Belgrade

ruzica si bila...

4.3.2008 - 4.3.2008


Dragi prijatelju,

Pokušaću drugi put sa vedrijim temama, dajem ti obećanje, ali prijatelji i postoje zato da ih potražiš kad ti je teško.

Dešava  mi se kad je neko bolestan da potraži mene. Zašto svi misle da imam toliku snagu? Sad prenosim na tebe deo svojih strahovanja. Lakše je podeliti to sa prijateljem, ne umem sama, ne mogu više sama.

Da li si znao da mrzim bolest?

Želela bih da svi uvek budu zdravi, da ne postoje bolnice, beli mantili, bol.  Želela bih da se neke profesije ugase kao nepotrebne.

Vraćala sam se iz bolnice, sagnute glave, teška koraka, uplašena, bez nade, pomirena sa realnošću, tako surovom. Zaustavila me je žena. Prvi trenutak je nisam ni prepoznala. Seda kosa, drhtav glas, povijena ledja, naborano lice. Oči, oči, plave, pune bola, zamućene  suzama.

Kiša je počela da pada u tom kamenom dvorištu, bez zelenila, bez cveta, bez pravog života. Osetila sam hladnoću. Zima se vraća. Hladnoće prodire do kostiju. Ili se to sve samo meni čini? Možda su mi emocije uzburkane previše bolnicom, pa mi je hladno oko srca. Uhvatila me je grčevito za ruku.

-Komšinice, pomozi mu.

-Šta se dogodilo?

-Branku je pozlilo, prebačen je hitno. Ne želi da se bori. Kaže da mu je dosta svega. Molim te idi kod njega. Ti znaš, imaš vremena, ubedi ga da primi terapiju.

-Nemoguće, pre dvadesetak dana sam ga videla u garaži, još me je nešto zafrkava. Kad se to dogodilo?

Pomislila sam na Branka
Bio je najlepši mladić u našoj zgradi. Visok, plav, razbarušene kose sa večitim osmehom na licu, uvek spreman za šalu, ili pričanje viceva koji su  bili sve, samo ne vicevi, ili im nije znao kraj ili početak. Sve su klinke bile zaljubljene u njega.  Ja nisam bila izuzetak. Mladji je od mene, uvek me je zbog toga sekirao.

-Biću ti kum na venčanju.

-Neću da budeš kum, hoću da se udam za tebe.

Ljutila sam se na njega, udarala mu čvrge, i vreme je prolazilo. Odrasli smo. Postao je pozat sportista, ceo svet mu je bio na dlanu. Pre dvadesetak dana sam ga videla kako sedi pred zgradom.

-Hej, kad ćeš da me ženiš?

Smejala sam se i mahnula mu rukom, očekujući da mi odgovori kao uvek

-Ne dolazi u obzir, samo kum mogu da budem.

On se podiže sa klupe, bezvoljno odmahnu glavom

-Zovi me na kafu.

Zbunila sam se, nikad do sada nije dolazio kod mene na kafu. Šalili smo se kad  bi se sreli, u garaži bi mi pomogao da namestim kola, ali to je bilo sve. Penjali smo se stepenicama, polako prema mom stanu.

-Idem da stavim kafu, uzmi pepeljaru iz srednje sobe.

-Ne pušim više, a kafu bez šećera.

-Pametno što ne pušiš, i kakav si ti spotrtista sa cigaretom?

-Dolazi ovamo. Hoću nešto da ti kažem.

-Samo da donesem šoljice.

-Bolestan sam. Moji ne znaju. Čekao sam te, treba mi ovo, evo ti spisak.

Sedeo je u fotelji. Imao je sve, sad nema ništa. Mrzim bolest. Mrzim ono što je uradila mom drugu. Bio je veseo, pun entuzijazma, sad je postao nesiguran, uplašen, nije više on.

Hoću da bude kao ranije.

Hoću da zapali tu smrdljivu cigaretu

Hoću da mu opet udaram čvrge

Hoću da se smejem njegovim vicevima koje ne ume da priča.

Pogledala sam njegovu majku. Nekako se ispravila, popravila pramen kose, osmehnula se.

-Boriću se za njega.

U bolnici pacijenti primaju lekove, terapiju, ko zna šta sve.

