod njega na nauk. Šta smeta, pošten je to po'so, bolje nego sjecikesa, a takvih je, boga mi, oduvijek bilo više.

Nekad se znalo kako se štavi ko�a. Mukotrpan i te�ak zanat, rad u smradu i s kiselinama što nagrizaju ruke, pa onda uštavi da ti ko�u ne izjedu crvi ili moljci. A vremena se mijenjala, sve manje se ko�a otkupljivalo, pa naš posao propade. Onda jednog dana u radnju do�e Talijan, lovac, vuku�i neke pti�urine koje je lišio �ivota, pa zatra�i da mu ih prepariram, da ih ponosno mo�e pokazivati svojima. Svi znaju da se tu treba najprvo drob izvaditi, unutra nagurati piljevine i ljepila i eto ti, brajko, preparirane �ivotinje. Ali nije išlo glatko s o�ima, glavom, trebalo je to sve sa�uvati od propadanja i crva. Nisam imao izbora, ve� prioni na knjige i u�i se druga�ijem poslu. Tako zapo�e moja nova karijera, a s njom dobih i moderno ime radnje, da me strani lovci lakše na�u –taksidermist, tako. Tako se po gr�ki ka�e za fino ure�enu ko�u.

Po�eo sam s pticama, a posla bilo sve više. Bolest je to, brajko, kad ti do�u s lešinom i ka�u da je �ele vje�no u stanu ili ku�i. Zaredale sve �ivotinje, k'o iz one pjesme: zec, lisica, jarebica, divlja patka, prepelica, divlji golub i grlica... Sve me bivalo strah šta dalje slijedi.

Vremenom sam se izvještio, iz Italije naru�io posebne alatke - no�eve, skalpele, kuke i pincete, pa sam bio u stanju i najmanjoj �ivotinji mozak izvu�i na malu rupu.

Uskoro se o�enih, ali ona nije htjela ni da �uje da posao radim po ku�i, nego me potjera u podrum. Nije mi bilo drago, dolje u vlazi i memli, s jednom sijalicom i propuhom na sve strane. Ina�e je bila duševna, ta moja �ena, voljela me i brinula se za mene, samo se vremenom odale�i i više me nije puštala sebi u jastuke. Govorila je da smrt zaudara iz mojih noktiju, koliko god se ja prao i ribao �etkom i sapunom. Što �u, pristadoh, nisam imao kuda. Ionako sam preumoran s posla odlazio iza pono�i na spavanje, pa vremenom prihvatih da smo kao stranci. Ono par puta što smo na po�etku spavali - ne prihvati se. Ona ostade jalova, a ja bez potomstva. Neka! I to je za ljude, govorilo se u komšiluku, a mi smo pazili jedno drugo - ona me prala i ru�ak nosila, a ja davao pare u ku�u.

Lovci, koji zaredaše u moju radnju, preporu�ivali su me drugima, pa su izdaleka, iz drugih dunjaluka dolazili da naru�uju preparirane �ivotinje. Bolest je to, ka�em, ali od ne�ega se mora �ivjet. A kad ve� nešto radiš, treba u tom biti što bolji, pa još ja�e prionuh da uhvatim i zarobim za vje�nost �ivot u lešini bez �ivota. Neki mi više nisu ni donosili ubijene �ivotinje. Pismom bi naru�ivali vrstu, oblik i još dodavali �ele li da �ivotinja izgleda veselo, opako, ljuto ili baš kao da se sprema na skok. Sâm ih po�eh loviti i ubijati, znaju�i gdje treba pucati, zarezati, kako no�em ispustiti dušu, a da ne oštetim ko�u izvana. Nije da sam u�ivao, ali nisam ni brinuo što ubijam po narud�bi za malo para.

Solio sam ih, stavljao u glikol i etanol, vadio drob i umetao plastelin i klikere umjesto o�iju. Moglo bi se re�i, da sam tim �ivotinjama davao vje�ni �ivot, da dalje traju uz ljubav i brigu bogataša i njihovih nasljednika generacijama. Bogohulno je re�i, ali jesam - od �ivota sam preko smrti stvarao novi �ivot u vje�nosti.

Para je bivalo sve više, ali nije to bilo najva�nije. �elio sam biti još bolji u svojem poslu, pa sam no�ima prou�avao knjige i zapise iz medicine i biologije. U knji�nici su me s �u�enjem gledali kad sam uzimao knjige o kiparima i njihovim skulpturama. Tra�io sam kako u glini uloviti pokret, kako u�vrstiti ki�mu i rebra, da zvijeri koje o�ivljavam budu savršene.

Od obi�nog deranja ko�e i štavljenja, postadoh i drvodjelja i kipar i umjetnik. Jednog mi dana iz Amerike stigoše specijalni alati - tanka kašika za mozak, otvara� ušnih kanala i zakrivljene makaze, pa sam mogao po�eti s krupnijim zvijerima.

A onda, jedne no�i, u�as! Baš sam preparirao medvjeda što ga naru�i mleta�ki trgovac, kad me sna�e nesre�a. Dok sam jednu ruku dr�ao u utrobi zvijeri, sna�no zarezah skalpelom duboko, do kosti. Nisam mogao ni vrisnuti, samo sam s nevjericom gledao, kako iz lešine kulja tamna, skoro crna krv. Sve je u meni vrištalo, ali vani ni jauka da iza�e.

Ode mi ruka, doktori jedva spasiše batrljak, a s mojim je poslom sve bilo gotovo. Za savršenstvo u vje�nosti treba barem deset prstiju, a ne kljakavi invalid, što ni pticu više ne mogu sašiti, pa to ti je.

�ivotarimo �ena i ja, snalazimo se kako znamo i umijemo. Ona se zaposli kao �ista�ica u bolnici - smilovali joj se, dok me posje�ivala svaki dan, a i svidjela im se njezina briga. Nije bilo dana da nije pomela po sobi, pa i hodnik, kad bi spazila da je prljav. I tako, dok dlanom o dlan, pro�e deset godina, kad i ona pade u krevet. Penziju dobila, pa smo nekako gurali dalje od tih para. Ja se jednoruk potucao posvuda. Ni�ega da se prihvatim pravo, a i kako �u, bez desnice. Ona za to vrijeme kopnila u postelji, sušila se, �utila, dok je jednog jutra ne zatekoh hladnu i uko�enu.

Kad su suze presušile, uzeh iglu i konac i sa�oh još jednom, zadnji put u podrum. Teško je s batrljkom, ali moram nekako.

Sad oboje po cijele dane sjedimo u zamra�enoj sobi. Ja do vrata, a ona u jedinoj fotelji, uz pe�. Odsjaj vatre na upalim obrazima daje joj nezemaljski sjaj, pa �uto lice još ja�e sja blagoš�u i razumijevanjem. Smiješi mi se stalno. Sjednem do nje pa razgovaramo kao nikad prije. Jedino poštar, kad jednom mjese�no donese penziju, odmahuje glavom i ka�e da ona stalno šuti i previše spava.

Put u sredi�te piramide u Visokom

Fri, 05 Jun 2009 20:28:00 +0200

Put u središte piramide u Visokom

Tog sun�anog jutra �urio sam na posao, uzalud tra�e�i klju�eve od auta. Kasnim, kao i obi�no, pa �ustro preme�em papire i jeftina penkala po d�epovima. Pronalazim sve od ju�er, jer Bog slu�ajnosti opet se igra skriva�a pod motom: izgubljeno- uzalud prona�eno. Sre�om, nisam od onih koji u svemu tra�e i nalaze znakove. Slabo obra�am pa�nju na sve, osim u retrospektivi, kad je ve� prekasno.

Vani je divan, topao dan, kad se i najcrnje misli tope na asfaltu, a �elja za bijegom od grada i dosade uredskog posla uporna. Ipak, pobuna se dešava samo kao apstraktna, nikad realizirana �elja. Svjedo�e o tome rijeke zaposlenih, koje jutrom, baš kao i ja, odla�u u zakutke mozga maštanja o bijegu, prije nego zakora�e u svoje kaznionice poluotvorenog tipa. Redovnim odlaskom na posao mi pripadamo, socijaliziramo se i prihva�amo društvo koje nas hrani, a koje zauzvrat tra�i jednu jedinu stvar - da ne propitujemo smisao svakodnevice od devet do pet. Kako bi maleni kota�i�i mogli spoznati grandioznost i magnitudu šire slike, Plana koji svemir ima za sve nas?

Sjeo sam u auto, a tijelo usvojenim refleksima i radnjama upravlja vozilom prema centru grada, gdje su uredi. Kunem se da ne znam kako sam se našao na autoputu, niti koliko dugo sam vozio. Znam samo da se odjednom, iznenada, uz cestu pojavila tabla carine i grani�nog prijelaza s Bosnom. Nitko me nije zaustavio, niti tra�io dokumente. Policajac mi je samo mahnuo da pro�em, a ja sam se po prvi puta u �ivotu nasmiješio uniformiranom licu. Jesam li spomenuo da ne podnosim policajce, �uvare i vojnike, sve koji me podsje�aju kako i sam poslušno izvršavam zapovijedi i naredbe? Ve� nakon par kilometara vo�nje, osjetio sam potrebu da otvorim sve prozore na autu i odvrnem radio do daske. Tako se nisam vozio ve� godinama.

Zadnja sje�anja na Bosnu se�u daleko, u toplo djetinjstvo i put vlakom preko bosanskih gudura do mora, �esta zaustavljanja i srda�ne suputnike, pe�ene pili�e, feferone u tegli i o�evu bocu rakije, kojom bi nudio baš sve u kupeu. Ponekad bi ponudio �ak i mene, gledaju�i me ozbiljno ispod oka, kad da �eka da posegnem za bocom i tako padnem na njegovom ispitu.

Olabavio sam �vor na kravati, podvinuo rukave na košulji i raskop�ao je nemarno. Još samo nedostaje ona rakija iz vlaka, da se kona�no opustim i osjetim slobodnim i odraslim. Umjesto nje, u vrelini koja je izbijala iz asfalta zatreperile su figure autostopera uz cestu. Impulzivno sam donio odluku i po�eo ko�iti. Obi�no ne stajem stoperima, velika je odgovornost primiti neznanca u auto. �esto sam slušao urbane legende o plja�kašima koji se od mirnih putnika pretvore u najgore no�ne more lakovjernih voza�a.

�ena, koja je ušla, pru�ila je ruku i rekla jednostavno: - Senada!

Sjela je na suvoza�ko sjedalo i po�ela tra�iti muziku na radiju, dok se njezin suputnik nije ni predstavio. Šutio je pozadi i samo su nam se pogledi povremeno sretali u retrovizoru.

- Idemo u piramide u Visokom!- Senada se nagnula prema meni, povjerljivo šap�u�i, oslonivši se rukom na moje koljeno. Bilo je to spontano i potpuno bezazleno, siguran sam, ali mi je grlo odjednom bilo suho, a dlanovi znojni u trenu.

Kosa joj miriše na šumske proplanke i pokošene livade kad zape�e sunce, onako, kako se sje�am iz mladosti, dok sam još odlazio na selo godinama prije. Znam po današnjim mirisima �ena po tramvajima i gradskoj vrevi, koje mirišu na parfeme, šampone protiv peruti i kreme za dnevnu vlagu lica.

Povremeno je pogledam iskosa, nabrzinu, trude�i se da ona ne primijeti kako zurim. Na njenom licu tra�im znakove otkud i zašto je u mojem autu, na putu prema Visokom. Tra�im odgovor na pitanje, kako ne zna da su piramide izmišljene, reklamni trik nekog vještog trgovca suvenirima?

Cesta na putu za Visoko poluprazna je, a prati je vijugava zmija od mutne rijeke, dok se obala bijeli od tisu�a plasti�nih vre�ica, istrganih na komadi�e vjetrom i vodenim bujicama. Bijele plasti�ne pahulje, obješene na vodeno raslinje uz rijeku, podrhtavaju i plešu na povjetarcu, pa rijeka izgleda romanti�nije nego li je u stvarnosti.

- Ono iza mi je mu�, ne obaziri se!- Senada golom, oblom rukom popravlja kosu, a meni oduševljenje splašnjava kao iglom probušen balon. Muškarac vidljivo stariji od nje, naboran i šutljiv. Tko zna zašto jobovski strpljivo podnosi njezino otvoreno koketiranje s neznancem, sa mnom, ali ne pitam se niti �udim, njima ni sebi, tek neo�ekivanom putovanju koje se odmata pred našim o�ima.

