- Cyrano, oooooj, Cyranoooooo ! Čuješ li? Siđi, Cyrano!
Roxane je dozivala poluglasno u mraku, pod balkonom Cyranove zgrade. Dobro, možda ga nije baš zvala Cyrano, već Franjo, Branimir, štajaznam, ali je svakako u glavi imala ime Cyrana de Bergeraca. Naime, i Roksa o sebi voli misliti kao o Roxani, a ne o rospiji, ili nedajbože, prema svom krsnom imenu, Darinki. Jednom je nju jedan njezin bivši zvao ‘Darooooo,ooooj, Daroooooo’ i to je zamrzila za cijeli život.
Ovaj Cyrano nije imao veliki nos, ali je ipak u njezinim očima izgledao nekako neugledno, upravo suprotno od oglasa, kojeg je dao u Usamljenim srcima i na koji se ona upecala: “visok, vitak, s pločicama na trbuhu, duge, plave kovrčave kose do ramena, s pripadajućim tetovažama”. Tko bi odolio takvom opisu! U pismima, koje su razmijenili, bio je slatkorječiv, romantičan, pažljiv i osjećajan. Nijednom riječju nije pokazao tipično muško, svinjsko ponašanje, kakvo joj je kod svih njezinih muškaraca poodavno išlo na živce.
Naime, naša junakinja, nazovimo je po domaću – Roksa – nije za drugačije niti znala: odrasla u muškom društvu i okruženju kartaša i pijandura, nogometnih fanatika i sportske prognoze, kopanja nosa i češanja stražnjice za dobro jutro, odmalena se ponašala isto, navikla na isto, počela izlaziti s istima. Jednom joj je prijateljica u svađi rekla da je prosta kao šlapa i time Roksu totalno zbunila.
Ona, naime, nije bila sigurna što to točno znači: pa što ako psuje kao kočijaš? Svi oko nje činili su isto, a psovka je bila uobičajena poštapalica u govoru, skoro umjesto ‘kako si?’ fraze. Znala bi u svakoj rečenici umetnuti par sočnih izraza tipa ‘jebote’, ‘***** ti se ogadio’ i slično. Njezinim je muškima to uvijek bilo full simpatično.
Ali je zato pogubni utjecaj onih nekoliko knjiga, koje je naša Roksa pročitala u najosjetljivijim adolescentskim godinama, čudno djelovao na njezin budući razvoj. Nepažnjom su kod nje završile knjige sa staromodnim junacima kao Tessa, Ana Karenjina, Cyrano de Bergerac i u njoj se desila prekretnica. Počela je žudjeti za poezijom, nježnim riječima prepunim drame, lirskih opisa i finoće aristokratskih kuća devetnaestog stoljeća. Bila je to gadna podvala Roksi, koja u životu nije čula finu riječ u vlastitoj kući, a kamo li u društvu prijatelja ili poznanika. Svi njezini dečki, ili ‘frajeri’ kako ih je ona oslovljavala u sebi ili na glas, nikad knjige nisu shvaćali ozbiljno. Par njih je, doduše, pokušalo svojedobno pročitati nešto od obavezne školske lektire, ali nije im išlo.
Uglavnom, našu je Roksu odjednom spopala želja za romantičnim riječima, osjećajima kao iz knjiga, muškarcem koji govori kao junak iz filmova ili ljubića. Ali, gdje to naći? Javljala se na oglase svakakvima. Istina, svi su oni, pa i učeni i romantični, uglavnom tražili istu stvar – a Roksa nije bila škrta – ali kad bi trebalo preći na važno, na iskazivanje romantičnih misli i osjećaja, stvar je padala u vodu. Kandidati obično nisu imali žicu za to, pa su glumili, tek da je dobiju u krevet. Oni razgovorljiviji svoju bi elokvenciju koristili kao prečicu do njezine mace, a ne do njezinog srca. Takvima nije opraštala i čim bi ih razotkrila, stresla bi im istinu u lice: kako su loši ljubavnici, kako im je neugodan zadah, kako su ružni i neugledni.
Roksana je uzalud tražila idealni spoj izgleda i intelekta, ali mućak do mućka umarao je. Sve je manje imala nade u sretan završetak svoje potrage.