 Ispred bolničkih soba, hiljade klovnova  spremaju se da udju i odigraju svaki put novu pretstavu, jer bolesnici su pronicljivi, dobro gledaju svaki pokret, svaki osmeh, oči. Ne smete biti ni previše euforični, još manje ozbiljni. Vi se svojim optimizmom borite za njihov, često i život. Igrate u najvažnijoj pretstavi na svetu. Nećete dobiti Oskara za odigranu ulogu. Dobićete mnogo više. Možda pobedu nad bolešću onoga koga volite.

 

 

Komentara (7) :: Pošalji komentar! :: Permanent Link

4.3.2008 - ZAKASNELO PISMO PRIJATELJICI 2.DEO-BOLNICA

Draga moja Prijateljice,

najpre se nadam da ce voljenoj osobi stanje da se stabilizuje. Trka se trci do poslednjeg santimetra, to poslednje sekunde, znam to na svojoj kozi, pet sam puta gledao smrti u lice (od toga dve klinicke smrti).

U prilog ovoj tvrdnji uzvracam ti istinitom pricom koja je sveza poput tvoje.

Jedna od mojih bivsih devojaka (inace sam sa svim bivsim devojkama i danas prijatelj), saznam prosle godine od njenog kuma, obolela od raka.Prenelo se to sa kosti na pluca, odvratno.Zamolim njenog brata da me zove stagod da treba (u drugom je gradu, na drugom delu nase Srbijice).Proslo pola godine, stanje se poboljsa, pa pogorsa.Muka mi. Jedne noci sanjam da me zove njen brat, vidim identifikaciju i javljam se pitanjem JE LI UMRLA? a on me pita OTKUD ZNAS? JESTE...

Onespokojen, cim se probudim iz ovog kosmara posaljem mu jedan sms i mail sa molbom da me obavesti o njenom zdravstvenom stanju.Ne pisem zasto. Dan kasnije stize mi njegov podugacak mejl u kome se izvinjava sto mi ranije nije javio, NJOJ SE RAK U POTPUNOSTI POVUKAO! Napravili su vise kontrola da bi se uverili da je istina i sa svih dobili isti odgovor - SVE JE U REDU.

Zasto ti ovo pisem? Vera je poslednje sto kod coveka umire i nadam se da ce ta ista vera odrzati tvoju blisku osobu u sto vedrijem raspolozenju.

Ako ti treba neka pomoc, pa makar i ne bila finansijska, javi mi putem PP ili mejla. Jer, kako si lepo napisala, borba je tek pocela.

Komentara (3) :: Pošalji komentar! :: Permanent Link

4.3.2008 - ZAKASNELI ODGOVOR PRIJATELJICI 1.deo

Draga moja Prijateljice,

pijace su oduvek bile epicentar dogadjanja u gradu/naselju. Nusic je svojevremeno pisao kako se javno mnjenje kroji u kafani, ja dodajem i pijace kao vrlo vaznu instituciju za ispitivanje raspolozenja ljudi. Na neki volsebni nacin, tamo se prvo sazna kurs marke/evra, eventualne smene direktora, transakcije srpskih ministara, premijera pa i predsednika. U mom gradu je nepoznavanje duha pijace prilicno tezak greh.

Nasledio sam od oca i strica ljubav prema vrzmanju po zelenoj pijaci ali ne i prema cenjkanju sto se u nas nasem narodu smatra za posebnu vrstu umetnosti. Ne znam kako si prosla na toj pijaci sa komentarom da ti je pukla guma ali na ovoj mojoj bi svakako bila okrpljena. Sve su ti to likovi kao iz SELO GORI, BABA SE CESCLJA. Da nisu tako duhoviti i vrcavi, davno ih ne bi bilo.

Kad bolje razmislis, pijace su mesto na kome se ogleda sva ljubav prema zivotu.

Komentara (1) :: Pošalji komentar! :: Permanent Link

O blogu

Dva prijatelja pišu o stvarima koje im se svakodnevno dogadjaju iz jednostavne potrebe da to podele sa vama...

Meni

Home
Moj profil
Arhiva postova
Foto album
RSS
Podcast

«  July 2026  »
MonTueWedThuFriSatSun
 12345
6789101112
13141516171819
20212223242526
2728293031 

Kategorije postova

Blog Prijatelji

bejb
kojak
nurlisoul
pytagora
Specificna
AnaM
DjMilena
Svemirko
Anci
Full4Blondes
sokrat
Dolores

Ostali linkovi

Blog Hosting


BlogOye - Balkan Blog Portal