Kao mladi� sam jednom boravio u blizini egipatskih piramida u Gizi. Pamtim dodire glatkog kamena Velike piramide, klaustrofobiju uskog kamenog tunela do vrha, pri�e o podzemlju prepunom tajnih prolaza i dvorana, te legende o nezemaljskom porijeklu tih veli�anstvenih gra�evina. Mo�da zato nisam fasciniran neuglednim, zelenim humcima kod Visokog koji, istina, imaju neku pravilnost u strmini i kosinom donekle podsjete na strukturu piramida. Ali, prije �e biti da se radi o igri prirode, zgodno sli�nih stijena kojima dolina obiluje. Nema tu misterije, osim za istinske zaljubljenike u taj lijepi kraj, koji bi silom da im cijeli svijet prizna ljepotu i jedinstvenost.

Senada se nagnula kroz otvoreni prozor, rukuje se i zahvaljuje što sam ih povezao. Kuda �u ja, pita. Slegnem ramenima, jer uistinu ne znam. �ini se, da put putuje mene, a ne ja njega.

- Hajde s nama! Ionako ti još nismo rekli zašto idemo u te piramide – ona preuzima komandu i pokazuje rukom gdje da parkiram. Njezin mu� i ja se kona�no gledamo u o�i i na tren mi se u�ini kako u njegovim o�ima vidim iskrice. Mo�da razumijevanja, prepoznavanja sudbine, kakva je i njegova? Nas dvojica smo figure u rukama �ene koja ima plan i cilj i odlu�no nas vodi prema njemu.

Rekao bih joj da se ne ka�e 'u piramide', ali takva mi sitni�avost ovdje zvu�i neumjesno. Ina�e sam sklon automatskom i mahinalnom ispravljanju govornika, bez neke zle namjere, prosto, takva je priroda mojeg posla lektora u dr�avnoj izdava�koj ku�i, koja tiska nepotrebne knjige. To�nije, rje�nike, enciklopedije i monografije zaslu�nika, koje nitko ne kupuje, niti �ita. Moj posao ima smisla samo ako su te knjige, mrtvoro�en�ad, barem lijepa i pravilna u svojoj strukturi i gramatici, kad ve� nemaju svrhe postojanja.

Senada kora�a ispred nas, odlu�no grabe�i uzbrdo. U jednom trenutku zastaje, izuva se i bosa nastavlja uspon prema vrhu 'piramide' - zelenog brda bez ikakvog raslinja, osim gustih busena trave.

Na vrhu nas je do�ekao kameni plato, s ostacima srednjevjekovnih ruina. Uz kamene gromade, travnati teret je uleknut i osim otisaka brojnih znati�eljnika, drugih tragova ne vidimo. Sunce je ve� bilo na zalazu, kad se Senadin mu� okrenuo i po�eo silaziti niz strminu. O�ito je me�u njima postojao neki prešutni dogovor, jer ga je ispratila dugim pogledom bez pozdrava.

Nisam se iznenadio kad me Senada uzela za ruku i povukla na sebe. Iznad nas je bila tamna ve�er, ali kad sam sklopio o�i i prepustio se njezinim rukama, prvi su bljeskovi zaparali nebo. Jasno sam vidio široki snop svjetla, koji je suknuo kao plamen ravno na nas, a zatim se po�eo odbijati od okolnih vrhova piramida, dok je niz �etiri savršene stranice �ive piramide potekla magma. Tlo ispod nas u kovitlacima se topilo i propadalo u splet podzemnih tunela, a s horizonta se spuštala spirala od plamena. Kao vulkanske rijeke svjetlost je gmizala, rasta�u�i travnati pokrov i ilova�u pod nama. U podzemlju su posvuda bili prolazi, oslikani jarkim slikama i nerazumljivim simbolima.

- Sad znaš zašto smo morali u piramide - Senada mi šap�e na uho, a njezin me rašljasti jezik škaklja, obavija kao bršljan po cijelom tijelu. Ona je drevna zmija i zmaj, a ja tek obi�ni klju� piramide.

Više nismo na planini. Dok se kroz zvjezdana vrata, kao rastaljena svjetlost, zgušnjavamo u crnilo koje treperi i svjetluca na rubovima, naše su kosti plazma i helij. A onda se u trenu rasplinemo u prah i padamo po Visokom.
----

S novim jutrom je transformacija završena. Neveliko brdo je neuvjerljiva i neugledna travnata formacija, koja do�ekuje putnike na ulazu u dolinu. Piramida u Visokom ih �eka, kao bogomoljka što satima bez pokreta vreba svoj plijen. A kad joj se pribli�e, u obi�noj �e prašini na cipelama jasno prepoznati zvjezdani prah.

Per�, post scriptum

Wed, 11 Feb 2009 22:35:00 +0100

Gloria Estefan na Machu Picchu (Hoy/Wrapped)

Za vrijeme mog boravka na Machu Picchu, Gloria i ja smo se mimoišli. Sa�alila se što mi je kamera stara i slike Machu Picchua loše, pa je, samo za mene, snimila spot- veliki hit <em>Hoy </em>(Wrapped) na mjestu, gdje sam ja bio, gdje sam je �ekao.... Nedavno mi je pisala, zvala me da do�em u Miami, a ja nju u Habanu- nije išlo. Sad oboje sa sjetom mislimo na Machu Picchu.

<font size=1>Tengo marcado en el pecho
todos los días que el tiempo
no me dejó estar aquí
Tengo una fe que madura
que va conmigo y me cura
desde que te conocí
Tengo una huella perdida
entre tu sombra y la mía
que no me deja mentir
Soy una moneda en la fuente
tú mi deseo pendiente
mis ganas de revivir
Tengo una ma�ana constante
y una acuarela esperando
verte pintado de azul
Tengo tu amor y tu suerte
y un caminito empinado
Tengo el mar del otro lado
Tú eres mi norte y mi sur
Hoy voy a verte de nuevo
Voy a envolverme en tu ropa
Susurrame en tu silencio
cuando me veas llegar

Hoy voy a verte de nuevo
Voy a alegrar tu tristeza
Vamos a hacer una fiesta
pa' que este amor crezca más
Tengo una frase colgada
entre mi boca y mi almohada
que me desnuda ante ti
Tengo una playa y un pueblo
que me acompa�an de noche
cuando no estas junto a mí
-------------- o------------
Svaki je dan o�iljak na grudima
kad ne mogu biti s tobom
nada stari i dr�i me
lije�i me otkad sam te upoznala
moje stope nestaju izme�u
tvoje sjenke i moje
i zato ne mogu lagati
ja sam nov�i� u fontani
ti si mi neispunjena �elja
da se vratim u �ivot
moje je jutro isto
kao akvarel što se nada
tebi obojenoj u plavo
imam tvoju ljubav i tvoju sre�u
i tvoju strmu stazu
i more na drugoj strani
ti si moj sjever i jug
danas �u te vidjeti opet
obu�i tvoju košulju
šaputati u tvojoj šutnji
dok me gledaš kako sti�em

danas �u te vidjeti opet
razveseliti tvoju tugu
slaviti ljubav da raste
moje �e neizgovorene rije�i
lebdjeti izme�u jastuka i usta
i razgolititi pred tobom
u no�i sam more i planina
dok le�iš uz mene ti
</font>

PS. Opuštenija, salsa-verzija Hoy (wrapped)

PPS. Za sve strpljive, za nagradu što su izdr�ali Gloriju na kraju, evo odli�nog videa „National Geographica“, koji završava zloslutno- sve ve�i broj posjeta ovom svjetskom �udu i starom magnetnom centru Zemlje mo�da �e skriviti uništenje grada, koji je bio 'izgubljen' više od 500 godina.
National Geographic: Machu Picchu

Inka, kraljevstvo Sunca (Per�): Otok Taquile, jezero Titicaca

Wed, 04 Feb 2009 16:38:00 +0100

Inka, kraljevstvo Sunca (Perú): Otok Taquile, jezero Titicaca

Nakon plutaju�ih otoka, kre�emo prema pu�ini. Teško je zamisliti da naš brod vozi po jezeru, jer sve oko nas izgleda, djeluje i miriše kao more. Uostalom, veli�ina (cca 200km) i dubina (do 280m), te neki pove�i otoci na pu�ini lako zavaraju.

Nakon sat i pol vo�nje pristajemo uz jedan od ve�ih otoka, Isla Taquile. Tu je previ�en i ru�ak u ku�i jedne indijanske obitelji. Nadam se da na pu�ini ne nude gigantske �abe od 3kg, kakve su na ponudi uz obalu, u mo�varnom podru�ju

Otok Taquile prili�no je velik i na njemu �ivi oko 350 obitelji u selu na vrhu otoka. Tu je vrijeme stalo u vremenima Inka u svakom mogu�em smislu. Svi ovdje �ive u skladu sa strogim zakonima carstva Inka - ne la�i, ne ukradi, ne budi besposlen... Ku�e nemaju brava niti klju�eva, a od Srednjeg vijeka ne pamte se zlo�ini, niti prijestupi. Nekad bi rijetke prijestupnike �ekala najte�a kazna-izop�enje i protjerivanje, što je zna�ilo ne samo tešku moralnu osudu, ve� je egzil zna�io i sigurno smrt bez hrane i vode.

I danas je tako. Ipak, odnedavno su obitelji u najbolju prostoriju ku�e po�eli stavljati brave, u skladu sa �eljama turista koji po�ele boraviti par dana u ovom prirodnom vremeplovu. Stranci nikako ne mogu bez zaklju�avanja i teško se navikavaju da im doma�ini ulaze u sobu kad po�ele.

Uspinjemo se strmom kamenitom stazom. Na zidi�u djevoj�ica prodaje rukotvorine - nakit i pletenu robu. Ne nudi, niti nagovara, samo pokazuje rukom i stidljivo se smiješi.

Na strmoj padini pase jedina krava i nešto ovaca. Na otoku nema puno vegetacije ni hrane, pa niti puno doma�ih �ivotinja.

Iako limeni krov nije prakti�an jer se od krupnih kapi kiše �uje nesnosna lupnjava, imati limeni krov stvar je presti�a, ne samo (od)sjaja na suncu!

Na cijelom otoku vidio sam samo ovu kravu, pa zaklju�ujem kad je cijela Tuzla jednu kozu muzla, što ne bi potomci Inka, koji rado sve dijele.

Ono što Jadran,. Mediteran, Europa nemaju, pa �ak ni cijela sjeverna hemisfera (navodno raste uglavnom u Australiji) ima na otoku Taqwuile na jezeru Titicaca, na 3,8 km nad morem - stabla eukaliptusa:

Dok se odmaramo na pola puta do vrha, promatram jezero/'more'- zar nije kao Mediteran (kakvog više nema)?

Oto�ani su �ivopisni, kao i njihova odje�a- teška, šarena, sa ešarpom i širokim pojasom za muškarce, kape s ki�ankama, visokim vunenim larapama. Sli�e Grcima na Krfu, Lefkasu, Kefaloniji.....dobro, mo�da i Zakintosu �ene, sukladno toj teoriji, tako�er: sve, �ak i djevoj�ice, glava pokrivenih crnim maramama, nevezane, kao pokrov.... Neugodno mi je i ovdje ljude slikati u face, kao muzejske eksponate, pa prila�em vjerne prikaze skinute odnekuda (nije autor-pojedinac).

Starac (na fotografiji ispod, on je zaštitni znak Taquilea i u svim brošurama), sjedi za ru�kom blizu mene. Odsutno grabi sme�uranom pocrnjelom rukom u šarenu, pletenu torbicu, sli�nu našim li�kima, pa iz nje suho liš�e koke. Napravi smotuljak, pa �va�e, a onda no�i�em odre�e komadi� stvrdnutog pepela (spaljeno korijenje biljaka) i dodaje u zelenu masu u ustima- pepeo, navodno, poja�ava okus i djelovanje koke.

Idemo prema prašnjavom dvorištu od skorenog blata sa postavljenim drvenim stolovima i klupama. Tu �emo ru�ati, na tradicionalni na�in. Istina, doma�u hranu, ali ne i skromni ru�ak kakav jedu doma�ini, jer tu hrane uvijek nedostaje. Juha od povr�a, jezerska riba, puno neobi�nih, ljutkastih za�ina i pala�inke od kukuruznog brašna i lokalno pivo. Istina, platili smo, ali nelagodno je jesti, dok djeca iz prikrajka motre bogate strance u gozbi.

