|
SRBA BRE
14.11.2008
BRACA KO DUSMANI
E malo i reklame bre uclani se oma na Limundo, na aukciji kupices i traktor ako ti treba !
Ko Boga te molim Srbo oces da dodjes sa tvojim traktorom da mi pomognes da izlijemo prvu plocu na kuci. Ma ocu komso ne brini, donecu i nesto da se popije.

Kupio moj komsija jebes ga, tri ara iza Congaceve stale u nakoj strani i ukopao se ko da gradi bunker a ne kucu, taj prvi sprat mu dodje nako ukopan ko da ce da bude atomsko skloniste, tek na drugom sto je potkrovlje izlazi ko zemunica van zemlje. Sta ce kukavac kad je i za taj plac ko okrajak pogace jedva skrpio para.
Pricao mi je on kako je nadrljao ko niko. Ziveo je sa bratom u jednom stanu sa roditeljima, kada su odrasli oni pomrese a oni se pozenise. Svaki dobio po jedno dete, pa zatim ubrzo i drugo, a bogami ne prodje puno ukrcase braca i po trece. Zene ko zene. Dok ih je bilo manje dece, nekako se i podnosile a vec kako su se deca radjala i one se ljuto zakrvise i zamrzise. Jetrve se za gusu povatase, jedna drugoj oci da iskopa.
Pa se taj stan odjednom ucini malen ko sibica, a deca ko deca se izmedju sebe ko i majke krvno zavadise pa je svaki dan bilo veselo i prituzbe su padale ne racun obe majke. Psovala se deca, psovale se jetrve a braca se nekako i drzase al i oni pod uticajem svojih zena nekako popreko se pocese gledati. Tako su ziveli, deca su rasla a oni su vec prilicno potezali iz flase bezeci iz stana u obliznje kafane da bar tamo nadju malo mira.
Tako je sve to bilo dok se deca jedared gadno ne pobise i polupase jedno drugom glave, pa ih fircase sa po desetak kovci u bolnici a zatim i njihove majke nasrnuse jedna na drugu pa braca vise nisu imala kud vec jedan ce morati da ide sa porodicom iz stana po cenu zivota il ce jedno drugom oci da povade i vise ni dana ne treba odlagati vec da se jedan brat kako zna odseli.
Sve bi bilo dobro da su oni imali negde nesto, roditelji im bili bezemljasi, dosli sa sela negde sa juga Srbije gde su ostavili neko parce koje vise ni tamo nema ko da kupi jer svi su od tamo davno pobregli.
Braca su otisla jednom u staru ocevu i dedinu kucu pa kad su videli kakva je to beda zaboravili su brzo i gde im se otac rodio.
I tako ti moj komsija, neki vajni mehanicar, za mesec dana uradi neki temeljic, zabode nesto sipaka u onaj beton ko kad se dete igra i na to od betonskih blokova sam ozida prvi sprat, pa kad to zalijemo betonom, on nastavi da zida pa podize od crvenih blokova i sledeci sprat, vise visoko potrkrovlje jer je mislio odmah da postavi krov i pokrije ga crepom.
Gledam ga muci se ko kristos, sav se osusio nema ga tries kila. Kud ces veceg belaja kad imas toliko dece a bolesnu zenu. Bolje da uzmes stranjku pa o prvo drvo da se zamaknes. I njemu se zena razbole pa malo, malo, od bolnice do bolnice.
Brat mu bio obeco da mu da oko petnest iljada evra al obeca samo, cim on izadje on se sa njim zavadi i ne htede ni da mu pomogne. Pitam ga ja bre komso pa gde ti je brat sto ti on ne dodje na plocu da lijemo. A on sramota ga i nece da prica pred svima bruku veli da radi pa nije mogao da dodje. Ma reko mi posle da je skot, se posvadjo i jedva doceko kad je on izasao i sve su im stvari izbacili u hodnik i u podrum samo da se on sa decom i yenom ne vrati ponovo u stan.
On je bio tih par meseci pod kiriju pa je gledao da ga ne uvati jesen da vidi da pokrije i skrpi bar jednu sobu sa gipsanim plocama koje ce da nalepi mesto malteracije pa da se nekako useli.
Skupismo se dakle ujutru i ja dotera traktor da izvlacimo kolica na plocu i zapocesmo i bogami nismo prekidali dok je nismo nalili a i kisa je pretila da ce da pada pa smo se zurili.
Nakon mesec dana je vec poceo da zida i ubrzo opet mi se nadjosmo na istom poslu da mu pomognemo da podigne gradju, da izletvamo i poredjamo crep. I na radost njegovu zavrsismo to nekako i popismo od one moje ljute rakije nekoliko flasa dok taj poso ne privedesmo kraju.
Uvede mu ja struju, dinara mu ne htrdo uzeti. Pa zatim i vodu jer bi mi zao da gledam onu njegovu decicu pa ko da im pomognem da se sto pre okuce. Za nekoliko dana nalepismo mi te ploce na zidove, ogletovasmo i prekrecismo te dve sobe, kuhinju i kupatilce da imaju za pocetak gde da zive.
Sta ce stolariju je stavio koju je neko drugi sa kuce skinuo, pa mu je poklonio jer je sad zavladala i moda da se plasticni i aluminijumski proyori i vrata na kucu mecu.
Veli on meni, e moj komso ja da ti zaboravim ovo nikad necu, eto rodjeni brat pa da mi je dosao da bar bude tu a on se samnom zavadio jer sam mu ostavio stan pa se brine sto treba da me isplati. kad mi je prekipelo a sto je on jedva docekao rekao mu pisam se na te pare ne trebaju mi a ni ti dok sam ziv.
Kazem ja njemu e komso ne valja vam poso. Braca pa se tako zavadiste, sutra ce deca porastu da slavite, da zenite i udajete a vi ce te se i dalje mrzeti ko najgori dusmani. |
• Komentara
(
0) • Pošalji komentar! •
Permanent Link
|
8.11.2008
SELJAK NA INTERNATU
Ja sam seljak Srba, od skora i ja na internatu imam ovaj blog, da ucinim nesto da se i mi seljaci kultiviramo, da se izjednacimo sa ostalim narodom sto se vec odavno preselio na internat.

Poseti brate Limundo, ima mnogo dobrih aukcija kupices i ono sto nisi ni mislio da ces da kupis:
Da vama prvo kazem, resio sam da se zenim, rekli bi vi, pa zeni se Srbo, ko ti brani, ma, ja bi, hocu zivot da promenim, da onu pustu kucu napunim sa decom, al mi se ne da, nece ama ni jedna u selo, nece ni jedna da bude domacica.
Sad bi vi rekli pa sta da ti radimo Srbo kad si izabrao tako zanimanje pa od tebe begaju ko da si shugav.
Sta cu bre, nisam ja isao u kafane da tamo locem i trosim pare, vec da upoznam neku, jer sam video da se puno zenskog sveta mota po tim kafanama, al gde ces u kafanu da nadjes dobro i posteno celjade.
