The First Time (Ever I Saw Your Face)
| Play Misty for me - rekao sam prigušenim glasom u zadimljenoj prostoriji, dok je jazz laganica odzvanjala prostorijom. Robertin nazalni južnjački glas milovao je zrak, uspavljivao kao eterom natopljena krpa preko Donninih usta. Mirisi polja pamuka i močvare Virginije i North Caroline isparavali su te 1971. kao nikada do sada. Miss Mills, probudite se! - zvao sam, lagano je pljuskajući po obrazima. Uzalud, nije se odazivala. Režirao sam svoj prvi film, policijski triler, gdje se radnja događala oko Monterey jazz festivala. Trebali smo imati vruću ljubavnu scenu, Donna Mills i ja, ali ona se opet napila i lelujala prostorijom. Oči su joj bile poluotvorene, kapci s prekrasnim, dugim trepavicama teški i pospani. Još jedna neuspjela scena. Previše cuge, tableta i nostalgije, koja je izvirala iz glasa barske pjevačice. The first time, ever I saw your face… Roberta se smiješi preko podija, a njezin Motown glas rastapa izmaglicu i alkoholne pare noćnog kluba. Donna posrće prema ženskom toaletu, dok snimatelji i tonmajstori nervozno brišu znoj i namještaju opremu. Još jedan neuspjeli pokušaj ključne scene. Čekam pred vratima wc-a, čujem Donnino povraćanje iznutra. Obuzima me spokoj. Palim cigaretu na već poluugasli opušak. Razmišljam o Roberti. Njezine pune usne, tamne, pomalo tužne oči plaše me i privlače istovremeno. The first time, ever I saw your face… Kad me pogleda preko svih barskih stolova i stolica, blago isturi bradu i nagne glavu, kao da poziva u zagrljaj. Roberta je ukrala mjesec i zvijezde s neba, koje sad visi prazno, opustošeno nad nama. Glas joj na drugoj strofi podrhtava, baš kao ptica iz pjesme, uhvaćena ptica na dlanu. Mislim da od snimanja vruće ljubavne scene s Donnom danas nema ništa. Ona bi još i bila u stanju, ali ja ne. Ne više, nakon što me Roberta, već treći put zaredom, s istom nježnošću obavila svilom svojeg glasa. Glas, kao ruke od pamuka, kao prohladni saten Juga, koji rastapa glečere. The first time, ever I saw your face… Donnu sređuju šminkerice na setu, ona popravlja frizuru i briše krajičak usnice. Kako bi bilo da sad probamo onaj poljubac? – kaže maznim glasom, koji odzvanja šuplje, izvještačeno, kao da prodaje osiguranja ili nešto drugo nevažno i nepotrebno. Gledam prema Roberti. Sklopljenih očiju, obrglivši vlastita, gola ramena, šalje mi poruke ljubavi. Osjećam se totalno promašeno. Moj redateljski prvijenac, koji je trebao ispasti detektivski film noir, pred mojim se očima pretvara u ljubavni trokut. The first time, ever I saw your face. Razmišljam o dodiru Robertine kože, načinu na koji se potpuno predaje dok pjeva. Zabaci glavu, poluotvorenih usta, ispusti tek maleni uzdah i ……. tada držim cijelu zemaljsku kuglu na dlanu. Donna me promatra. Žene imaju tu mačkastu intuiciju, koja ih čini tako superiornim bićima. Na drugoj strani seta, moja žena sve promatra sa strane, sjedeći uz sam rub scene. Glavni kamerman sa užasom primjećuje naše poglede koji rigaju unakrsnu vatru. Prekasno. Roberta i ja se preko podija promatramo kroz trepavice. Donna, koja konačno sve shvaća i razumije, odnekud ispod haljine vadi damski pištolj sa sedefastom drškom. Kroz slow-motion moja razgoropađena žena gnjevno podiže redateljsku stolicu, u namjeri da me opali po glavi. Jedan je bodyguard koljenom pritisnuo grudi Robertinog poludjelog vjerenika. Prvi asistent režije uzalud stišava jazz band, koji opušteno uživa, svirajući varijacije na glavnu glazbenu temu. Usporeno, kao ispod površine, pružam ruke prema Roberti. Miss Flack! – govorim uljudne riječi, koje odjednom zvuče lascivno, kao poziv na razmjenu vrelog daha, zvonki sudar zuba u vrelini poljupca. Odnekud, pucanj čepa na šampanjcu prigušeno odjekuje. Otkud slavlje, kad scenu nismo uspjeli snimiti? Razmišljam, dok rastreseno rukom razmazujem lažnu krv, koja kaplje s moje košulje na prljavi barski pod. Kako je crvena!- razmišljam u čudu, dok posrćem prema Robertinim punim usnama, koje me privlače u praiskonskom zovu. The first time, ever I saw your face. |