Nakon ru�ka, jedan od starijih muškaraca pravi prezentaciju kako se na otoku spravlja prirodni deterd�ent za pranje rublja. U posudu stavlja naramak doma�ih trava zelene boje, koje gnje�i kamenim avanom, a onda dugo i energi�no mijesi. Pomalo se stvara zelena pjena, a on dodaje vodu i sve presipa u veliki lavor, te stavlja prljavi stoljnjak. Voda pozeleni, pa se u�asno zapjeni, a nakon par ispiranja tkanina je bijela -bijela, kao iz reklame za vanish! It's vanished, gone in 60 seconds �ene iz grupe oduševljeno plješ�u, a jedna tra�i recept. Sjedim malo dalje od nje, pa ne �ujem treba li recept za muškarca ili za ovaj prirodni deterd�ent?

Da ponovim, muškarci ovdje kuhaju, peru i pletu, tj. kuki�aju. I to vrlo vješto! Mo�da zato izgledaju tako ispijeno, osušeno i mnogo starije od svojih godina, tko zna?

Prije odlaska na brod, jedan od doma�ina pokazuje nam bijeli cvijet kaktusa i objašnjava, kako se radi o halucinogenu- meskalinu. Dobre strane su mu kratkrotrajni flashback i osje�aj kaleidoskopa boja, a o lošima nismo htjeli slušati. Ionako taj jedini cvijet uz ku�u nismo smjeli ubrati, pa onda nema veze. sli�no je bilo i sa slikanjem- nije dosta što sam ga zumirao kamerom, pa bi dodatno snimanje fotoaparatom stvarno pobudilo zanimanje u grupi za moju ljubav prema cvije�u. A samo sam se divio ogromnom bijelom cvijetu, �asna pionirska! Evo kako izgleda u wikipediji (moj je bio ve�i i ljepši)

Vratili smo se u Puno, a brod kontroliraju iz Obalne stra�e:

Update: par dana nakon našeg povratka, u Hrvatskoj su ulovili bra�ni par s povelikom pošijkom kokaina u dolasku iz Perua (ovog novog 'lap(t)ala', koji je uvezao pola tone kokaina, al iz Afrike, ne spominjem/o)
Zašto ljudima nije dovoljna �okolada? Dobro, tko mora, mo�e i duhan, liberalan sam

Mašemo oto�anima i idemo prema pu�ini. Tamo, na horizontu, vide se planinski lanci u Boliviji, napregnite o�i!

Brummmm, brummmm... Moj mladi suputnik i ja sjedimo na krmi, uz mornara koji spava sa slušalicama na ušima, dok mi upijamo vodeno prostranstvo, sunce i plavetnilo vode.

Epilog:

Sutradan smo se iz Puna uputili busom do Juliace, kako bismo odatle uhvatili avion za Limu, pa Madrid, pa Genevu, pa Zagreb... U prvom mjestašcu iza Puna vodi� pokazuje ogra�eni zatvor, gdje i dan-danas kaznu slu�e vo�e maoisti�ko-lenjinisti�kog pokreta Sendero Luminoso. Oni su se 1980-tih (do 1990-tih) borili protiv terora bogataša, korumpiranih amerikanofila i Vlade SAD - koji su dr�ali doma�e stanovništvo u ropskom odnosu - otimanjem turista. Suosje�am s njihovim ciljevima, ali sretan sam što su danas ceste sigurne. Da su bili pametniji, trebali su.....

Inka, kraljevstvo Sunca (Per�): Puno (3827m n.m.) i jezero Titicaca

Tue, 03 Feb 2009 22:04:00 +0100

Inka, kraljevstvo Sunca (Perú): Puno (3827m n.m.) i jezero Titicaca

Nakon deset sati vo�nje vlakom preko Anda, u sumrak sti�emo u Puno, najve�i peruanski grad na obali �uvenog jezera Titicaca. Grad ima oko 80.000 stanovnika, a poznat je prvenstveno kao ulazna vrata jezera, te folklorni centar Perúa.

Na karti, Puno je u jugoisto�nom dijelu dr�ave, na vodenoj granici s Bolivijom, s kojom dijeli jezero Titicaca u omjeru 60:40, koje je najve�e/najviše plovno jezero na svijetu i najve�e jezero Ju�ne Amerike. Ka�u da ono drugo veliko, Maracaibo u Venezueli, nije pravo jezero, jer je spojeno s Atlantikom.

No� je brzo pala i ve� nas po mrklom mraku voze do hotela 'Jose Antonio Puno'. Hotel je nov i smješten na par metara od obale, s vlastitim drvenim pristaništem. Svuda su uokolo tisu�e svjetala, �ak i površina jezera mutno sjaji. No�i su prili�no hladne, ali nas uvjeravaju da �emo se sutra, na izletu po jezeru, kuhati od vru�ine.

Na recepciji saznajem da smo s vremenom dolaska u Puno promašili. Velike su poklade u studenom, pa onda u velja�i. Festival La Diablada baš je vra�ji, jer po vjerovanju Indiosa, proslave trebaju umiriti drevne duhove jezera, koji vrebaju u dubinama.

Ujutro, prije doru�ka, šetam drvenim pristaništem. Uz mo�varni dio jezera udoma�ile su se ptice, patke i flamingosi.

(hotel)

(mo�varna obala)

Za razliku Cusca koji datira još od Srednjeg vijeka, Puno je relativno mlad, kojeg su španjolski okupatori osnovali po�etkom 19.st. prvenstveno zbog eksploatacije srebra iz obli�njih rudnika Laykakota.

Nemam posebnih dojmova iz samog grada, niti nekih spektakularnih slika. Za boravak u Punu potrebna je, osim dekice za no�, i adaptacija na visoku nadmorsku visinu, ali tu smo muku ve� prošli. Ulice su šarene, a glavni je trg, poga�ate, opet Trg oru�ja, Plaza de armas.

Novine su tih dana bile pune skandala, korupcije i preljuba, ali ja sam, baš kao i ova Indijanka, samo gledao naslove i slike:

Kona�no smo krenuli na samo jezero. Titicaca je u mnogo �emu najve�e, a svakako najpoznatije jezero na svijetu: površine od 8.500 kv.km, duga�ko dvjestotinjak kilometara, najve�e dubine 284 metra/prosje�ne 135m; u njega se ulijeva 5 rijeka i voda otopljenih gle�era.

Prva velika atrakcija Titicace su 40-tak umjetnih, plutaju�ih jezera, na kojima �ive pripadnici naroda Uros.

Legenda ka�e, da su u Srednjem vijeku Inke, osvajaju�i podru�ja Anda, došli i do Velikog jezera, gdje su zatekli miroljubive Urose. Kako su Inke bile veliki ratnici, dobro organizirani u svojim osvaja�kim pohodima diljem Ju�ne Amerike, sve pokorene narode aktivno su uklju�ivali u svoje nove osvaja�ke pohode, sli�no Rimskom carstvu. Inkama su svi pokoreni narodi morali pla�ati poreze, �ak i njihovi najsiromašniji podanici, Urosi. Kako nisu imali baš ništa vrijedno, legenda ka�e da su ih Inke tjerali da u posude skupljaju uši iz kose i tako barem plate simboli�an porez.

Urosi su, s druge strane, bili (i dan-danas jesu) miroljubivi ribari i zemljoradnici, bez talenta za ratovanje, pa su bje�e�i pred Inkama, sagradili od plutaju�eg korijenja i trske improvizirane plove�e otoke za bijeg. Na njima su -prema legendi- pobjegli daleko od obale. Tradicija plutaju�ih jezera i �ivota na njima odr�ala se do danas. Zanimljivo, ali Urosi govore Quechua jezikom i danas su atrakcija kako strancima-turistima, tako pomalo i doma�ima. Na obalu dolaze zbog lije�nika i kupnje neophodnih namirnica, ali uglavnom �ive od ribe i prodaje suvenira, pletenih od trstike.

Jezera plutaju na debelom sloju istrulog korijenja trske, koje za sebe ve�e sloj zemlje; kad korijen, vezan za dno jezera istruli do kraja, sloj zemlje sa korijenjem odvaja se od dna i po�inje plutati. Urosi na taj sloj svakih tjedan dana stavljaju nove, svje�e odrezane snopove trske, koju pola�u u cik-cak, pletu�i novu, suhu podlogu po kojoj hodaju.

Od trske se radi sve: ku�e, 'tlo', kreveti; od trstike se plete obu�a, odje�a, suveniri...

Na trsci se i kuha, s otvorenim lo�ištem, pa treba jako paziti da se od kuhanja ne zapali ku�a, dvorište i cijeli oto�i�.

Na otocima su i mini-ribnjaci:

Mene su �amci, koje Urosi pletu od trstike, podsjetili na lijeno klizanje felucca po Nilu, a i oblici imaju sli�nosti sa staroegipatskima, �ak i sa "Ra II" Thora Heyerdahla.

Još samo da snimim i doma�ine na otoku:

A onda nastavljamo premo udaljenim prirodnim otocima na pu�ini- prema otocima Taquile i otocima Sunca i Mjeseca- Isla de sol i Isla de la luna. To �e biti u zadnjem, posljednjem i kona�nom nastavku.

Inka, kraljevstvo Sunca (Per�): Vlakom preko Anda

Sun, 01 Feb 2009 09:45:00 +0100

Inka, kraljevstvo Sunca (Perú): Vlakom preko Anda

Završni su dani naše dvotjedne avanture u Perú. Kre�emo na desetosatni put panoramskim vlakom preko Anda, na relaciji Cusco-Puno, na obali jezera Titicaca.

Unutrašnjost vlaka je luksuzna- fotelje i stoli�i sa starinskim lampama i aba�urima, �u�kasta pozlata i štih iz Orient Expressa Agathe Christie.

Ali, pravo je otkri�e zadnji vagon u staklu, otvoren na kraju, samo sa �eljeznom ogradicom iza koje odmi�u �eljezni�ki pragovi i pruga, kroz beskrajne doline koje se smjenjuju.

Vizure su razli�ite, svaka na svoj na�in posebna. Visko vrhovi pod snijegom, ravnice i prostranstva kao u pampama, sela i gradovi kao sa starinskih razglednica, pa pustoš koju tek o�ivljavaju raštrkana stada ovaca, ljama i alpaka. Nema previše pri�e. Ve�inu vremena provodimo u zadnjem vagonu, upijaju�i prizore.

Povremeno prolazimo pokraj sela i rijetkih gradova. Ljudi i gra�evine ovdje su fascinantni u svojoj jednostavnosti. �ujem komentare o velikoj bijedi i siromaštvu, ali ja ih tako ne do�ivljavam.

Snje�ni vrhovi sad su veoma blizu, zna�i da smo na ve�im visinama.

Kona�no stajemo na najvišoj to�ki od 4,5 km nadmorske visine.Pogled je spektakularan.

Smjenjuju se boje i brda.

Na kratko vrijeme ostavljamo brda i doline i usmjeravamo pa�nju na doga�anja u vlaku, gdje se smjenjuju nastupi folklornih grupa s modnom revijom za �ene (d�emperi, šalovi, majice) i muškarce (dvije prekrasne manekenke, koje se nabrzinu presvla�e iza paravana).

A onda, poslije još jednog koktela, vra�amo se oblacima i planinama, da nam ne promakne još neka zanimljiva vizura.

Tuga ravnica zarobljenih neprekinutim planinskim lancima, prolazi tek kad pruga presije�e još neki gradi�.

Ostaje nam najve�i industrijski grad Anda, Juliaca, na 3820 m n.m. toliko velik, da je i buvljak ogroman i širi se du� pruge, pa i na samim tra�nicama. Vlak ipak ovuda ne prolazi tako �esto.

Dok vlak gmizi kroz gomilu koja se ne odmi�e, a onda i kona�no zaustavlja, pogledi domorodaca prema novovjekim okupatorima- bogatim turistima koji prolaze u svom pozla�enom vlaku- idu u rasponu od posvemašnje ravnodušnosti, do otvorenog animoziteta. Fuck you, gringo! piše na �elu nekoliko ljutitih trgovaca, kojima vlak rastjeruje kupce.