Sve do Njega, Cyrana. O, taj je svoj opis nakitio u najboljem maniru doktora Franka: te lijep, pa plav, te muževan, pa bogat; kose i građe kao grčki bog; riječima veze kao baka singericom.
Roksa nije mogla vjerovati vlastitoj sreći. Konačno, pravo Muško našlo se za nju. Vrijedilo je poljubiti sve te silne žapce.
Zato je njezin šok bio duplo veći, kad je na zakazani susret u hotelu ‘Dubrovnik’ došao proćelavi, niski, nabijeni tip, dlakavih ruku i prodornih (ali ne plavih, pokvarenjak lažljivi!) očiju. Istina, čim je prozborio Roksa je vidjela da se radi o istinskom gospodinu, gentlemanu štoviše; taj je odmah u prvoj rečenici istaknuo prekrasnu boju njezinih očiju, pune, crvene usne i umjetničku dušu koja se rijetko viđa. Odmah joj se svidio njegov govor, ali izgled mu nije mogla oprostiti. Bilo je to kao pljuska njezinom dugo izgrađivanom povjerenju u muškarce: gad lažljivi, zar je morao sebe opisati kao Brada Pitta u Troji?
Ipak se Roksa odlučila poigrati s našim junakom koji se, gle čuda, predstavio kao Cyrano de Bergerac Treći, bogati nasljednik iz Francuske, trgovački ataše pri francuskoj ambasadi i pisac iz dosade. Hajde, barem u jednom nije lagao: imao je fini, gospodski riječnik, a Roksa pola riječi, kojima je zatrpavao, nije razumjela. Odmah je znala da je taj za nju: ako već nije lijep, možda ima velikoga, ponadala se u sebi, neprimjetno ogledavajući Cyranove šake, nos i druge atribute, za koje svi kažu da odaju veličinu one stvari. Nos mu je bio prosječan, ne pretjerano velik, ali nekako mesnat, nepravilnog oblika, mrvicu nakrivljen ulijevo. Šake su mu obećavale: bile su nekako široke, čvrste, kratkih, jakih prstiju, s dlakama na zglobovima. Diskretno je pogledala prema izbočini u hlačama. Čini se, da taj gospodin Treći ima potencijala, razmišljala je naša junakinja.
Uglavnom, na verbalnom je ispitu glatko prošao. Taj je mogao verglati satima, kao navijen. Roksa se u jednom trenutku ulovila, kako razmišlja o njegovim snažnim rukama oko vlastitog golog tijela. Jebeš više tu romantiku, traje više od sat vremena, mislila je odsutno, smišljajući u glavi plan kako da ovog Francuzića odvuče što prije u krevet. Stvar je trebalo izvesti delikatno i pažljivo, jer frajer je mljeo o ljubavi na prvi pogled, nemiru duše i još koješta, a nije je pritom niti pokušao poljubiti.
S ovim će ići malo teže, nervozno je odmahnula glavom, trudeći se zadržati smiješak na usnama i interes u očima. Bilo je prilično teško. Frajer jednostavno nije njezin tip muškarca, zaključila je, makar zbori slatkorječivo. Ali, već je odlučila iz temelja promijeniti svoj dosadašnji način biranja frajera, a osjećajni tipovi ne leže baš na cesti za bacanje, pa se Roksa odluči za akciju.
- Znaš što, mucek? Smijem ti tepati? Pusti ti Krležu, Baudelairea i te, kako-li-se-već zovu, trubadure… Idemo mi uzet sobu ovdje u hotelu, pa da vidimo frcaju li među nama iskre ili ne!
- Ali, gospodična, pa tek smo se upoznali? Ja isto osjećam tu neodoljivu privlačnost, želim Vas isto tako jako, ali nije red da idemo u krevet na prvom susretu. Nismo se niti dotakli usnicama, a vi već govorite o kopulaciji, analnoj stimulaciji i što sve ne! Malo mi je neugodno, ipak bismo se prvo trebali bolje upoznati. Zatim, potrebno je ustanoviti, postoje li i neki dublji osjećaji od obične, animalne privlačnosti, na koju smo očito oboje senzibilizirani, znate…stvar je delikatna. Ne bih želio pokloniti srce pogrešnoj, jer površnost je već posvuda oko nas, a ljudi se ponašaju kao životinje kad se tjeraju. Nemojte me pogrešno shvatiti, ali…..