Tamo sam upoznao neke devojke koje su pobegle od kuce, neke su pobegle sa sela, neke su pobegle jer im otac mnogo pije pa su i one posle se propile i propale po tim kafanama da ti je bogu plakati.
Video sam ja da kako i zenske piju, kako puse i tek ujutro se vrcu kuci. Gde takvu da dovedem, zar sa njom da kucim kucu. Jes nudile mi se neke svega mi, al nisam ja hteo, pa nisam ja doktor, znam da njima treba paznja i razumevanje za njinu muku al ja sam vec covek u godinama, da ne kazem da sam mator, i nemam vremena da cekam.
Upoznao sam i neke pevacice koje nisu znale da pevaju pa su u kafani se tako vucarale sa vozacima kamiona. Odem i ja nekad na muziku pa tako sedimo i pricamo pa kad im pomenem da sam seljak, kazu sto jes jes Srbo ti si prilicno zgodan i vidi se jos si jak, ali Srbo razumi me ja sam pobegla sa sela i nebih da se opet tamo vracam, a i vi seljaci ste mnogo zaguljeni.
Kazem ja e nemoj tako, i mi smo tamo u selu neki narod nismo ni mi neka nevaljala sorta.
Veli mi u poverenju da su zene tamo mnogo usamljene, da nema gde da se izadje, da im je dosadno, jer ne rade u preduzecu, da su skroz podredjene tom zivotu i poslu, da ne mogu da dodju do izrazaja.
Pa sad sta ja znam kad neznam, valjda imaju i pravo, al ja ne mogu moju kucu da preselim na drugo mesto.
Naso sam ja gde da trazim zenu. E jesam blesav. Otiso sam dvared u banju Arandjelovac da tamo nadjem neko celjade, al tamo brate sve neke bolesljive. Neke su mislile samnom samo neku noc da se provedu u kafani, ma kakva more udaja.
Ja sam vec usao u pedesetu godinu, kosa mi je bela, ledja mi prava, ruke zuljevite i jake i jos sam u dobroj pameti, zavrsio sam i neki zanat, al nisam voleo taj gradski zivot i tu guzvu, pa sam ostao na ocevom imanju.
I otac mi je bio seljak, radan, radio je i dan i noc, samo za praznike nije radio, u cetiri sata se ujutru po navici budio da rani stoku. Pa na njivu uvece kad se uredi, poslusa vesti i legne da spava.
Majka mi je bila vredna, zena, barabar je radila sa ocem, sto no kazu sa svojim covekom je radila dok ja nisam porasto sve poljske radove. Izradise se i nisu ni bolovali i nekako u istoj godini pomrese tako da ja ostade u onoj nasoj kuci sam.
Pre nego sto su umrli rekose mi, nemoj Srbo da nasa muka propadne da se ozenis da nam se zatre kuca i slava. Nego ti vidi kako znas da se ozenis, da u nasoj kuci ima ko da upali slavsku svecu i u crkvu odnese slavski kolac kad i ti ostaris. Obecao sam im ja kako znam da se ozenim i to mi postade jednako tezak posao, ma kao neki najtezi na selu.
Sta cu kud ce, stoku sam neko vreme drzao, i sir prodavao na pijaci, al je sir bilo sve teze prodati, navuklo se sira po prodavnicama, pa stojim ceo dan za malo sira, pa sam se resio i stoku prodao i zabatalio da drzim krave, da muzem, da sirim, podlivam, secem i solim sir i bakcem se oko tog vise zenskog posla.
Volim da pecem rakiju, isteram po cetrdeset kazana rakije od raznog voca koje pokupim i stavim u kace. Nije da sam neka pijanica, volim dobru ljutu da ponekad popijem kad mi je slava il neki svetac kad ne radim u polju. Pre nego sto rucam popijem od one svoje stare rakije.
Kupio sam i kamion, sa kojim sam terao stoku na stocni pijac i ako treba nekom da se preveze nesto u selo. U garazi je vise stoji nego sto ga vozim i mercedes, koji vozim kad idem na vasar ili na pijac, kad idem u grad, pa da se ne bakcem sa autobusima. Kupio sam mercedes od Mileta koji radi u Nemacku pa se resio da ga proda da mu ne stoji u garazi kad vec retko dolazi u svoje selo.
Mnogo volim svoje dvoriste, i moje velike palme, cude se seljaci sto se ja bakcem sa tim, sto ce mi to da sadim drvece banana, pa kivi oko kuce ko da nema nase sljive i jabuke al ja se pravim lud i ne slusam sta govore ma gledam svoja posla, nek oni u svoje dvoriste sade sta oce a ja u svom ako ocu ima da posadim i gloginje.
Pa evo i slika kako to izgleda kod mene, ispred te moje nove kuce u moje selo.
Sedeo sam jednog leta na terasi, godina bila bas jalova, susa i grad zlo ucinili da sam se zamislio sta cu da radim, sve nesto radim, al dzaba, tabanam i ulazem al doprinosa i boljitka nema.
Uzeo sam ja da mislim, pa i mi seljaci kad treba uzmemo olovku, moro sam nesto da ucinim da imam neku vajdu od svog rada i poce ja tako ima vec dve godine da gajim pecurke. Ma kad sam poceo, to ko da probam u onu nasu staru kucu u onaj veliki podrum. Podrum dobro ukopan, zidan kamenom a na tavanici sve debele hrastove grede. Tu sam poceo da gajim pecurke bukovace. A posle kad je krenulo u dvoristu sam iza kuce postavio veliki sator kojem su zidovi od posebne folije a unutra sam okacio more dzakova iz kojih izlaze pecurke.
Sproveo sam cudo cevi, postavio posbne prskalice, namestio svuda merace vlaznosti kako vec treba i da vidis kako one dobro uspevaju, a prodaju se ko lude na pijacama u gradu, ja ih oteram kamionom i opet se vratim rano u selo.
Imao sam i svinja, krmace pracare, i preko sto prasadi, pa sam sve to rasprodao, ko nije drzao svinje nezna kako to smrdi kad se cisti da nekazem da mirise.
Ja sam se sabrao, da ne kazem doso sebi, jesam seljak al glup nisam, sto da se dzabe mucim i ostavio sam samo nekoliko da imam za sebe a ostalo sve na pijac. Jesam ja prost covek, nako sto bi se reklo jednostavan, po seljacki, prirodan, ne pravim se ja tu pred vama, ma sta ce mi to, ja sam covek domacin u moje dvoriste i u moju kucu.