Sre�om, osje�aj nelagode uguši osmijeh dje�aka i mahanje �ena. Odmahujemo im, kao Phileas Fogg iz svog balona na putu oko svijeta, a vlak se kona�no probije i udaljava.

Vlak grabi prema našem kona�nom odredištu. Nema još puno mjesta i gradi�a, kroz koje �emo pro�i do Puna na obali velikog jezera.

Kona�no, nakon deset sati vo�nje preko dolina, rijeka, planinskih prijevoja, pampi i velikih ravnica- pribli�avamo se mo�varnom podru�ju. To je prvi znak velikog jezera Titicaca, koje je pred nama.

Nad mo�varu se brzo spušta no�.

Inka, kraljevstvo Sunca (Per�): Wayna Picchu (Mladi vrh)

Thu, 29 Jan 2009 08:20:00 +0100

Prije odlaska autobusom s grupom (zbog glupog ru�ka), ranije nego što bih �elio, pitam lokalnog vodi�a za posjet mla�em bratu najpoznatije planine Ju�ne Amerike- Wayna Picchu. To je onaj ni�i, prepoznatljivi vrh na svim razglednicama i vizurama, koji se uzdi�e uz Zabranjeni grad Inka.

Na�alost, od konca 2006. tamo je ograni�en broj posjeta, ili bolje re�i -uspona, koji je izuzetno strm i opasan, a uska staza nedovoljna za mimoila�enje. Sukladno tome, dnevni su usponi ograni�eni na 400 penja�a u 2 grupe -rano ujutro i u podne. Sve posjetioce prebrojavaju i zapisuju na ulasku na stazu, baš kao i na povratku, kad �uvar radio-vezom javlja broj preostalih penja�a.

Osim nas dvojice mladi�a, ostatak grupe nije zainteresiran za ponovni dolazak sutra. Ruine su vidjeli i obišli, pa ih ne zanima ponavljanje gradiva. Ja bih, s druge strane, ovdje dolazio svaki dan!. Kako sutra imamo pola slobodnog dana u Aguas Calientes, ne�u ih protra�iti na odmaranje. Na recepciji Bojanu i meni nude ranojutarnji obilazak prirode i promatranje ptica uz stru�nog vodi�a. S veseljem prihva�amo, pa naru�ujemo bu�enje u 5h ujutro. Kad se mora, kao sada, mo�e se doru�kovati i tako perverzno rano! Na dogovorenom mjestu, odmah uz rijeku, �eka nas hotelski vodi� - simpati�na djevojka, naoru�ana dalekozorima i katalogom s karakteristikama i slikama desetaka vrsta ptica ovog kraja. Uz nas dvojicu, tu je i mladi ameri�ki par, dovoljno radoznao da se odrekne duljeg spavanja.

Atrakcije koje se nude, kao na pladnju, skoro su nevidljive u�urbanim grupama i nestrpljivim vodi�ima, fokusiranima da 'odrade' još jedan uspon, ispri�aju statistiku i grupu sretno vrate u udobnost hotela. Ova naša grupica od tek 4 osobe za promatranje ptica odjednom upada u druga�iji protok vremena. Tu je sve usporeno i vidljivo oku tek kad se umirimo, zašutimo i po�nemo pozorno promatrati sve oko sebe.

Ptice su najuo�ljivije i najbrojnije: endemski peruanski cock-of-the rock pjegaste papige i još brojne druge, kojima sam odmah zaboravio ime. Kad nam se o�i priviknu, a vid izoštri, uo�avamo i ostatak prirodnih ljepota: raslinje, stabla, orhideje, insekte i leptire, te kona�no- najljepša bi�a s krilima: kolibrije! Njih ovdje ima 19 razli�itih vrsta, uglavnom veli�ine palca. Mašu krilima tako brzo (80-tak puta u sekundi!!!), da vidite samo vrtlog zraka oko njih i �ini se, kao da lebde na mjestu. Posvuda na stablima su pribijene cijele banane za privla�enje ptica, a hranilice za kolibrije (bo�ice jako zaše�erenog soka, okrenute naopako) omogu�avaju turistima susret izbliza.

Kolibri su autohtone pti�je vrste Srednje i Ju�ne Amerike, a u Andama, posebno ovdje oko Machu Picchua, ima ih najviše razli�itih vrsta.

Domoroda�ko stanovništvo oduvijek ih je smatralo svetim pticama, sli�no Aztecima. U predjelu pustinje Nazca, sjeverno odavde (�uveni crte�i 'svemiraca', navodno iz vremena 200 god. p.n.e.) Nazca crte� uglavnom sli�i pavijanu ogromnog repa, kako dr�i kolibrije u rukama.

Uglavnom, kolibri jako kratko �ive - prebrzo mašu krilima, prebrzo im kucaju srca (a kako su najmanji, sigurno stalno �ive u strahu-moja verzija istine o kratkom �ivotu!), pa završavamo bird-watching seansu i jurimo prema Machu Picchu- opet.

Prošli smo ruine i dolazimo do ulaska na stazu za Mladi vrh, Wayna Picchu. Radi se o jako strmom usponu, mjestimice kozjim stazama i �uvar na ulazu nas zaustavlja- 400 uspona za taj dan ve� je prodano. I to ju�er!!! Pokvarenjaci nam nisu rekli još ju�er, ovako smo dolazili uzalud. Dobro, nije uzalud, jer cijeli kompleks je uistinu misti�an, a kad razgrnemo izmaglicu, otkrivamo nove stotine detalja koje smo propustili s grupom.

Na visini od 2.720m n na vrhu Wayna Picchua, na lu�a�ki strmoj kosini, ostaci su hrama u kojem su obitavali vrhovni sve�enik i posve�ene djevice za .... Mmmm! Navodno su prije svitanja silazili niz strminu do Machu Picchua, da sve�ano pozdrave ra�anje Sunca i novog dana. Dobro, to nizbrdo još ide, ali povratak je morao biti iscrpljuju�i, opasnom i skliskom stazicom bez rukohvata.

Wayna Picchu i hram na vrhu (jadne djevice, blago sve�enicima):

Wayna Picchu)

Kad nam ve� ne dozvoljavaju uspon, ne�e nam ukrasti silazak pješice s Machu Picchua! Raspitujem se kod pristiglih turista, ho�e li tko kupiti prethodno kupljene autobusne karte za povratak. Dajem ih u pola cijene, ali svi su sumnji�avi prema tapkarošu. Kona�no sam pronašao zainteresirani par - mladog Amera (�rtva!) i njegovu curu iz Amsterdama. Ona je premazana svim mastima, pa spušta cijenu na tre�inu. Nema veze, va�no da nije potpuni gubitak. Moj suputnik i ja kre�emo pješice niz planinu i onda shvatimo da pješa�enje do podno�ja vrijedi barem kao uspon! Pogled na vrhove u silasku je još ljepši, a osje�aj visine i veli�anstvene prirode daleko dublji nego iz autobusa, u grupi. Silazimo polako, uskom zavojitom cesticom od nabijene zemlje. Svuda unaokolo cvrkut ptica, a gusta vegetacija iz planinsko-suprotpske prelazi u amazonsku. Uostalom, podru�je Amazone po�inje nedaleko od ovih planina. Posvuda su divlje orhideje

i egzoti�ne bobice, doduše malo izvan dohvata ruke

potoci

i minijaturni slapovi

�in�ile i gušteri (a nemamo hrane ni za sebe!)

Ohrabreni, zavirujemo u gustiš- tu je navodno rijetka, endemska vrsta medvjeda (jedini u cijeloj Ju�noj Americi) tzv. Andski medvjed(s "nao�alama")kao rakun ali ništa. Prvo sam mislio napisati da nas je napalo 3 takva na silasku s planine, ali sam odustao. Ali je, fakat, nešto gadno šuštalo u grmlju

Na pola puta niz planinu, pronašli smo i prili�no strme kamene staze za odva�nije:

Na zadnjoj �istini, prije nego opet uronimo u prašumsku stazicu, pogled na ruine iz �ablje perspektive:

A onda smo opet u gustoj vegetaciji:

Na svakom koraku mini-slapovi:

Nakon dva i pol sata spuštanja, evo nas u podno�ju:

Još samo da prije�emo preko mosta na drugu stranu

Zadnji komad puta pješke na putu za Aguas Calientes, ku�ica od blata, trava oko nje,

kad bi u njoj bilo (�aja od) koke imali bi sve :

I to bi bilo to. Popodne se vra�amo u Cusco na jedan dan, a sljede�e jutro kre�emo vlakom preko Anda, do završne to�ke našeg putovanja- jezera Titicaca.

U sljede�em nastavku: 10-satna vo�nja panoramskim vlakom Andean Explorer.

Inka, kraljevstvo Sunca (Per�): Machu Picchu (Stari vrh) aka Izgubljeni grad Inka

Mon, 26 Jan 2009 08:04:00 +0100

Inka, kraljevstvo Sunca (Perú): Machu Picchu (Stari vrh) aka Izgubljeni grad Inka

Vrhunac svih vrhunaca Ju�ne Amerike, pa time i Perua, predstavlja planinski vrh Machu Picchu , koji sa s nepunih 2,5 km visine i nije najviši, naro�ito u odnosu na prosje�nu nadmorsku visinu od 3,8 km u andskom distriktu Cusco. Vozimo se busom do Ollantaytamba, a odatle panoramskim, uskotra�nim vlakom prema Aguas Calientes, gdje se nalazi najzanimljivije nalazište i vrhunac našeg putovanja u Peru.

Prije ukrcavanja samo da popijemo kavu u kafi�u:

a onda na �eljezni�ku stanicu:

Zasluge za 'pronalazak' Izgubljenog grada Inka pripale su 1911. ameri�kom arheologu-amateru Hiramu Binghamu. On je u Ju�noj Americi boravio na nekom kongresu u �ileu, vra�ao se preko Perua i od lokalnih stanovnika �uo o Zaboravljenom gradu Inka, kojeg konkvistadori nikada nisu otkrili. Legenda ka�e, da je lokalnom vodi�u pla�ao tek dolar na dan. Nakon fascinantnog otkri�a vratio se u Ameriku, dobio sponzorstvo Yalea i National Geographica, pa se sljede�e 3 godine bavio Izgubljenim gradom, pokupio slavu i vrijedne artefakte, te zauvijek u povijest upisao svoje ime- Danas se u Peruu po njemu zove �eljeznica, autobusna linija i autoput. Zanimljivo, ali tek nedavno su Amerikanci i sveu�ilište Yale vratili dio od 40.000 odnešenenih artefakta i mumija, oplja�kanih iz Machu Picchua.

Još jedna kontroverza prati njegovo 'otkri�e'- sli�no kao i s Kolumbom, i za Machu Picchu su izgleda i prije njega znali, jer su u blizini �ivjeli strani misionari, a prona�eni su i grafiti sa imenima ranijih posjetitelja. Svejedno, Binghamu se ne mo�e pore�i zasluga za svjetsku popularizaciju i kona�ni status Izgubljenog grada Inka, kao najve�eg i najva�nijeg arheološkog nalazišta, danas najve�u atrakciju Ju�ne Amerike.

Ve� 1924. peruanska je vlada izgradila je �eljezni�ku prugu do mjesta Aguas Calientes, a odatle do skrivenog grada Inka ima tek par sati hoda. Danas na ovoj liniji voze luksuzni panoramski vlakovi uz tok divlje Urubambe i kroz gustu vegetaciju, u prosjeku 40 km na sat, pa taj sat i pol vo�nje uistinu predstavlja atrakciju samu po sebi. Povremeno, na zavojima rijeka, gdje se sijeku malene udoline, vlak staje, a osoblje vlaka ru�no prebacuje skretnicu. Zatim nailazi vlak iz suprotnog smjera, a turisti (jer samo se oni ovim vlakovima i voze) mašu jedni drugima i slikaju se za uspomenu.

Pruga prati rijeku Urubambu, koja se polako zahuktava, a brzaci su sve fascinantniji.

Izlazimo u Aguas Calientes. Kako mu ime ka�e, ovdje su termalni izvori s vrelom vodom, pa u jednoj od brdskih uli�ica primje�ujemo i reklamu za iznajmljivanje ru�nika i kupa�ih kostima!!! Vjerojatno je bogatstvo imati vlastite kupa�e, prosu�ujem po sebi, jer ni sam ih nemam, pa ništa od testiranja termi u Andama.

