Čovjek, koji je pao na Zemlju
| Već je trideset i nešto godina, kako sam pao na Zemlju. Neću vas zamarati dosadnim, tehničkim detaljima, kako i zašto se moja intergalaktička letjelica srušila baš ovaj planet. Još sam mjesecima poslije pada imao nadu i iluziju, da ću za čas naći potrebne materijale, popraviti brod i sretno se vratiti na vlastiti planet. Nažalost, stvari su krenule po zlu. Počeo sam se privikavati na pomisao da ostanem na ovom čudnom, fascinantnom planetu, prejake svjetlosti i bučnih domorodaca. Uzevši ljudski oblik, trajno sam se odrekao vlastitog, udobnog oblika, nekoć ponosnog mekušca s prekrasnim pipcima. Trebalo se navići na fiksirani teški kostur, udove, hodanje. Ipak, vremenom sam naučio i uživati u nekim blagodatima Zemlje. Recimo, kod nas je pojam alkohola i intoksikacije potpuno nepoznat. Bez tekućine oko sebe, da ne dehidriram, počeo sam piti koktele. Vremenom se to razvilo u pravu ovisnost, nažalost. Tu počinje moj pad na dno. O svojoj pravoj prirodi, porijeklu i svemirskom brodu nikome nisam govorio. Bilo je previše fantastično da bi mi itko povjerovao. Na nesreću, par mjeseci nakon mojeg prihvaćanja situacije i mirenja s idejom boravka na Zemlji do kraja života, upoznao sam prvog susjeda, čovječuljka po imenu Walter Tevis . Jedne večeri, dobrano natopljen desecima koktela i burbona (posebno sam se ‘navukao’ na Jim Beam) ispričao sam susjedu Walteru pravu istinu o svojem porijeklu i sudbini. Reakcija je bila očekivana: on se pijano hihotao, lupkao me po ramenu i rekao da veću glupost nije čuo. Lažljivi gad! Dva dana kasnije, u novinama sam pročitao moju ispovijed, ali napisanu u formi znanstveno-fanstastične priče. Potpisani ‘autor i pisac’ bio je moj susjed Walter. Gad je dobio slavu, tantijeme, pažnju zgodnih Zemljanki i debeli bankovni ček. Par godina kasnije, Hollywood se zainteresirao za njegovu priču, otkupio prava, pa je snimljen i uspješan film. Producenti su našli glumca, koji čak pomalo i liči na mene, nekog Davida Bowieja. Najsmješnije je, da su se svi, osim mene, od moje životne priče obogatili. Bezuspješno sam pokušao zaštiti svoja prava, svoj život. Gadovi u Hollywoody su me ismijali – rekli su da sam već deseti pijanac, koji tvrdi da je baš on Thomas Jerome Newton . Rekoh, moje ime nije nikakav jebeni Newton, jeć Irr-Laar-Quark. Nije pomagalo. Na policiji su tražili da im pokažem letjelicu - nisam mogao, već se dezintegrirala. Na MIT-u su od mene zahtijevali da predočim superiorne tehnologije. Rekoše, svaki bi posjetilac iz druge galaksije to morao imati. Nažalost, ja sam obični putnik, a ne znanstvenik. Na mojem je brodu sve bilo automatizirano. Ono smeće od Waltera Tevisa moju je životnu priču lukavo izmijenio: ja sam tobože posjedovao i prodavao tehničke spravice i patente iz budućnosti. Ma baš! Da je tu bilo i zrnca istine, sad ne bih bio klošar i beskućnik! Najgore od svega je, da na dom više i ne mislim, a imao sam tako lijepu koloniju žena i potomaka! Čak su mi se počele i sviđati Zemljanke, s tim smiješnim udovima, arhaičnim laktoznim ventilima, čudnovatim i dlakavim otvorima za parenje. Užas! Počeo sam se pretvarati u Zemljanina. Walter me upoznao sa svojom rođakinjom, pa smo par puta i razmijenili fluide. Bilo je gadno, ali jako uzbudljivo. Zemljani imaju više smisla za parenje od nas. Ovdašnje ženke uopće ne proizvode elektricitet, kao naše. Za vrijeme kopulacije nema neugodnih elektroškova, niti ikakve druge neugode. Dapače, baš je dobar osjećaj! Ipak, najbolje su im tekućine, a oceani i mora daleko čišći od naših. Zašto su im samo ta prekrasna oceanska dna pusta i nenaseljena? Pitam se. Općenito, Zemljani neprestano žude za dalekim putovanjima, a ne vide ono što im je pred nosom. Nisu vidjeli hladnu pustoš naseljenih planeta u okolnim galaksijama. Nakon toliko godina na Zemlji, naučio sam uživati u ovom planetu. Ne mislim o povratku, čak i kad bi bio moguć. Jedino me brine, što se broj aliena, vanzemaljaca, iz godine u godinu povećava. Ne vjerujem da su baš svi prisilno aterirali, kao nekad ja. Bit će, da su nekako saznali za ljepotu Zemlje i odlučili ovdje živjeti. Anonimno, dakako. Povremeno prodaju svoje ‘pronalaske’, napredne tehnologije i znanja s vlastith planeta. Evo, taj tobožnji Bill Gates je inače Venerijanac, Isaac Newton je bio sa Sirijusa. Oni su dobro prodali svoje porijeklo. Jedino smo ja i onaj jadničak Nikola Tesla , navodno sa Alfa Centauri, popušili. Nismo se znali ‘prodati’. |