Da mi je neko reko da cu pored moje zemlje da zivim od pecuraka ja bi mu reko ma bezi bre, al jes tako, sejem senicu da imam slamu koju isecem i prokuvam pa onda punim dzakove i pospem micelij. To ti je seme od pecuraka. I onda one rastu kroz rupice koje sam izbusio na tim najlonskim dzakovima. Jedino sto im smeta su musice, neke sitne i ako nemas dobru vlaznost i temperaturu. Moras da ih beres sve iz reda i kad stignu nema lezanja, moras da ih stalno beres i pakujes u gajbe pa na pijac,
Uvek sa i kao dete voleo tehniku, da popravljam motore, da na abrihteru isecem daske, da napravim vrata, astale, klupe i stolice. Razumem se nesto i u struju. Nije za mene problem, uzmem krupnu i narezem navoj na cevi da montiram slavine i pojilice u stali. Da sazidam pomocni objekat i malterim. Na selu mora da si za sve rodjen, da znas da sam popravis svaku masinu, jer ako neznas poso ce da stane.
Kad su bila proletos Miletova deca ostavise mi svoj novi kompjuter i ja cackase i malo po malo udje u trag tom sokocalu. Prodje pola godine a ja na njemu se vec se dobro obucih i kad dodju komsije kod mene pa se nadju u cudi sta to ja povazdan cukam na tom konjmpjuteru.
Cudise se kad sam na kucu postavio antenu i svi misljase da sam to uveo satelitsku televiziju jer sam sam pa da ponekad gledam neke filmove i strane programe jer ovde na nasem brdu samo dva programa sa obicnu anteni moze da se dovati.
Pitaju me Srbo sta si to montirao na kucu, kazem to je antena da dovati signal dole u gradu da imam internat. Kad su bili oni Miletovi decaci oni je doneli pa mi je prodadose jer nece da dolaze bar dve godine u kucu pa da ne stoji dzabe. Mile me molio ma uzmi Srbo taj konjpjuter da neko ne provali u kucu dok nismo tu i da ga ukrade a decaci mi dadose i antenu i sve kablove. Pitao sam ja dole u gradu jel mogu ja to montiram sam i da imam taj internat gore u selo. A oni momci se nasmejase pa mi rekose da moze, ako znam samo da mi ne smeta neko drvo jer mora da bude dobar signal i dobra antena. Ma reko, ja sam to kupio i ne umem da to namestim pa se oni ponudise da dodju da izmere signal i utvrdise da je antena pojaka, i vise nego dobra, a za drvo sam se pobrinio pa je platio onaj stari orah sto stoji iza kuce pa sam ga dobro podkreso da im ne smeta kad su usmeravali antenu.
Oni momci mi je podesise i ja im platih za godinu dana odmah i sad jednako gledam sta ima tamo, pa sam televizor i zabatalio. To mi dodje ko razonoda, nasmejem se ljucki i poceo sam da pricam sa ljudima preko internata. Oni mi rekose da kupim i kameru i mikrofon da me vide na internatu. I to sam namestio pa kad svrsim poslove ja upalim taj konjpjuter i zapisujem u njega sve sto mi padne na pamet.
Tako sam ja i upoznao od mnogo zena i tu zenu mog zivota koja mi se mnogo dopala, pisala mi je vise puta, poslala mi slike, i nekako mi zivot promenila, sad imam sa kim da se ispricam. I ona se navrzla na mene pa mi pocesto dodje da pricamo i ja joj reko sve pravo i ko sam i gde sam i sat radim, da sam u ovo moje selo, da nemam nikog, da sam vec bio omutavio jer nemam sa kim da pricam.
A covek ti nije govece da ga privezes, da jede i spava, i njemu treba da progovori neku rec sa nekim.
Video sam ja na ovom internatu svasta, citao sve sto me zanimalo, video sam da ima mnogo zaludnog sveta, koji su na internatu povazdan i bice da i ne spavaju sam o sede i cukaju i pricaju sa nekim.
Ovde uvek ima neko sa kom mozes da pricas. U selu kad sidjem u kafanu, samo se prica o njivi, o stoci, kakve su cene na pijaci, jesam pooro i posejo pa me i to nekad nervira pa sam promenio i sve redje silazim u nasu kafanu kod Bore. Pa me diraju, bre Srbo da ti nisi priveo neku kad te nema u Sloznoj braci da popijemo neku. E da necu da im se sad ipovedam sta radim, kad me pitaju za konjpjuter kazem gledam na njega filmove i slusam pesme.
Da im sad pricam sta je to internat to je malo kompikovano za mene a i za njih da me oni shvate, pa sam izbegavao da pokrecem tu temu. Znam da su neki decaci pokacili antene na svoje kuce pa su me pitali jeli cika Srbo jel ti je to antena za internet, a ja kud cu ne volim da lazem kazem jeste.
Oni se smeju jer je to za njih cudo da i ja seljak imam kompjuter u koristim internat. Kazem bre decaci kad mogu babe po engleskoj i amerikama da koriste internat sto nebi i seljak Srba mogo.
|
• Komentara
(
1) • Pošalji komentar! •
Permanent Link
|
8.11.2008
PISI SRBO, POPI SRBO
Dragi prijatelji,
Nece proci mnogo vremena pa ce u mojem selu i sire da se kaze, prvo je nastao Srbin blog pa je posle bila i zenidba. Pa ce da bidne ako kod Blagoja nemas blog ne vidi te bre niko, za tebe zna samo familija, tvoje selo i dragi Bog.
Poseti brate Limundo, ima mnogo dobrih aukcija kupices i ono sto nisi ni mislio da ces da kupis:

Posto sam dobro naceo moj blog i zagrizao ko u kiselu jabuku, sarao po tudjim blogovima i komentariso. Sad nemam kud, moram da nastavim da pisem rizikujuci da se ova moja prepiska oduzi, da uvati ko plamen slamu i neke skakljive oblasti mojeg seoskog zivota pa da me posle ljudi pituju jel bre Srbo sta ti to vazda pises tamo po internatu o nama seljacima i o nasem selu, nemo da te djavo nosi, da nas tamo zacrnis, pa da izadjemo na los glas, da nas povlace i potezu po novinama i po sudu. Ma kazem ja tamo njima nemo da se brinete, ima da napisem i kako je bilo i kako ce da budne, a ako malo preteram i namestim pa tako je to kad pises pricu iz drugu ruku a ne vidis sa svoje oci pa te zvekenzi onako direkt u labrnju, sto no kazu nije isto ono ko kad je sneba pa u rebra.
Moram da pomenem i tu vec cuvenu Srbinu zenidbu, al se sve nesto snebivam ko da sam ja seoska mlada, a ne vajni mladozenja.
Sve zabilazim da napisem to ko kisa oko selo ko da sam stao na zardjali ekser a ne na lud kamen. Svasta prolazi kroz glavu i bocka me ko trn kroz kad se zabode u opanak siljkas.
Neko ce da me svati pogresno, da ja nesto jelte krijem, ma jok, sve po redu cu ovde na natolkujem, da ne bude posle ovo, ono, ma samo ce onaj ko me mrzi da kaze da sam se udrvenio jer se Srba boji zene. A neki ce uzinat da kazu da ce i ta zenidba da bude na kukovo leto.