Mjestašce se smjestilo u podno�ju poznatih vrhova, a naš butik-hotel Inkaterra je razbacan u više minijaturnih, savršeno ure�enih bungalova, s obje stane �eljezni�kih tra�nica. Do�ekuje nas tradicionalni koktel pisco, ve�era i smještaj u egzoti�nim ku�icama. Ujutro doru�ak uz cvrkut brojnih ptica, pa minibus, kojim se dvadesetak minuta prstenastim krugovima penjemo prema ulasku na arheološko nalazište. Machu Picchu je, kona�no, na dohvat ruke! Još samo da se popnemo iznad magle.

A onda, prizor sa razglednica, iz putopisnih i povijesnih knjiga:

Ništa �ovjeka ne mo�e pripremiti na do�ivljaj vlastitih osjeta, kad se jednom na�e na platou, odakle puca pogled na Zabranjeni, izgubljeni grad Inka. Samo je stotinjak kilometara udaljen od glavnog grada, kasnije i španjolske utvrde Cusco. Brojne su teorije zašto grad, sagra�en u 15.stolje�u, na vrhuncu mo�i Inka, u više od 4 stolje�a nisu pronašli. Ne radi se o najvišim vrhovima, niti posebno nepristupa�nom terenu. Mo�da se grad skrivao od znati�eljnih o�iju stranaca pomo�u prirodnih sila, koje su oduvijek bile na strani domorodaca? Magle i kiše dugo su zaklanjale Machu Picchu od grabe�ljivih pogleda i ruku stranaca. A kad su oni kona�no došli, bili su toliko fascinirani ljepotom i netaknutoš�u grada i prirode, da su ga uglavnom štitili. Danas je Machu Picchu UNESCO-va zašti�ena "baština �ovje�anstva", a ogromni broj turista iz cijelog svijeta donosi lijepu zaradu vladi Perua. Ipak, pola milijuna posjetitelja godišnje mora ostaviti štetne posljedice, pa se navodno razmišlja i o ograni�avanju posjeta ovom fascinantnom arheološkom nalazištu.

Inke su bile majstori gradnje pomo�u suhih kamenih blokova, bez ikakvog vezivnog tkiva. To je bilo nu�no, jer su Peruom oduvijek, sve do današnjih dana, �esto drmali razorni potresi. Od pacifi�ke obale Kalifornije s vrha Sjeverne, pa do krajnjeg juga Ju�ne Amerike, tektonske plo�e se ovdje neprestano pomjeraju. Ka�u da je lani u Peruu bio gadan zemljotres, a svaka današnja moderna gra�evina ima zakonski obavezno sigurno mjesto od potresa. U 15.stolje�u, Inke su se od potresa osiguravale savršeno rezanim i uklopljenim masivnim kamenim blokovima, ali i oblikom rezanja kamena - u trapezoid, koji se su�ava prema gore, pa je gra�evina rasla u obliku tupih piramida. Tako se osiguravala ve�a stabilnost kod podrhtavanja tla.

Sveti grad Inka sastoji se od 140 gra�evina za svetišta, sve�enstvo i kraljevsku obitelj, te ostale stanovnike grada. Naravno, Hram Sunca i svetišta posve�ena ovom najvišem bo�anstvu dominiraju gradom. Tu su i sveti izvori, veliki broj kamenih fontana povezanih kanalima, parkovi, platoi, ceremonijalne i obredne gra�evine, �rtvenici.... Na�alost, Inke nisu poznavale pismo, pa nema zapisa. O vremenu i na�inu �ivota svjedo�e samo gra�evine, iznena�uju�e dobro o�uvane. Nekima samo fali krov, prozori i vrata, da bi se vratili u funkciju. Ovaj Unescov grad-spomenik zaslu�uje zaštitu, a mo�da i obnavljanje nekih svojih prvobitnih funkcija. Ja bih tu rado gledao prinošenje ljudskih �rtvi bogovima Prirode, recimo, najgorih politi�ara današnjeg �ovje�anstva, krivih za patnje i stradanja milijuna. Burning bush, kakav bi to biblijski prizor bio!

Ovdje je priroda toliko fascinantna i uklopljena u Sveti grad Inka (ili je obrnuto?), da ostajem fasciniran gdje god pogledam. Sve oduzima dah - gra�evine, priroda, planinsko-prašumska vegetacija (divlje orhideje na svakom koraku), biljni i �ivotinjski svijet. Ako su ljame i alpake, koje pasu u blizini arheoloških nalazišta, odli�an trik muzejskih vlasti, �in�ile koje posvuda �ive oko kamenih gromada prekrasni su prirodni ukrasi.

A za �ene i dame, najljepši ukrasi (ljame, alpake i �in�ile), fino šivani i za ukras zimi:

(ljame)

(�in�ile)

(i alpake- za cure i snajke).

Na�alost, ogranizatori su za grupu predvidjeli ru�ak u podno�ju, restoran se zatvara, brzo, brzo, idemo, idemo... Kad �emo i kako se popeti na drugi, javnosti skoro nepoznat vrh, Wayna Picchu? Sutra!

Inka, kraljevstvo Sunca (Per�): arheolo�ka nalazi�ta Tambomachay, Saqsaywaman, Chinchero,Ollantaytambo

Fri, 23 Jan 2009 17:48:00 +0100

Inka, kraljevstvo Sunca (Perú): arheološka nalazišta Tambomachay, Saqsaywaman, Chinchero i Ollantaytambo

Nakon par dana privikavanja na 3,8 km nadmorske visine i pretra�ivanja ulica Cusca, voze nas busom na arheološka nalazišta iz vremena Inka.

Svaki dan ustajemo i poslije doru�ka i �aja od koke, kre�emo prema gradi�ima u regiju Cusca: Poroy, Cachimayo, Chinchero, Urubamba, Ollantaytambo... Ovaj zadnji jedva smo nau�ili izgovoriti u jednom dahu- trik je razbiti naziv na 3 sloga (Ojan/taj/tambo).

U Svetoj dolini Inka (Valle sagrado) nalazišta su na svakom koraku. Po�injemo od najbli�ih: ostaci hramova u Tambo Machay, slijedi Quengo s podzemnim galerijama, Puca Pucara izvore i Princezina kupališta (3740 m n.m.), kao i obrambenu tvr�avu Saqsaywaman (stranci krivo navode kao Sacsahuaman). Lokalni vodi�i daju zanimljivu natuknicu, ka�u: "Pomislite na sexy woman' i skoro da ste pogodili naziv lokaliteta!"

Puzzle-gradnja uz pomo� ogromnih kamenih blokova, savršeno izrezanih i bez ikakvih vidljivih razmaka, kao niti ikakvog vezivnog materijala, svjedo�e o još jednoj (od brojnih) poveznici izme�u arhitekture Inka i starih Egip�ana, na primjer. Kao i kod egipatskih piramida, i ovdje su kameni blokovi ogromni, neki teški i do 100 tona, savršeno upasani i priljubljeni i dan-danas.

Inke su poštivale vodu, kao i ostale elemente Zemlje (i neba). Princezine kupke nisu bile za obi�ne domoroce, ve� samo za plavu krv. Prigodno, zid uz kupalište ima ugra�ene kamene niše za mumije, koje su nakon mumifikacije stavljaju u sjede�em, zgr�enom polo�aju, kao kod prirodnog ra�anja. Vra�anje u drugi, novi �ivot?

Još par klanaca i gudura, pa sti�emo u �ivopisno mjestašce Pisac u kojem, za�udo, nema pisaca uop�e! Ali ima šarena indijanska tr�nica, ispod ogromnog stabla koje naktriljuje cijeli trg, smješten ispod još jednog mo�nog planinskog vrha. Prelazimo �eljezni mjest preko divlje i mutne rijeke, razgledamo štandove s turisti�kim mamcima (vuna, ko�a, suveniri, svirale, sve pod monta�nim nadrstrešnicama od grana i prljavog najlona). Bojanu je dosadno, pa idemo uskim uli�icama visoko u brdo, do mrtva�nice i groblja. Mnogi od grobova imaju �ivopisne aran�mane od cvije�a i ki�astih malenih oltara za Djevicu. Mo�da su iskusnijem oku vidljiva i indijanska obilje�ja osim katoli�kih, ali ja ih ne vidim. Ionako skoro svaka ku�a na krovu ima maleni kri� i kerami�kog bika za sre�u. Viva toro!

Na pola puta do Ollantaytamba je Chinchero, prljavo indijansko mjestašce, ogrezlo u blatu pre�estih kiša. Poznato je po najve�em platou na kojem su se okupljala plemena Inka odasvud, na velikim sajmenim i religiozno-obrednim okupljanjima. Danas su iz tog vremena ostali samo platoi i podzi�a, sli�na dalmatinskim terasama i prekrasan pogled. Dolaskom konkvistadora, pa kasnije španjolskih upravitelja, domoroci su bili prisiljeni na tom simboli�nom platou srušiti postoje�e gra�evine Inka, te sagraditi na njihovim temeljima katoli�ku crkvu. Julio Iglesias, kao ljigavi pojam svega španjolskog što ne volim (iako puno toga i volim) se, na primjer preziva Crkvenac (Iglesi=crkva), pada mi prvi na pamet, dok ulazim u ckrvu, simbol španjolskog pokoravanja. Unutrašnjost crkve prekrasno su oslikali indijanski umjetnici, ali klju�ni je oltar i mural koji prikazuje bijelog an�ela/sveca, koji probada kopljem kle�e�eg Inku. tom odvratnom idolu/simbolu stolje�a su vladavine dala legitimitet, pa danas tamnopute Quechue pobo�no mole i ispod tog herojskog sveca. Brzo izlazim iz Tame na Svjetlo, vani je mlaka kišica, a zvona i procesija najavljuju još jednu crkvenu svetkovinu. Ipak, Chinchero je najpoznatiji po izvornoj tr�nici, na kojoj se ne prodaje uobi�ajena turisti�ka ponuda, ve� Indijanci prvenstveno trguju jedni s drugima. Prodaje se svje�a rije�na ribba, povr�e i vo�e, kukuruz i sjemenje. Dobar dio tr�nice obi�ni je najlon na blatnoj zemlji, obrubljen betonom i natkriven drvenim šibama. Naravno, tu su d�emperi od alpake i ljame višestruko jefiniji nego u Cuscu. Kupujem jedan za pedesetak kuna i dvije panove frulice. Prodava� i ja naizmjence probamo ustima po istim frulama, dok tra�im jednu koja najbolje svira.

Na�alost, slike s Chinchero tr�nice posudio sam s neta, jer je kišilo, a ja sam imao zauzete ruke šopingom, kamerom i još koje�ime :)

Još nam ostaje Ollantaytambo, sa superuskim kamenim uli�icama, uz �ije rubove, umjesto plo�nika, prolaze kameni kanal�i�i za kiše i nabujale potoke, koji se slijevaju odasvud. Ispod grada nekoliko klanaca otkriva udolinu u kojoj se Ollantaytambo smjestio, a iznad gradi�a dominiraju ostaci Hrama Sunca, nazvani po proscu kraljeve k�eri, poglavici Ollantu.

S najviše platforme hrama stvarno je blizu, bli�e Sunce, pogledajte:

Stvarno je sve u �ivotu stvar vizure i sku�enog/proširenog horizonta! Uz pomo� koke, raširenih srca i o�iju (ali ne i zjenica!), upijamo sve, bez trunke umora u nogama ili plu�ima. Ko-ko-ko-kokolo moj!

Sunce u suptropskom pojasu brzo zalazi, pa se spremamo na povratak u Cusco. Još samo preko Urubambe, koja je ovdje smirena i ne divlja. Još ne!

U sljede�em nastavku: Machu Picchu

Inka, kraljevstvo Sunca (Per�): Ande i Cusco, glavni grad Inka

Mon, 19 Jan 2009 22:25:00 +0100

Inka, kraljevstvo Sunca (Perú): Ande i Cusco, glavni grad Inka

Polije�emo iz Lime prema Cuscu, davnoj prijestolnici Inka, smještenom u dolini na „samo“ 3,5 kilometra nadmorske visine. Vadim kameru da snimim veli�anstvene Ande, ali mi stjuardesa LAN-a prijeti prstom. Moram ugasiti kameru, tobo�e, snimanje �e poremetiti elektronsku navigaciju. Svašta! Da sam znao kako �e snimka na mojoj staroj Hi8 kameri biti na kraju ispasti loše, ne bih se ni gnjavio. Ipak, vrijedi zumirati brojne nazubljene vrhove Anda, od kojih se tek rijetki bijele od gle�era. Ve�ina ih se zeleni, iako su preko 5 km visine. Eh, što ti je ekvator!

