INSOMNIA
Zagnojili snovi od stvarnosti
Niti me sanjaju
Niti me bude
Na jastuku rana do rane krvari i truli
mesec izgoreo od neke čežnje
Moj leš je počeo da plavi i zaudara
A nešto u njemu još diše
Nisu mi noći dovoljno tamne
Mrak blješti
poništava moj vid
a ispod kapaka ne nalazim mir...
noćas večno traje
zanemarujući trud skazaljki
nešto je zaledilo vreme
i moj dah
Objavio
seriously demaged u 13:28 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (3) | Pošalji komentar
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (3) | Pošalji komentar