Srba ce da se se ozeni i tacka, svrsena stvar. Resio Srba tvrdo, pa sta budne, ako se ona moja sudjenica ne predomisli kad dodje u moje selo na gledanje da se popismani pa se odma sledecim autobusom ko neka sludjenica vrati da je vise nikad put ne nanese u nase selo.
Kad kazem u kafanu da ce ona da dodje da me vidi, da vidi to nase selo i kako je kod nas, taj nas zivot, svi oce da pocrkaju, mislim od od pakos il od smeja.
Srba da se ozeni, ma idi begaj, ma jel to moguce, svi se krste i ne veruju u to seosko cudo. Pa me pitaju, bre Srbo kad ce vec da dovedes mladu, kazes jesi je begenisao, kad cemo i da je vidimo.
Pa mi ko ne veruju da ce neka da dodje za mene u ovo nase selo. Vele lakse je dobiti sedmicu na loto nego se momku ovde ozeniti. Misle svi, neka da se prevari da dodje u nase selo je odavno samo zamisljena imenica.
Vi znate kad dodje jesen i pocne svinjokolj, tope se cvarci, susi se u pusnicama meso, prave se kobasice, jede se kavurma i dzigernjaca pa i crevca na zaru ko nije gadljiv.
Kod nas seljaka uvek ima posla za tri glave. Treba zavrsiti sve popolju, iseci puno drva za zimu, ograditi gde je razgradjeno, staviti kupus u kacu da se kiseli i povrce u tursiju.
Na selu narod sa ranu ne oskudeva, kao i stoka ima preko zime sta da je, al sa parama i seljak vec odavno kuburi, i sve vise ulaze a sve manje dobiva.
Dodje mu da je radio dzabe, da ima da jede, al ne moze da kupi nov traktor ili nova kola jer je to na selu vec dugi niz godina redak slucaj da je neko kupio nov traktor il nov kombaj.
Neko bi reko da seljak kupuje masine i kad mu ne trebaju, ima, nemogu da kazem da nema, ako je nek radeo u nemacku, ako mu je zena bila miradzika i jos jedinica, pa kad su njeni pomrli onda mu pala sikira u med. A opet ima i toga, sto jes jes. A danas ti je sa zemlju lutrija. Ako si lose srece i oraj pred kucu ce da ti se osusi, ako te oce para, e onda ce da ti prodje autoput gde imas naj bise zemlje. Pa ce tu da nameste da bude ta industrijska zona, pa kad pocnu pare da suste, ma tako ne susti ni jesenje lisce. Mozes bre slamaricu da napunis s parama i jastuk i da ti ostane za trosak. I oma ti poraste ugled, oma si postao prijatelj s pola sela dok te druga polovina mrzi ki nemca. Pa kad pocne kupovanje, majko mila, deca oce ovo, zena ono, a ti prosto neznas sta ces pre. Prvo traktor, pa kamion, ma nema veze ako ga imas, mozes taj i da prodas jer mora da se cuje sta si kupio, pa onda na red kuca, pa da se namesti ograda od kovanog gvozdja. Na kucu da se prilepi dupal doza stiropori, pa fasada, onako krem il jos lepse roze, a moze po volji i plavom, jelte jer majstor je tu da ispuni zelje od ukucani. Ako se pri tom zavade i nemoz da im dodje reda jer zena bi da bude onako morasta, a covek na kucu drugu boju nemoz da vidi drugu do zelenu, pa kad se jos i deca umesaju e onda ce da ispadne neka treca da se niko ne ljuti.
I tako ti se pare polako krckaju, ko kad krckas meki orasi, izvadis ocas a pare ko i orasi se potrose i sve ti se oce, covek nezna da stane da kaze ej bre, stani. dosta, ostavi malo za crne dane, Ma jok. Kako doslo tako i proslo, sto narod veli coveku su usta velika i jezik pogolem kad se otimlju za pare, a i ono sto pojedes izadje preveliko.
Seljak voli kad ima puno para da se lepo nosi, lepo da se obuce, da ima lepa kola sto jes, jes, i ne voli da kopa, ko voli da kopa. Sad vec svaki seljak prska njive, ako treba da ubije tu travuljinu ima da stavi i duplu dozu, jer veli da oni tamo u fabriku nekad razrede pa posle mora opet da kopa jer nikne trava ko da nije ni prsko. A kad ne prska na vreme neko vec kopa, i tako se truje i trava i narod.
Sad ko ce da zna ko je na selu umro od boles, a ko od prskanje. Od nekog djavola mora de se umre, jel tako.
A i ja sta znam kad neznam, sve se nesto poremetilo, nema vise ni oni sorti ko pre, one nase stare sorte sto nismo ni prskali a rodivalo, jes manje al se ni zemlja ni narod nije ovoliko trovo.
Dok kuci kucu i radi zna da obuce nesto staro, samo da nije pocepano pa da mu se vidi tur ili nesto gore, pa da mu se smeju po selu.
I kod nas seljaka nije redak slucaj da vide coveka obuko plavi mantil dok melje kukuruz i kad ide u stalu, obuce trenerku i stavi kapu i naocare za suncanje kad ide da ore da mu sunce ne ide u oci.
Od kako znam za sebe volim da se nosim po seljacki, iskljucivo obuvam kozne opanke, isao sam svukud sa mojim siljkasima i na sarane i na vasare. Za velike praznike i uoci slave idem u crkvu. Iz sanduka izvadim vezene carape, a iz ormana anteriju to nase seljacko odelo. Na glavu satvim novu sajkacu onu koju ne potezem sem kad je blag dan.
Moje selo je na brdu, a groblje nam u dolji jer i groblje mi ponekad skroz zapustimo pa poraste korov ostruga u kopriva.
Pricao mi je moj deda da su nekad groblje hteli da stave na brdo, pa neko reko, ma rupa je rupa, da ga stavimo u dolju a crkva i selo nek nam budu na brdu jer je nezdravo da nam kuca bude pored reke i potoka.
Rekose cim padne vece odma ce da se digne vlaga i neka magla a starom narodu to smeta jer ne moze onda da dija, pa pocne da dakce ko ker kad leti zapece zvezda.
Od moje kuce puca vidik, vidim Posavinu do Cera i celu Frusku goru. Najlepse mi je leti kad tako lezim u livadi u zelenoj travi, gledam oblake i grickam u zubima zelenu travku dok me sve skakavci preskacu.
Kad ustanem se skakavci razbeze a ja vidim ako je vedro vreme jos i dalje.