Tip je nastavio govoriti, ali Roksana je već bila u ekstazi, od samih njegovih rečenica, konstrukcija koje do sada nije imala prilike čuti, od lavine riječi, koje nije razumjela, ali za koje je intuitivno osjećala da govore o duboko osjećajnom muškarcu iz njezinih snova.
Moram ga imati, ma koliko se otimao, pomislila je odlučno. Znam ja kako s njima, svi su oni isti, nasmiješila se samzadovoljno, kao mačka kad stjera miša u kut. Dosta da mu pokažem komad gole noge i moj je. Možda da otkopčam gornje dugme na košulji? A ne, to bi bilo prenapadno. Bolje da mu kao slučajno stavim ruku u krilo. Ako mu se odmah digne, idemo u sobu, odlučila je u trenu.
Rečeno- učinjeno. Ali, Roksana nije očekivala neočekivanu reakciju Francuza.
- Što Vam pada na pamet, gospodična? Ja sam fin i čestit muškarac! Znam da me samo testirate i izazivate, ispitujući moj karakter i dubinu osjećaja. Znajte, ipak, da nikad ne bih podlegnuo zovu animalnog i tjelesnoga, ako iza toga ne stoji duboka povezanost, predanost dušom, pa onda može i tijelom!
- Ma, dobro gospon Cyrano, nemojte se srditi! Htjela sam samo provjeriti jeste li živi, kako mi se kaže u mom kraju. Ne ljutite se! Evo, dajte jednu pusicu da izgladimo stvar. Evo, mmmmm.
- Gospodična, ja sad sumnjam u Vaše čiste namjere! Znate, ja se jezikom ne ljubim na prvom spoju! Ne smijemo žuriti. Zar želite profanirati nešto tako čisto i nevino, kao što je ljubav, odanost, pripadanje?
Francuzić ustaje, popravlja kravatu i košulju, koju mu je Roksana razbašurila pokušavajući ga poljubiti, lagano se nakloni i uz neki izgovor otperja.
Roksana je totalno sluđena. Isuse, pa on je pravi! Nije me pokušao silovati tu na stolu pred svima, kao moj posljednji. Nije uzeo sobu u hotelu i pozvao da pogledam tapete i opremljenost mini-bara, kao trojica bivših na prvom spojaku. Nije mu se nešto niti digao, ako ćemo pošteno. To pokazuje, da nije obična muška svinja, kakvi mi se nude svakodnevno.
--------------------
Tri dana je prošlo, a Roksana uzalud čeka da je Cyrano nazove. Zvala je ona, pisala mu pisamca, ali odgovora nije bilo.
Na kraju je odlučila doći mu pod prozor. Ispod kišnog ogrtača bila je gola, kao od majke rođena, osim haltera i crnih čarapa. Svim njezinim frajerima to je bila najvruća želja, koju im je ispunjavala samo ako su bili jako, jako dobri. Moralo je upalit i s Francuzićem.
- Cyranoooo, oooooooj, Cyranooooooo!! Ajde, siđi majke ti, guzica mi se već smrzla na ovoj zimi. Siđi, da ti nešto ša’nem! Ajde, vidi što sam ti donijela!
Roksa otvara ogrtač, a ružičaste bradavice strše od hladnoće kao vojnici. Fino depilirana bikini-zona ljeska se u mraku, kao fluorescentna svjetiljka. Roksana ima osjećaj da svaka dlačica vapi za tim čudnim muškarcem iz njezinih snova. Više joj ni njegov izgled nije važan. Prežalila je je već i dugu, plavu kosu. A jebi ga: kad ga konačno smota i kad ga bude trijumfalno osjetila u sebi, zamišljat će zlaćanog Ahileja, ali bez debele Annistonice. Bit će to konačno njezin muškarac iz snova.
Još samo da se ovaj strašljivi Francuzić odvaži učinit jebeni prvi korak.
- Cyranoooooo, ooooooj, Cyranoooooo!
Spavaš li,majke ti???
21.06.2004. |