Nakon sat i pol nadlije�emo Cusco. Osnovan po�etkom 12.stolje�a (na jeziku Quechua- Qosko; Inka, a ne Inca), grad je najve�e andsko središte sa oko 350.000 stanovnika.Ke�ua danas ima oko 10 milijuna i �ive još u okolnim zemljama- Boliviji, na jugu Kolumbije i Ekvadora, te na sjeveru Argentine i �ilea. Naravno, puno je i dijalekata, iako se svi mogu smatrati jednim, izvornim 'indijanskim' jezikom domorodaca. Da su Inke imale pismo, tko zna što bismo sve još saznali. Njima je bolje išla astronomija i matematika, a broj�ane podatke i poruke slali su sistemom �vori�a quipu.

Na aerodromu putnike do�ekuje glazbena �estitka- trojac u tradicionalnim nošnjama od šarenih vunenih kapica, sto slojeva vunenih prsluka, d�empera (sigurno i donje rublje imaju od vune, a ne pamuka!) svira i usput prodaje vlastiti glazbeni CD. Zaboravljamo da nas još �eka puno kupovanja, pa odmah navaljujemo. Cijena-prava sitnica od 10 dolara (nekoliko dana kasnije, sli�nu glazbu kupovat �emo po 5 sola, otprilike dolar i pol, ali svaka se škola pla�a). Ono što nitko ne propušta su smotuljci liš�a koke po 1 sol (1,5kn). Kupujemo i bombone od koke. Mmmm...

polusuho liš�e koke za �vakanje)

Minibus nas vozi kroz ulice Cusca, koji izgledom, arhitekturom i okolnim planinama podsje�a na zaba�ena sela u bosanskim gudurama.

Jedino, za razliku od današnje Bosne, ljudi su ovdje uglavnom nasmiješeni. Oni koji nisu, na licu ne nose tragiku, osim u tamnim, prepe�enim borama na licu (slika ispod nije moja; uvijek mi je neugodno slikati lica ljudi bez dopuštenja; oni koji u Peruu pristaju na poziranje, prili�no su zahtjevni oko poziranja/isplate):

(�ena na slici tipi�na je Quechua -ako i �ive dulje zbog koke, sunce i Ande postaraju ih prije vremena)

U Cuscu stajemo kod glavnog trga, a splet uskih kamenih uli�ica vodi u svim smjerovima.

Na pet minuta hoda je Novotel Cusco, hotel smješten u španjolskom zdanju s maurskim lukovima i velikim svijetlim atrijem pod staklenom kupolom. Na sredini 'arapskog' dvora je fontana i ogromna jelka s mašnicama. Skoro smo zaboravili da je za par dana Nova godina!

Imamo cijeli dan na raspolaganju za prilagodbu na ogromnu visinsku razliku- iz Lime, sa 50m n.m., �eli�ni kondor nas je spustio u gnijezdo na 3,5 km! Lokalni vodi� savjetuje suzdr�avanje od alkohola i teške hrane i puno teku�ine- najbolje �aj od koke. U predvorju hotel stoji aparat s �ajem, te košara s liš�em koke tko �eli poja�ati dozu.

slika svje�ih listova; nisam ih probao svje�e, jer ne rastu oko hotela. šteta

Svi poslušno ispijamo �aj, a nas nekoliko hrabrih i znati�eljnih �va�emo. Sve za zdravlje! Sve za prilagodbu! Sutradan ujutro u foajeu zati�em smiješnu sliku- recepcioner je dogurao ogromnu duguljastu plinsku bocu, sli�nu acetilenskima za zavarivanje, a jedan postariji Amerikanac prima dozu kisika na plasti�nu, prozirnu masku. Tek kasnije ustanovljavamo, da razrije�eni zrak na velikoj visini nije šala, kad se jedan iz naše grupe onesvijestio u kupaoni.

Sad, u retrospektivi, vidim da su svi ameri�ki napori da unište trgovinu kokainom (tako što savjetuju i financiraju uništavanje uzgoja, korištenja liš�a koke - umjesto prera�iva�e/industrijace/ameri�ke posovne exportimport partnere) uzaludni. Kako sam jednom negdje pro�itao, to je kao da u Indiji iu/ili Texasu branite uzgoj krava, ili u Slavoniji zabranite makovnja�u, jer se, eto, od maka pravi opijum. Po povratku sam, iskusan i osvje�en novim saznanjima i širim vidicima (ne i zjenicama!) mogao samo uskliknuti: Koka nas je (na visinama) odr�ala, koki hvala! Valjda zna Evo Morales što valja na doma�em terenu!!!!

Slu�bena medicina priznaje kokinom liš�u brojne blagotvorne u�inke: poma�e kod visinske bolesti -provjereno! daje snagu i energiju-provjereno! razbu�uje i djeluje stimuliraju�e-provjereno! utjeruje nesanicu -provjereno (oops! ne�eljeni u�inci)!

Sad nam je jasno kako su 'indijanci' mogli izdr�ati surove Ande uz koku, jer �vakanjem nestaje glad, �e� i umor. Dokazano poma�e kod reume, malarije, astme, �ira na �elucu, ranica, krvarenja... U ustima proizvodi efekte sli�ne anestetiku novocainu... Navodno, slu�i i kao afrodizijak (na�alost, neprovjereno!), ali i produljuje �ivotni vijek. Naravno, umjereno �vakanje liš�a i konzumiranje �aja od koke ne stvara ovisnost, niti �e vam u krvi ustanoviti znatniju razinu kokaina ili halucinogenih alkaloida. Uostalom, koka spada u porodicu magnolija, tješim se. Istina, ostatke koke pronašli su u mumijama starim i do 3.000 godina, pa ne bih sad baš išao na neka va�enja krvi. Mo�da, kad potrošim zalihu liš�a i �aja :)))

Sutradan se borimo s visinskom boleš�u, privikavamo na 3,5 km nm i otkrivamo novi svijet u brojnim strmim ulicama Cusca.

Narednih dana putovat �emo na jednodnevne izlete u okolicu Cusca, na brojne lokalitete civilizacije Inka, ali i drugih naroda prije njih. Tako�er, tu je i dolina Urubamba, Sveta dolina, a nakon toga- Machu Picchu!

-nastavlja se (nadam se) -

Inka, kraljevstvo Sunca (Per�): Lima, ex Ciudad de los Reyes

Thu, 15 Jan 2009 08:57:00 +0100

Ka�u, da je Lima dobila ime po rijeci koja kroz nju protje�e,

rijeci Rimac. Zamišljam Japance s govornim poteško�ama

oko izgovaranja R i L. Sigurno je tako i Rimac postala- Lima,

preveliki grad za presuho korito Rimaca.

Dolaskom Kolumba (španjolski:Cristobal Colon, odatle

rije� 'kolonizacija', osvajanje,naseljavanje, ali to ste ve� znali!),

na Karibe sve se promijenilo za obje Amerike i njihove izvorne

stanovnike i vlasnike. Za Perú je bio koban Francisco Pizzaro, srednjestaleški plemi� iz planinske Extremadure, gadan tip upalih

obraza i slabašne brade,ali gladan uspjeha, bogatstva, zlata...

Sa ša�icom pla�enika sli�nih njemu, prvo je osvojio Panamu (sa Balboom), pa Nikaragvu 1522., da bi kona�no stigao u Perú 1531. sa 180 vojnika i 30 konja, ornih za zlo�in, krv i plja�ku, uz kri� i podršku gladne Katoli�ke crkve i još gladnijeg kralja. Inke nisu ni slutili da ih �eka plja�ka, smrt, genocid... Za krvo�edne hordu Španjolaca domoroda�ka su plemena bila- 'Indijanci', jer je Colon/Kolumbo vjerovao da je stigao u (zapadnu) Indiju. Posljednji kralj Inka, Atahualpa, (zanimljivo, neki ga pišu i Atalhwallpa) i njegovi ratnici bili su šokirani izgledom konja i gromoglasnom pucnjavom topova i musketa, protiv kojih su imali tek kamene sjekire i pra�ke. Kralja Inka su na prijevaru prvo pokrstili, obe�avaju�i slobodu, a onda ubili garotom.

Pizzaro je, kao i svi konkvistadori, osvajao zemlje i gradove po ustaljenom obrascu.Nakon vojne pobjede postavili bi glavni trg, nakrcali ga armadom-vojskom i oru�jem, nazvali Plaza de armas (Trg oru�ja), uz njega sagradili crkvu i i svoje nastambe, a oko tog nukleusa širio se dalje grad...Nekadašnja Lima je u 15.stolje�u tako osnovana, baš u sije�nju...Trebalo se to desiti na Sveta tri kralja, stvar je malo zapela, no gradu je ostalo ime (Ciduad de los reyes, Grad sveta tri kralja).

U Chincheru u Andima vidjeli smo crkveni oltar i fresku, koja prikazuje sramotnu ulogu Katoli�ke crkve u genocidu. Djevica uvi�a kako su tamnoputi (kao Arapi, dakle, "Mauri") premo�ni, pa šalje u pomo� sveca-zaštitnika Španjolske da, jašu�i na konju, pobije Quechue/Inke ("indijance"). Ta slika i oltar ponosno stoje i dan-danas, a genocidu na slici/oltaru klanjaju se i današnji domoroci. Pokoreni su ognjem, ma�em, kri�em, jezikom, kasnije novcem, politikom 'matice Španjolske', u novo doba politi�arima i svjetskim kapitalom... Danas je Katoli�ka crkva i slu�bena religija po ustavu Perúa. Kome se ve�insko domoroda�ko stanovništvo klanja u privatnosti svojih ku�a, drugo je pitanje. Nadam se- Suncu i Mjesecu, kao i za srednjevjekovne vladavine Inka. "Vjera" i ckrva i danas slo�no stupaju, ali ve�ina vrhunskih umjetnina, filigranskih predmeta od zlata

istopljena je i u zlatnim polugama odve�ena u Španjolsku.

Umjetnine, koje nisu istopljene, završile su u privatnom Muzeju

zlata u Limi.

Danas Perú ima Parlament ,parlamentarnu 'demokraciju',

predsjednika... evo, kako to izgleda:

Knock, knock, knocking on parliament/church/heaven's door,

ali �on, zatvoreno, cerrado!

Ipak, njihov je predsjednik opet (i u drugom mandatu)

u skandalima do grla. Kad ga ulove u korupciji, na

naslovnicama osvane njegova sexy afera s plesa�icom.

Divne su dimne zavjese, tako poznate...

Još ostaju slumovi bez vode i struje, bijeda na obroncima

velegrada:

Isprat �u gorak okus Pacifikom, napasti o�i, zamo�iti

noge i...

A, sad je dosta pustinjske,suhe klime. Idemo u Ande!

Inka, kraljevstvo Sunca (Per�):glavni grad, Lima

Wed, 14 Jan 2009 16:47:00 +0100

Inka, kraljevstvo Sunca (Perú):glavni grad, Lima

Iz hladne eurospke zime sletjeli smo u toplo ljeto 12-milijunske Lime, koja �ini tre�inu ukupnog stanovništva. Moja prtljaga je, nekim �udom, ipak iz Madrida poslana na pravi avion. Na iritantnom konvejeru pojavljuje se prva, pa ostali iz grupe �estitaju na sretnom doga�aju.

�eka nas lokalni vodi�, ljubazni tamnoputi �ovje�uljak od šezdesetak godina, s jakim orijentalnim crtama lica. Ne usu�ujem se pitati, ali sigurno ima japanske krvi, jer Japanaca (nakon Brazila), ima najviše baš u Perúu, oko 100 tisu�a. Uostalom, vodi� sli�i na Nippon Peruanca i bivšeg predsjednika Fujimorija, koji je zbog korupcije i zloupotrebe vlasti završio s presudom od 6 godina zatvora, unato� skrivanju u pradomovini, Japanu. Eh, Balkane moj! Do kada �e naše diktatore spašavati smrt, biologija i ostale olakotne okolnosti??