Ja nisam zavrsio neke velike skole ko neki u nasem selu, nisam ni politicar daleko bilo, ne govorim ni strane jezike osim ovog srpskog na kome zaista i ja kao seljak bas ne razumem kad ovde nesto na internatu napisu i kazu, pa ni sami bice ne znaju sta su to hteli da kazu, ponekad mi se cini da su nesto precutali ili su nesto drugo hteli da kazu i nije ih sramota sto svasta pisu jer im je vazno da im to neko plati a rec ti je njihova ko pesak, iscuri im kroz ruku i rasipa se i ide mi pravo u oci. Pa me ta njihova rec grebe pa im sve onako po seljacki odrezem a znam da nisam trebo al ziva sam dusa, moram i ja da proturim ovde neku, nemogu samo da cutim i iscitavam jer mi se pridrema pa zaspim.
Kod nas kad neko neki poso radi radi svoga cefa pa se jos od toga i ne vidi neka narocita korist kazu za njega, ma zaludan pop i goveda krsti.
Ja znam da od mojega pisanja nema neke vajde, al eto naviko sam ko mator konj da vuce kola, tako i ja ono sto cu da zaboravim ja zapisem.
Seljak najcesce zapisuje u kalendar, samo kad mu je povela krava, kad je pustio na krmacu vepra i tako te dogadjaje od koje vidi neku koris.
Pisanje seljak vidi ko zaludan posao, i nije bas na ceni, jer sta sad ima da da pises kad ima televizija, pa radio, pa razni filmovi.
Ma sta znam kad neznam, mozda su i u pravu, pomislim nekad da se i ja okanem tog coravog posla.
Pa me opet uvati neki djavo, sve mi se neke misli uzbune i tumaraju po glavi a glava oce da prsne, pa onda sednem da se olaksam, da isteram te bube iz glave, da me ne ujedaju ti strsljeni jer i misli su ti otrovne, ako ih zatrujes mozes svasta da pomislis i posle da narodu ucinis.
Kad neko po ceo dan ne radi i izlezava se ko strvina, u selu kazu ma krade Bogu dane. Ja ne volim da lezim, sem kad je svetac nekad legnem po podne za kratko, malo odspavam jer kod nas u dvoriste uvek ima nekog posla, neka je i svetac ja u njega ne diram al neki poslovi ne mogu da se odloze za sutra. Kad pokosis, nema svetac, ako ne pokupis, udari kisa pa sve pocrni.
Dzaba ti je ono ko je pokvasio taj ce i da osusi. Kad zakisnu uvezane bale, onda se seno i detelina upali u senjaku pa stoka nece posle da jede i oce da se porazboljeva.
Na selu je nekad bio obicaj da decu koja su slaba il imaju neku falinku treba dati na skole, da izuce bar neke skole, neki vajni zanat, da ode iz sela da ne bude tu pred ocima na srpdnju i bruku svoje familije.
Dosla su neka zadnja vremena, seljaka ko da sve manje ima, izumiru brzo i selo se gasi pa nije daleko dan kad ce seljaku da utrne poslednja sveca. Ja ko velim to nece izaci na dobro, da se sve u grad pretvori, da nema vise nasih sela i nasih starih obicaja. Pa nece biti da ce svi da zive tako dobro od olovku, da ce svi da zive iz tu flasticnu kesu.
Velim ja odavno, od mastiljavu olovku i telefon se danas izgleda naj bolje zivi. Nikog ne zarezujes, ni opstinu, ni drzavu, ukrades gde stignes zakines porez. Zarezes mastiljavu olovku i turis u usta ma ko te pita sto ti je plav jezik, para na paru bre ide.
Kaze moj komsija Sreten e Srbo lopovi su nekad bili u sumi a danas sede po koncolarijama pa sa pecatima kradu i sve to pecatei potpisuju i otpisuju i niko im nista ne moze.
Uvati li se razni pod ruku sa politicarima koji bi da svoju politiku naplate od naroda pa da drpaju gde cuo i gde ne cuo.
A komsija Sveta, veli Srbo o nama seljacima najgore govore neki mnogo pismeni koji su svoju olovku dobro unovcili, koji sa njom nekim stranim gazdama sluze, kojima je do Srbije i naseg sela taman stalo kolko do lanjskog snega.
Kazem ja njima najgore ti misli onaj tvoj, onaj kome je otac il deda pobego od motiku i plug, pa je u grad svasta radio da postane neki andrak, uvlacio se i laktao se dok nije ko zna koliko postenih ljudi saranio. Dok nije ko zna kome sve oteo stanove, decu svoju na skole u inostranstvu poslao, da nauce jezike pa kad se vrate da pljuju po svojima na dugacko i na siroko.
Ima njih koji su ostali posteni al od fukare i lazova ne mogu da zive, ni slova da napisu, ako i napisu kako jeste, ima da ih posle neki zlikovac na pravdi Boga da ubije.
Oni koji se laktaju, koji se uvlace svakoj vlasti su uvek prvi, prvi su na televiziji, prvi u novine, prvi kad treba prodavati tudju pamet, a naj vise zaradjuju kad teba pljuvati po svom narodu.
Srba zna da seljak ako krade pa kad ga uvate u kradji, jer je obro nekom kukuruz, pokosio detelinu, balirano seno il slamu, ako je oseko u tudj lug neki bagrem na kraju ga prebije komsija kad ga uvati i ne valja posle ni Bogu ni narodu.
A tamo kod ti skolovani jok, oni se iskoluju da kradu, da rasture firme ko vd direktori, da prebacuju pare il poslove svojoj privatnoj firmi u kasu, pa posle da sa te pare kupuju te iste firme da budu nekom gazde.
Znam ja ovako prost da mi od seljaka ne preti neki belaj, sve sto ne valja, mi dodje od neki doskolovani, od oni s olovku, koji mi svaku kravu i svako zivince pribeleze, koji mi odrape za porez, koji mi salju velike racune za struje il vodu, koji mi na tu teleguziju pustaju i ono sto se pametan stidi.
Mnoga zla u nase sela izazvase ove partije, politicari i ova pusta televizija.
Novine jok. U novine svaki dan izmisle sta je bilo juce il ce da bude sutra. Nekom su one dobro da se reklamira, a meni taman toliko kada lozim vatru u vuruni.
Novine seljak skoro da ne cita, nema vremena a i sitna su to neka slova i ko ce stalno traziti prave naocare.
Novine se naj slabije prodaju u u selu, u gradu se prodaju na svako cose, valjda je narod zaludniji i ima vise vremena da svasta cita.
U nase selo kad neko napise knjigu, onda je svi traze da je procitaju da se vide da nekog nije nagrdio, da nije o nekom nesto lose reko, pomenuo neko ime da ga u napisanom obruka i nagrdi.
Knjige se u nase selo sve manje citaju, cak i deca sve vise beze od knjigu, skolu su nagrdili da sve pisuci neka velika slova, a sta to pisu i sto pisu bas po skoli da mi je znati.
Nekad je skola bila ko i crkva, a sad razbijeni prozori, poskidani i pokrivljeni oluci, polupan crep, nagrdise je da te muka pogledati.
Neznam sto su se tolko prozlili na tu skolu, ja nisam izucio neka skole al sam pismen i znam toliko da bez skole si ko razvezano govece.