Vozimo se pored luke Callao, koja ima status i polo�aj sli�an Pireu/Ateni. Pravi je lu�ki grad od dizalica i vatrenih ulica. Po dolasku u hotel na lokalnoj televiziji gledam skoro u�ivo prijenos crne kronike s epilogom - ubijen policajac, drugi ranjen, u okršaju s lu�kom mafijom. Slike izbušenih auta, rupe dovoljno velike za slonovski kalibar. Brrr! Ne�e nam biti ništa, turisti su svugdje dobrodošli!

Doduše, do prije nekoliko godina, Lima je bila opasan i nesiguran grad, a ve�ernja šetnja mra�nijim ulicama opasna kao mahanje nov�anikom u favelama Rio de Janeira. Onda je policijska dr�ava uzela stvar u svoje ruke, pa je sad opasno tek s la�nim taksijima, koji te jeftino prevezu, istovare u nekoj slijepoj ulici i...

Ostavljamo jakne i ostalu zimsku odje�u u kojoj smo doputovali, obla�imo majice kratkih rukava i kre�emo iz hotela Nuevo Mundo Lima u obilazak obli�nje bogataške �etvrti grada - Miraflores. Sve je �isto, umiveno, samo su ulice pomalo prašnjave. U Limi nikad ne pada kiša, vodi� ka�e da je zadnja pala prije 7 godina. Vjerujem mu, jer svi na ulicama izgledaju pomalo dehidrirano. Kupujemo vodu, jeftina je, samo 1 sol (malo više od kune i pol). U hotelu su lopovi na vodu u minibaru istaknuli cijenu - 2,5 dolara! Ladrones!

Odlu�ujem oti�i sam do obale. Ka�u da od Mirafloresa nije daleko i zaista- 10 minuta vo�nje taksijem i ve� smo na obali.

Grad doslovce visi na rubu provalije od pedesetak metara, a obala je kao no�em usje�ena ispod litice od naslaga stvrdnutog pijeska i šljunka.

- Zar se ne bojite odrona?- pitam �uvare pla�e, a onda mi sine da nema kiša, niti opasnosti. Sasvim na rubu lijepo ure�eno šetalište s cvije�em u cvatu, nizovi hotela i restorana sa staklenim terasama i pogledom. Za ru�ak ne štedim- naru�ujem jumbo shrimps Miami style,ogromne škampe s ljutim umakom i coca-colu za 12 dolara. When in Rome... Zanimljivo, ali coca-cola je prvobitno sadr�avala koku, a onda prešla na ove še�erlema-recepte. Tako�er, i prvobitna boja bila je prirodna, zelena, kao liš�e koke. Baš kao današnje nacionalno pi�e Inca-Kola. Da, dobro ste pro�itali, nije Inka-Cola, kako bi bilo logi�no, ve� su marketinškim trikom C i K zamijenili mjesta. Naime, Inke nisu poznavali pismo, unato� superiornosti nad ostalim domoroda�kim - da ne ka�em, indijanskim - narodima ovih krajeva. Njihov su (iz)govor Kechua indijanci, koji i danas �ine ve�inu stanovništva, prvobitno �uli kao jako izra�eno K, pa su ga tako i pisali. Dakle, Inka, a ne Inca; Kusko (ili Qosko), a ne Cusco... Konkvistadori, pa ostali Španjolci i na kraju, globalizacija... Kona�ni osvaja� je CocaCola Inc., koja je jeftino kupila doma�u Inka-Kolu i sad je tr�i onima, koji se uporno opiru sme�em zasla�enom govnu, �iji sam i sam ovisnik.

Ali, zastranio sam, a baš sam krenuo pri�ati o Limi, ogromnom gradu na rubu Pacifika, gdje stavite prst u vodu i ve� ste spojeni s Japanom i Kinom.

Obala je od crnog, vulkanskog stijenja,a sasvim uz vodu su savršeni kamen�i�i, okrugli od nesmiljenih valova. Pravi raj za surfere! Gledam ih kako u desetinama, kao ogromni, crni galebovi, le�e na daskama za surfanje i �ekaju prave valove. Ostatak posjetilaca pla�e su roditelji s djecom, tinejd�eri i sredovje�ne �ene, koji se sun�aju. Hrabriji se povremeno pribli�e vodi da namo�e noge, samo-treba biti spretan i hitar! Krivo sam izra�unao brzinu povla�enja valova i ve� sljede�i trenutak zapljusnulo me do koljena i smo�ilo hla�e!

Nije baš toplo, ali nema veze. Svla�im se i hrabro bacam u valove. Jedan sam od rijetkih pliva�a i skoro mi je neugodno bez daske za surfanje, jer tu nitko ne pliva. Sušim se na vulkanskoj stijeni i promatram surfere. Eh, da imamo vremena...

Popodne odlazimo u razgledanje jednog od dva najpoznatija muzeja u Limi - Muzej zlata. Naravno, kao i sve što vrijedi, u privatnom je vlasništvu s više od 8.000 vrijednih zlatnih izlo�aka naroda Inka, Chavin, Mochica, Chimu i Nazca iz predkolumbovskog perioda. Oko muzeja je sve u cvatu.

U muzeju je i ogromna zbirka oru�ja iz cijelog svijeta, uklju�uju�i i fascinantnu kolekciju samurajskih ma�eva i �ega sve ne. Ipak, ne dijelimo o�aranost oru�jem sa osniva�em muzeja, pa nastavljamo razgledanje glavnog grada. Posje�ujemo predsjedni�ku pala�u, pred kojom stra�are u borbenom vozilu s mitraljezom na kupoli. Oklopno vozilo s vodenim topom je iza pala�e, za rezervu valjda. Samo da Bandi� i Sanader ne saznaju za ove modele!

Ljudi na ulicama Lime izgledaju pristupa�no i simpati�no. Neke pitam za povratak do hotela. Nemaju pojma, pitaju u kojem je to distriktu, jer Lima ih ima puno i previše za zapamtiti, �ak i doma�ima.

�ak niti taksist ne zna na�i put (kasnije sam doznao da je trebalo re�i San Ysidro), pa nas vozi naokolo. Nave�er idemo u šetnju do Glavnog trga (Plaza Mayor). Lima je i tu izuzetak, jer svi ostali gradovi Perúa imaju glavni trg istog, pregnantnog naziva - Plaza de Armas, Trg oru�ja.

Vozimo se minibusom do hotela, a na svakom raskri�ju vidim zanimljiva lica.

Još samo da �ista� po�isti za nama, pa u krpe.

Pred nama je put u Cusco, staru prijestolnicu Inka, u srcu Anda, na prosje�noj nadmorskoj visini od 3.850 metara. Treba se naspavati!

U sljede�em nastavku : Cusco

Inka, kraljevstvo Sunca (Per�):Putovanje na Ju�nu hemisferu

Mon, 12 Jan 2009 16:17:00 +0100

Inka,kraljevstvo Sunca (Perú):Putovanje na Ju�nu hemisferu

Ostalo mi je još samo šest mjeseci �ivota! Dobro, mo�da malo više, ali ponašam se, kao da �u ve� sutra otegnuti papke, pa kri�am s liste prioriteta jednu po jednu stavku. Moja okolina misli da se radi o krizi srednjih godina, a ja znam da je u pitanju glad za novim horizontima. Sad je na redu Ju�na hemisfera, donja polovica Zemljine kugle.

- Zašto baš Perú? Samo kratko, u par rije�i - pita moj blazirani poznanik, nemaju�i strpljenja za epska objašnjenja.

- Ande, Inke, Titikaka, ljame i tupamarosi ! - dajem nakra�u dijagnozu.

�uo je za ljame, ka�e. Dobra vuna! On je istaknuti �lan HDZ-a, pa mu objašnjavam da ja, kao prononsirani ljevi�ar, idem novim putevima revolucije: prvo sam išao na Kubu, pa u Vietnam, a sad u posjet zemlji maoisti�kog pokreta Sendero Luminoso.
Tupamarosi forever!

Iz Hrvatske nije baš jednostavno do�i do Ju�ne Amerike: iz Zagreba letimo za Zurich, a zatim presjedamo do Madrida, odakle kre�e najve�i broj letova za Latinsku Ameriku. Tako barem glasi slogan najgore aviokompanije na svijetu, španjolske Iberia. Kod njih sve kasni, upravo štrajkaju kontrolori leta, pa zajedljivo komentiram kako �e avione sigurno navoditi pomo�ni radnici na utovaru prtljage. Zloguko proro�anstvo, jer su mi odmah putem zagubili kov�eg. Navodno �e me do�ekati na kona�nom odredištu. Samo, pitanje je- kojem? Kao šlag na tortu, Iberia nam za bljutavi obrok u avionu tra�i lovu! Deset eura za šugavi sendvi�, tko nema gotovinu, mo�e i na karticu. Sredovje�ne stjuardese vješto guraju pod nos aparate za peglanje kartica i zdrave pameti. �Iberia, vete a la mierda! Hajde, barem �emo letjeti kra�e, tek šest sati. To�nije, toliko pokazuju satovi, jer letimo u pravcu suprotnom od vrtnje Zemlje. Sjedišta u Airbusu 747-300 su, avaj, od iskrzane tkanine umjesto ko�nih, a prozorska sjedišta, po dva u paru sa svake strane aviona, odavno rasprodana. Sjedamo u uska, nagurana, središnja sjedala za stoku sitnog zuba, dok business klasa zv

Dva filma i dva obroka kasnije, vidim kroz prozore obrise Anda. Stotine nazubljenih planina, nastalih brojnim tektonskim poreme�ajima i potresima, koji i dan-danas svakodnevno podrhtavaju Peruom, uglavnom su zeleni do samih vrhova. Izme�u njih se smjestilo stotine dolina, uvala, klanaca i kanjona. Kao pošumljena Mjese� ili Venera kakvom je ponekad zamišljam!

Svuda izme�u planina vijugaju prljavo�ute rijeke, od kojih ve�ina pripada slivu Amazone, a dok jumbo jet gubi visinu, pomalo razaznajem i blještave, srebrne vodopade. Još malo, pa �emo dosti�i obalu Pacifi�kog oceana, na kojem le�i glavni grad Lima. Slu�bene statistike vode ga kao grad od 8 milijuna, ali postoje slumovi i 4 milijuna nevidljivih, koji �ive na rubu grada i civilizacije.

Popunjavamo imigracijski listi�. Stjuardese upozoravaju, da ga dobro �uvamo, jer bez njega nema izlaska iz zemlje. Do�ekuje nas vrelina i pritisak zraka na izlasku iz aerodromske zgrade. Tu, na Ju�noj hemisferi, upravo po�inje ljeto.

U sljede�em nastavku: Lima

Podstanarski blues

Mon, 24 Nov 2008 21:25:00 +0100

Podstanarski blues

Plop, plop, plop...

Slavina iznad kuhinjskog sudopera pjeva uspavanku, uzme za ruku i vodi u neko drugo stanje svijesti, u kojem su svi likovi iz crti�a, zaigrani pod vulgarno �utim Mjesecom od limuna.

Plop, plop, plop... O�ednim od samog zvuka. Stavljam dlanove ispod raspjevane cijevi i skupljam kapljice za suhe usne i ku�ne paukove, koji plaze oko slivnika. Suterenski stan�i� u ulici Petog maja, prljavomutno staklo kupaonskih vrata i namo�eno rublje u kadi, vise u zraku kao okvir slike. Na njoj, trombon vodi lijenu trubu u lagani jazz i tihi o�aj podstanarskih soba sa zajedni�kom drvarnicom i �icom za sušenje rublja. U te se �ice uvijek svi zaple�u, s tragovima prstiju na opranom vešu kao podsjetnik, kako su sitni i prizemni podstanarski snovi.

Ona opet kasni s posla. Jasno je oboma, da ote�e s dolaskom u strogo definirani o�aj od dvadeset kvadrata i preuskim krevetom za dvoje u jedinoj prostoriji u stanu, ako ne ra�unamo nišu s kuhalom i plinskom bocom i kupaonu s kadom, koja �eš�e udomi prljavo posu�e od naših ogoljenih tijela.

Plop, plop, plink...Kapljice se povremeno sa�ekuju, stapaju u jednu debelu kaplju, koja jekne o pocin�ani sudoper kao opomena. Kad kona�no do�e s posla, ja sam ve� jeo. Ona ionako nije gladna, jela je usput, �itaju�i debele knji�urine za pravosudni ispit ili nešto drugo, isto tako strano i nepotrebno.