Al opet ko velim sto je narod navalio na ucitelja da mu dete izuci skole kad ne voli kjnjigu kad je to za njega ko Bozija kazna, bolje da se mane te nauke, da ne zarastaju njive i livade u korov i ostrugu.
Sta ima gore, nedoucen covek il skolovan i pametan a pokvaren ko mucak.
Sta znam kad neznam. Pa vam opet ja sve ispricam, kod macke i tice imas repa a ja ovu jezicinu i nemam druga posla nego ovde kvarim ovaj papir ovim slovima sto su ko buve samo iskacu da se i ja cesem a bice i drugi ako im udju pod kosulju il nedaj boze kozu.
Nekad se u nasem selu postovao pop i ucitelj, kad je lajo il podgovarao seljake na bunu, prvo su isli dzandari da zatvore il popa il ucitelja.
Selljak je pitao ucitelja sve sto nije znao, il nije bio siguran, pa bolje da pita nego da ispdne glup kod Bore u kafani.
Imamo mi kafanu, Bora joj dao ime Slozna braca. Sad bas neznam sto je tako ime nadenuo kad nema brata, a i gosti nisu bas slozni, kad se napijemo polupamo mu iventar tako Bora stalno menja izgleda kafane a ime ne menja jer kaze gde si video da ide da se posle krstenja kafane menja ime ne valja se.
I kad zavrsis kucu i sve uredis, dodje ti vreme da se prestavis Bogu, da napustis tu lepotu, pa ja ko velim, eto u ovo selo i ovo dvoriste mi smo ko gosti.
Sad idu u skolu roditelji stalno pa se tamo svadjaju sa uciteljem i ruzne reci ucitelju kazu jer narod misli da je sad pametniji, da ucitelj i ne treba vise toliko po svom da uci tu njihovu decu.
Kao da su i roditelji i televizija dovoljno vaspitali i naucili da ucitelj to treba samo da potvrdi i napise sve ocene u knizici i potpise. I to sve petice. Inace ce se zaliti cujem ni manje ni vise nego ministru prosvete.
Kazem ja komsiji ucitelju nemo uco da se ljutis, poslednje vreme za tebe doslo, bolje da cuvas ovce lakse bi ti bilo bar ne bi gubio tolko tvoje zivce, od te nevaspitane i nekulturnw decurlje koja bre psuju gde stignu i ne postuju vise starije uopste.
Danas deca i ne cuju kad i kako psuju, pa kad im kazes sta govore i sto psuju ona se prosto iznenade i ne znaju kako su to pogresila, jer i roditelji im cesto kad polaze na eskurziju daju puno para i kazu im pred svom decom i uciteljem, nemoj da tamo ucitelju pravis neke pizdarije.
Cujem sve vise kako pricaju ovi sto ne rade nigde i nisu ni neke skole zavrsili, sta ce mi skola, skola je danas za budale. Nece oni na njivu da rade.
Da svercuju, oce, da preprodaju benzin ili polovna i ukradena auta, da sede u centru po ceo dan i pricaju neke prazne price.
Neki samo pricaju o tome, samo da prodaju danas jednu njivu il plac, sutra drugu jer od njivu eto ne moze vise da se zivi.
A ja ko velim eto neko moze da zivi i od nerada i spavanje do dvanaest sati. A neko se muci ko ristos i niko mu u kuci ne kaze fala, pa ga u selu svi ogovaraju, ko da je lud sto toliko radi.
Od lenjos i pice, od kurvanje i lopovluk se mozda i pozivi, al kratko kolko vetar dune pa i nji posle nema ko da su pleva, ko da ih nikad nije ni bilo na ovom belom svetu.
|
• Komentara
(
2) • Pošalji komentar! •
Permanent Link
|
5.11.2008
SRPSKA CRNA RUPA
3.11.2008
BEZ KRALJA
Poseti brate Limundo, ima mnogo dobrih aukcija kupices i ono sto nisi ni mislio da ces da kupis:
DOK SMO BILI SELJACKA ZEMLJA,
I DEDOVI SU NAM NOSILI SAJKACU I OPANKE SILJKASE,
IMALI SMO SREBRNI DINAR A U KUCI NA NISKAMA DUKATE,
U BELOM DVORU SVOGA KRALJA I KRALJICU
VELIM JA ONAJ KO NAM JE KROJIO KAPU NIJE
NAM SKROJIO I ODELO.
Ne kazem ja u selu dzabe,
ne dao ti bog za komsiju brata,
i tesko srpskoj zemlji bez seljaka !
KAD ME BAS, BAS, BRIGA, ZA SVE
KAZEM - MA SIJE MI GA DJURA -

SADA VISE NISMO BRE SELJACKA ZEMLJA, AL IMAM NEKRUNISANOG KRALJA / PRINCA U DVORU KOJI ME KAZU KOSTA KO SVETOG PETRA KAJGANA.
DOK SMO BILI SELJACKA ZEMLJA PONOS JE U NAMA BIO KO PLANINA HTELI SMO DA UMREMO ZA OTADZBINU, PA SMO ISPEVALI PESMU / RADO IDE SRBIN U VOJNIKE./
SADA VISE NISMO SELJACKA ZEMLJA, NASA DECA VEC SLUZE VOJSKU BEZ UNIFORME I BEZ PUSKE, NEMA VISE ONIH POZNATIH VOJNICKIH ISPRACAJA SA TRUBACIMA
MI SMO NEUTRALNA ZEMLJA KOJU CE IZGLEDA SVAKO SMETI DA POPISA, PA BOZE MOJ MI SMO SAD NEUTRALNI PA NAS SE TO I NE DOTICE AKO NAS NEKO TU S VREMENA NA VREME ZAPISAVA.
U NASEM SELU KO NIJE SLUZIO VOJSKU I NIJE VALJAO NI ZASTA. IL JE BIO KILAV, KLJAKAV, SAKAT, GLUV, CORAV ILI VRLJAV, SKRAJNUT U MOZAK PA SE NI OZENITI LAKO NIJE MOGAO
SADA VISE NISMO SELJACKA ZEMLJA I SELO VISE NIJE KAO PRE A OPET SE OZENITI NE MOGU TOLIKI MOMCI JER IM DEVOJKE POBEGOSE UZ BAGREM, POBEGOSE NIZA STRANU IZ NASE SELO OD DUGU NJIVU I TESKU MOTIKU
DEVOJKA SE NA BUNARU KLELA>
BOLJE U GRADU DA KUPIM JUGO NA KREDU NEGO DA ME PARAMA I MERCEDOSOM ZAVEDU.
SAD SMO KAO DEMOKRATSKA ZEMLJA U KOJEM NEMA VERBALNOG DELIKTA A OPET PRANGIJAJU NOVINARE I SVE PREKOBROJNE
DOK OGRADIMO NASE DVORISTE I DODJE U NJEGA KANALIZACIJA PODAVICEMO SE U GOVNIMA
DOK U MOJE SELO DOVEDU TELEFON, STA CEMO, DOVIKIVACEMO SE JOS.