- Nisu svi neambiciozni kao ti - ka�e opravdavaju�i se, dok ja optu�uju�e šutim o stvarima koje smo mogli zajedno, umjesto knjiga iza kojih se skriva. �ita, pa podvla�i markerom, a šuštanje stranica koje lista preska�e u sinkopama svaku sedmu kapljicu, znam to�no jer brojim i zbrajam kapljice, stranice i naše propuštene prilike. Plop, plop, plink...

U po�etku ritmi�no lupkanje kapi u sudoper uspavljuje, ali se o�ekivano razbudim i zatreperim kad se ona po�ne spremati na spavanje. Gledam kraji�kom oka kako pa�ljivo sla�e odje�u, obla�i potpuno nezanimljivu pid�amu s medvjedi�ima i kišobranima, sterilnu i aseksualnu, kakva odgovara tihom o�aju podstanara dvorišnih stanova sa zajedni�kom drvarnicom i �icom za sušenje.

Mjerim naše šutnje brojem kapi u slivniku i odbrojavam minute od zvuka zadnjeg dvostrukog zaklju�avanja vrata pred spavanje. Mirišu njezine kreme za no�, ruke i vrat, aceton od netom skinutog laka oštro re�e nosnice, guše�i ostatke mirisa obrisane šminke na komadi�ima vate.

Plop, plop, plink... Obrgli me rukom nehajno, ispod lijevog ramena, ruka joj mlohavo padne, bez dodira. Prsti su ve� otišli na spavanje, poru�uje njezina stisnuta šaka. Za svaki slu�aj, da nijedno od nas ne do�e u zabunu, nedoumicu oko budu�ih, nepostoje�ih namjera, ugušenih u za�etku. Le�im licem prema zidu, njoj okrenut le�ima, s oba uha i tre�im okom budnim. Nakon neodre�enog vremena, njezino se ritmi�no disanje ugura u ritam kapljica vode u slivniku i sve dok ne zaspim, sinkope kapi natje�u se s fugama njenog disanja. Isprva uo�e ne uzimam zrak, kako bih je jasnije �uo, uloviti u la�i dok fingira san, a ustvari je budna i širom otvorenih o�iju u mraku, baš kao i ja, odga�a razgovor ili dodire za neki bolji dan.

Plop, plop, tup, tup... Kapi se kona�no oslobode nametnutih ritmova, d�eziraju u slobodnom stilu, kao jamming session benda, nakon što ode i zadnji gost, a muzi�arima se još ne odlazi s podija.

Kad padnem u lagani polusan, lupkanje kapi kona�no otklju�ava vrata našeg stana, naše grobnice i vodi me za ruku na mjese�inom okupano dvorište. Tu se rukavi šarenih košulja grle s napuhnutim bijelima, uštirkanih kragni, koje po danu ne vi�am nikada, ni na kome, pa niti na �ici za sušenje. Mjese�ina prosipa limunadu po dvorištu i kapljice ovdje ubrzaju ritam a zvuk se pretvara u nešto kao Louisiana, cajun, voodoo, da-do-da-da, jazz prelazi u kora�nice, pa oštro zaokrene u blues.

Ako raširim ruke i duboko uzdahnem, postajem balon od helija, kojeg Mjesec podi�e visoko iznad dvorišta s opranim rubljem. Ispo�etka lebdim iznad drve�a i najviših zgrada, uzalud zamahuju�i rukama, tra�e�i neko �vrsto uporište, a onda puhne no�ni povjetarac i ja sam visoko iznad grada. Kapljice vode više ne bubnjaju u ušima, samo zuji zrak i pomalo šušti, dok se ja ispuhujem, ujedna�im uzdisaje do ravnomjernog disanja i spavam na stotinu metara iznad zemlje, obješen u zraku kao još jedna rem-faza u matrici usnulog grada.

Kad opet �ujem kapanje vode u kuhinjskom slivniku, znam da je jutro blizu. Postajem svjestan zida ispred sebe, iza sebe, pa na promrzlo tijelo navla�im krajeve pokriva�a, koji je dvostruko omotan oko njezinog usnulog tijela.

Drip, drip, plop... �ujem kako mi otkucava u sljepoo�nicama. Stavljam smrznute šake izme�u vlastitih koljena i topim led na mojoj polovici kreveta, uza zid, s kojeg moja sjena prezirno promatra nas dvoje, pred jutro, u podstanarskom stanu u ulici Petog maja.

Posljednji film �ika Gli�e

Tue, 11 Nov 2008 07:57:00 +0100

Posljednji film �ika Gliše

-Gligor Rosenbaum!- nabusiti glas policajca odzvanjao je hodnikom, a jeka se odbijala od zidova oronulog austrougarskog zdanja u Tvr�i. Nad Osijekom se zloslutno nadvila tama od straha i �estih nestašica struje, a ljudi su gutali strah i odlazili na spavanje s prvim kokošima.

Tek na tre�i poziv Glišo se sjetio da je to njegovo kršteno ime. Zadnji ga je put tako prozvala �ena na samrti, sve�ano i optu�uju�e: 'Gligore, crni Gligore!' Na kraju više nije imala ni glasa, samo je nemo�no odmahivala glavom i onda otišla tiho, bez pozdrava. Glišo je ostao sam s maloljetnim djetetom, svojom jedinicom Mašom. Od imovine, bio je tu stari projektor i stotinjak rola filmova, te poluraspadnuti auto, sve što je ostalo od nekad uspješnog Kinostudija Rosenbaum. On i dijete obilazili su sela u zabiti, prikazuju�i filmove na zidovima zadru�nih domova. Nisu to bili novi filmovi, ali publika je svejedno bila zahvalna na svemu što donosio. Dok je premotavao film na projektoru, Mašenjka je napla�ivala ulaz, a pla�alo se svakako, jajima najviše, pa hrane nije nedostajalo. Ponekad bi se zalomilo i nešto novca, iako su seljaci naj�eš�e pla�ali jajima, slaninom i dimljenim kobasicama.

-Gligor Rosenbaum!- ime je resko odjeknulo hodnikom kao pucanj kand�ije, pa se Glišo trgnuo, zagladio košulju i nesigurnim korakom uputio prema policajcu.

Nije znao koliko su ga dugo ispitivali. �inilo se strašno dugo, mu�no i nerazumljivo. Ispo�etka su mu sva pitanja morali dvaput ponavljati- nije znao što ga pitaju, iako su pitanja bila kratka. Za koga radi? Koga ima preko? Je li on Nijemac ili Srbin? �idov ili Jevrej? Smijali su se unutra nekoj svojoj, samo njima razumljivoj šali, dodaju�i da izgleda kao vje�ni �id. On nije znao što to to�no zna�i, osim ako nisu mislili na to da je star. Otkud mu, tako starome, djevoj�ica? Ne mo�e biti njegova. Gledao je u pod, strepe�i od njihovih pogleda i pogrda kojima su ga obasipali.

- Mi samo dajemo predstave- branio se Gligor Rosenbaum, ne znaju�i što da ka�e.

Tko su mu prijatelji? Nije znao odgovoriti. Poznavao je ve�inu seljaka iz obli�njih sela i udaljenijih mjesta, ali mu nitko nije bio prijatelj. Otkud prijatelji u ovakvim teškim vremenima? Uostalom, Gliši nitko nije ni trebao, dok je imao Mašu i filmove.

Pokazali su mu neke listove papira, gdje da potpiše i rekli mu da ide. Za sad ga puštaju, ali neka se ne udaljava.

Bilo je sela s folksdoj�erima, gdje su ga pozdravljali sa herr Rosenbaum, bitte! Zvali ga na fruštuk, na ajnpren juhu od zapr�enog brašna i na knedle sa šljivama. Koliko god bili gladni, on bi ljubazno odbio, izgovaraju�i se �urbom, novom predstavom preko Dunava ili ne�im desetim.

-Vi ste sigurno za našu stvar – povjerljivo bi sni�avali glas podunavski Švabe u �isto njema�kim selima, baš kako ga je svojatao i osje�ki rabin. �ika Glišo je svima davao za pravo, a u sebi mislio kako su njegovi samo Maša i filmovi.

A onda bi pala tamna no� i strah bi se uvukao u srca obi�nih ljudi. Filmove više nije imao tko gledati, a sela su postajala divlja i negostoljubiva. Povremeno bi im netko dao malo hrane, ne o�ekuju�i ništa zauzvrat. Gligor Rosenbaum se zabarikadirao u svom malenom stanu, pa su Maša i on po cijele dane igrali igre poga�anja: koji film završava scenom kupanja, u kojem su najljepši zalasci sunca, i tako dalje, pa opet sve ukrug.

Kad su jedne no�i izbjeglice zakucale na Glišina vrata i zatra�ile sklonište, nije oklijevao. Jedino, trebalo je smisliti gdje ih smjestiti i kako nahraniti. Dovijao se na razne na�ine, sve dok izlazak iz stana nije postao nemogu�. Na nesre�u, kucanje na njegova vrata se nastavljalo uporno, a on nikog nije mogao odbiti. Svake no�i novi zbjeg, s nekoliko novih obitelji, završavao bi u njegovom stanu. Uskoro se stan pretvorio u ljudsko skladište od stisnutih tijela i uplašenih pogleda. Najgora je bila šutnja, nitko se nije usu�ivao ni pisnuti. �ak su i djeca odga�ala pla� do krajnjih granica izdr�ljivosti.

Glišo više nije imao izbora. Okupio je sve pred projektorom i pustio im svoj najdra�i film. Kad je rola ve� bila pri kraju, upalio je svjetlo, slo�io raštrkane stolice i vratio ormare na svoje mjesto. Izbjeglice su bile na sigurnom.

Za mjesec-dva, Glišina je ulica opustjela. Ve�ina stanovnika našla je uto�ište u njegovom stanu. Policija je tapkala u mraku, a ilegalni vodi�i su �amcima preko Drave dovozili nove stotine iz okolnih sela. Ulaze�i, �ene su �vrsto dr�ale oznojene dje�je dlanove, a muškarci ozbiljnih lica stupali u stan, kao u Noinu arku. Nitko za bijeg nije pla�ao, ako ne ra�unamo ono malo jaja i slanine što su ostavljali kod vrata. U rijetkim trenucima predaha i odmora, izme�u dvije ture izbjeglica, Glišo bi se sjetio hrane, ali uzalud. Nikad ne bi zaticao ni mrvice, jer su pridošlice pojeli zalihe prijašnjih bjegunaca, ne pitaju�i, kao da se to podrazumijeva.

Kona�no je policija jedne no�i, tamnije od ostalih, provalila u stan na temelju anonimne dojave. Kona�no je i u tamnoj no�i bilo jasno kao dan, da stotine ljudi ulaze u zgradu, ali iz nje nitko ne izlazi. U stanu nije bilo nikoga, osim Gliše i stotinu kolutova filmova. Onaj pravi, u kojem su bile skrivene tisu�e izbjeglica, nisu uspjeli prona�i, a i da jesu, bilo bi uzalud. Na parketu, izga�enom tisu�ama blatnih cipela, stajao je razbijeni projektor, a pored njega Glišo, nijem kao njegovi omiljeni filmovi.

…..

Odonda je prošlo dosta godina i svi, baš svi svojataju Glišu. Djeca iz moje ulice crtaju ga kao karikaturu: tu su uši, tu je vrat; ruke, noge k'o u miša- gotov �ika Gliša! Svjetski se muzeji natje�u i prepiru oko uspomene na Gligora Rosenbauma i nabrajanja njegovih zasluga za svijet. Dok jedni naglašavaju doprinos humanosti, pravedništvu me�u narodima, drugi dokazuju kako je Rosenbaum iskazao nesebi�nost i zaslu�an je za toleranciju me�u narodima i bogzna što sve ne.

Njegovu sam rolu filma s izbjeglicama našao sasvim slu�ajno, na tavanu kina Papuk. Tisu�e ljudi unutra djeluju na prvi pogled sretno i prili�no su nepovjerljivi prema meni. Ka�u, nemaju namjeru iza�i u dogledno vrijeme. Jedno sam ih vrijeme nagovarao, a onda sam odustao.

Ne volim filmove s masovkama, a Gligorov posljednji film sad je prenapu�en likovima. Da, od svog zadnjeg egzodusa ipak su ponešto i nau�ili. Jedino se bojim njihovih me�usobnih obra�una, kad niti predugog zajedni�kog su�ivota kona�no puknu, a sigurno �e puknuti. Od Kanaana do Kaina malen je korak.