DOK SA CESME POTECE I VODA IZ VODOVODA I MI CEMO BITI CENTAR NEKOG GRADA
AKO VASE DETE NEZNA JOS DA SVIRA NEK SE ICH NE BRINE I MOCART JE BIO MALI PA JE PORASTAO I NAPISAO REKVIJEM UZINAT SVIMA
U NASEM SELU SU SVI VICKASTI I SKLONI SMO POEZIJI
NE UMEMO DA PEVAMO AL UMEMO DA POTEGNEMO I NAZDRAVIMO
EVO JEDNE MOJE MALO IZRAZNE PESMICE
SELJAK RANO U PONJAVE LEZE
KAD POPIJE USTATI MU TEZE
DUSO MOJA OBUCI SE KRACE
MALA MOJA STO OBLACIS GACE
KAD SU ONO ZASVIRALE TRUBE
TAD SU MENI I RAZBILI ZUBE
ZVONI ZVONO OKO SEDAM SATI
TAD ME ZENA U STETI UVATI
MOJE SELO KUCA MI NA SPRAT
KO SE ZENI JA MU BUDEM SVAT
NEMOJ MALA ZAKLJUCATI BRAVU
SVRATICU TI KAD POMUZEM KRAVU.

Free Counter |
• Komentara
(
0) • Pošalji komentar! •
Permanent Link
|
3.11.2008
sTa dA raDiM kAd nE raDim
Poseti brate Limundo, ima mnogo dobrih aukcija kupices i ono sto nisi ni mislio da ces da kupis:
Evo jos mi i ovo lepo vreme ide na ruku, da se izvuce i to stajsko djubre, pa da ode sin samnom u sumu da nasecemo debeli drva jer ko zna kakva ce zima da se nakuri.
U kuci mozes da imas svakakvih gluposti al drva za zimu mora da spremis na vreme. Sto bi ja u sali reko da se obuces bajo i obujes na vreme. Jer za takva vremena se pravi kuca.
Sin kaze cale, kolko se bre ovog djubreta nakupilo, devet punih prikolica smo tek natovarili, pa sam ja to posle otero i polako stovario.
Mogo sam i brze, al mi prikolica ne kipuje, neko crevo puklo a kod nas seljaka sve ti je tako, na traktoru pisa ulje na sve strane, gume duvam svaki dan jer mi uvek neka pusti.
Nije da sam lenj vec sam priznajem, aljkav. Migavce sam bio popravio i svetla al se opet sve pokrsilo i polomilo, jebem mu sunce i nase puteve, sve zaraslo u ostrugu i bagrem, gume zacas izbusim na kojekakve eksere, sto kuraca bacaju po putu i po njivama, svega tu ima, od decjih pelena do zenskih ulozaka, pokvarenih televizora, ves masina, razbijenih vc solja.
A nase selo stiglo sve ko i druga sela gde prodje auto put.
Usla velika pometnja u narod, neko vec pozurio pa prodaje po neku njivu a neko se vec pokajao jer u stvari mi seljaci poslednji saznajemo pravu vrednost te svoje zemlje.
Dolaze stalno i nutkaju nas da im prodamo do puta svu tu zemlju, ali i mi seljaci smo nepoverljivi i nismo sisali vesla da tima u koznjacima, osisanim na celavo, sa onim lancima, sto se voze u onim dzipovima poverujemo sto govore da ce nam drzava uzeti dzabe pa bolje da je njima prodamo.
E vidi ti njih oni nama dosli da sole, ko da smo mi tu zemlju na lutriji dobili, to se sve krvavo cuvalo i kupovalo. Odvajalo se od usta od sebe da se dokupi komad zemlje.
Kazu sta ce ti zemlja kad ces uzeti tolike pare, pa da sedis pod sljivom. E tu je reko glupost, al ajd sta on zna, pa nije meni do sedanja, ja volim da radim, da izadjem u polje a ono zeleno, pa sve raste i cveta.
Tako je bilo oduvek, ja sam shugav ako ne izadjem i u neradne dane u polje da obidjem njive, sumu da vidim da nije neko seko shumu jer je svet postao mnogo pokvaren, obori hrast, umetri i prodaje ko svoje.
Ja znam da se ja batrgam dzabe, da ce jednog dana svu tu zemlju da pretvore u grad, i moj sin ce ziveti neki drugi zivot.
Znam da ce ta zemlja koju su svi poceli da zapustaju se prodavati tako skupo koliko niko u svom veku nece zaraditi. Neka i treba. To se cuvalo i to treba ceniti.
Kod mog komsije sin je na brzinu prodao dva hektara i uzeo stosezdeset hiljada evra, a sada je jedan hektar vec sedamstotina hiljada evra.
Neznam kako mu je, verovatno ga to ne pogadja, njegov je otac pre smrti se setao zarozan i pocepan po putu i po dvoristu, spadale mu gace da prostite jer ni kajis cestit nije imao. Onako bolestan i neobrijan umro je a nije prodao ni metar. Ko da on nije znao da proda, n jegova snajka, ofarba u crveno kosu, zapali cigaru i dvoriste nece da pocisti od smeca.
Tuga je to kad dodje vreme da se imovina rasprodaje, svi koji su alavi na pare odmah pomisle e da mi je te srece da se na lak nacin obogatim, pa bice da nas mrze, i cesto smo meta pljackasa koji bi da nas orobe dok mi to prodajemo.
Ne volim brate te pare, ni deca vise nam nisu normalna, oce odma jaka auta, zabatale skole, i odaju se lakom zivotu. I sta posle bude, pare se potrose, a deca nenaviknuta da rade i zarade propadnu.
Zato ja kazem sinu, sine nema prvo mercedes, vec prvo doktorat pa posle sta oces. A on veli meni pa sto cale kad cemo imati para puno.
Da naucis da cenis nasu muku, to nije sletelo s nebesa, to je neko krv propiso da zaradi a ti u svom ziivotu da upoznas neke pametne ljude, da naucis nesto novo, da zivis neki zivot koji ovde ne postoji.
Postoji svet i van ovog naseg sela, gde ljudi zive drugacije i ti moras da naucis da zivis drugacije, da postanes covek kome nece reci, obogatio se prodajuci ocevu zemlju a jedva da zna da se potpise.
Sutra kad te neko oslovi, da te oslovi sa doktore taman toliko pa da mi srce bude na mestu.
KONZERVACIJE SA
G. DANILOVICEM
OTICI PREKO BRE ILI OSTATI U NASE SELO PITANJE JE SAD !
Napisaosam ne poricem, uzivas da prozivas ljude a ni sam nisi nacisto jesi li zadovoljan sa tih 300 evra od kojih treba da platis racune, da izdrzavas decu, vozis kola, okupas se, obuces, odes na odmor, nemoj to raditi, odlazili su mnogi nasi umovi, koji bi ovde potonuli a tamo su vise ucinili za Srbiju nego da si bili jedan prosecnih koji se hrve sa gomilom polupismenih, alavih i kriminalizovanih galamdzija koji pokazuju na svom primeru da ni jedan drzavni posao ne mogu bez gomile pomocnika savetnika.
Nismo ni mi heroji za medalju koji ovde ostajemo, a nisu ni oni nasi neprijatelji sto odlaze. Muka mi je i bljuje mi se kad citam ove tvoje nerazborite i neodmerene misli.
Bolje bi bi bilo da mi koji ostajemo se vise pozabavimo onim sto je ovde jer od njih nam koristi nece biti a nece ni stete jer nesrecan covek bi samo nasu bedu ucinimo jos vecom. Ucinimo nesto da ojacamo ovu klimavu drzavu, da konacno izmedju emocionalnog i racionalnog po pitanju Kosova nadjemo pravi put, jer od junacenja nam se ne zivi a ni sama politicka realnost sa siptarima nije nam bas sjajna, mozes li da zamislis jednu jaku siptarsku partiju u srpskoj skupstini sa buljukom poslanika koji oponiraju i prozivaju Srbe na svaku rec. Znaci da cuvamo nase dvoriste, cim nam neko preuzme deo da ga on cuva i proglasi ga za tudje treba duboko da se zamislimo sta mi cuvamo, ono sto smo izgubili ili ono sto cemo tek izgubiti.
Sve nase iseljenike, stradalnike, nesrecne od nemastine i ponizenja koje su doziveli ovde pozdravljam i zelim im svako dobro, nek su im deca ziva i zdrava jer to su ipak nasi ljudi koje ne treba pljuvati na tako jadan nacin kako ti to u nekom svom posrnucu ucini.
Citas li ti sebe covece ili ti je vrana popila mozak, koliko si puta samo napisao ALO VI ZALUDJENI, sta tebe boli ona stvar sto neko spakuje prnje, decu za rucice i oce da ode iz ove srecne zemlje gde su i izbeglice nepozeljna sorta, gde su cigani kao u azilu skupljeni iz svih bivsih republika, gde crnogorci jos nisu stvorili jos jednu republiku alii ce je sigurno stvoriti uskoro, gde se 7 kilometara auto puta, obilaznica oko BG gradi ni manje ni vise nego 17 godina, pogledaj samo komsije hrvate 1000 km auto puta sagradise za koliko ? nemas ti pojma u kakvom jebarniku zivimo, gde je drp sistem, korupcija sve zahvatila, kriminal se ponovo uselio u sve pore drustva, gledaj malo oko sebe sve mafije, da ih ne nabrajam sta rade, a oni sto lade muda
u nasoj skupstini gde je kao u cirkusu, to politicari ko da su dosli sa buvljaka gde su pre podne prodavali ukradene i svercovane automobile.
Kad pises o onima koji su otisli pisi na mail svoj svojoj rodbini pa im do mile volje pisi ALO VI ZALUDJENI, a ostale ljude ostavi na miru, ti niti ih hlebom hranis niti imas pravo da se mesas gde ce ko ziveti. sedi smirom i kljucaj taj komp iz fotelje kad si zaludan da pises tolike idiotske postove u kojima ocito samo ti uzivas, kad samo ti mislis da spasavas Srbiju od propasti i nemorala, opasulji se covece da nemas godina pa da ti oprostim na mladost a ovako prikoci malo da se ne slupas u toj prevelikoj brzini pisanja...
Rece mi covek da se potpisem, pa da mu se prestavim Seljak profesionalac, licno i svojerucno potvrdjujem da sam i ovo napisao.
Kazes dodju ljudi sa 800 evra penzije, da ali je to mnogo vise od 200 evra nase penizije od koje treba da zive plate lekove i pomazu svoju decu koja u 40 godina jedva da ishranjuju svoju decu, nisi novo rekao nista, i ja sam sam svog rodjaka sahranio koji je tamo stekao penziju, jer je rodbina tu samo kad se deli imovina, onda i baba Kurana ima pravo na svoj deo. U ovoj zemlji se ne postuje elementrno pravo da ti testamentom nekome ostavis svoju imovinu, tu je truli sud, pravo do kurca da sve to pogazi, dok u americi ako hoces mozes i kucetu da ostavis svoju omovinu a rodbina neka ga popusi malo, jer znas ti dobro kakva ti je rodbina koja napolju se ne poznaje a to isto cini i ovde, samo se pojavi kad neko odapne i deli imovina. Licemerni smo brate i kvarni, politicki nepismeni, moralno posrnuli, ovde bolje da cutimo jer sve sto govorimo jos vise govori o nasoj bedi, ovi drugi bar cute i mudro cute kao da neznaju da imaju i oni sljama koliko volis ali je to njihov sljam jer su druge poterali kod nas da mi prebiramo sta od toga valja a sta nam je poslato ko kukavicije jaje. U nasem dvoristu treba reda, zakona i malo vise nihilizma da se sagleda stepen dekadencije, pa da polako pocnemo da se podizemo ili da dostojanstveno nestanemo, da prepustimo onima koji su od nas spremniji, lukaviji, brze se kote, bezobzirniji su i znaju da metlaju kad je vreme...
Sta da potpisem, kao da ima to neke veze, ko sam, da stavim ovde TITO, FRANJO, ALIJA, SLOBA, crna cetvorka koja od svojih manje ili vise se javno ili tajno slavi, ko ima razloga on ih i sada slavi...
...ja sam obican anonimni covek iz ovog naroda i moje ime je beznacajno, jedan glas koji jedva da se cuje iz sume glasova koji urlaju, jedan koji je po godinama daleko od pocetka a sve blize svom grobu.
Nama treba jedan veliki pokret, pravi nacionalni pokret, velika borba protiv potrosackog mentaliteta, da sacuvamo sela, onu nasu obradivu zemlju od mnogih stranaca koji ce uskoro biti vlasnici te nase dedovine i onda necemo imati potrebe da idemo nigde, oni ce doci da zavrse zapoceto ovde, da od nas naprave svoje robove, da nam nametnu svoj beskrupolozni sistem vrednosti, da nam pogase sela, uniste vode, zagade sredinu i operu mozgove nasoj deci. Treba staviti moratorijum na prodaju zemlje preko 100 hektara, jer to kupuju samo oni koji su ili starni bankari ili lopovi.
Nama treba prava borba za povratak cistoj prirodi, bekstvo od ove lazne civilizacije, gomilanja automobila, nasta lici BG u spicu, jadan zivot u smogu u guzvi gde svi sanjaju neki svoj san o sreci na vrelom asvaltu.
Umesto da propagiramo da nam je lepota nasih sela na prvom mestu da tamo svaku skolu opremimo i podignemo, da deci sagradimo vrtic, mi sve to velelepno gradimo u centrima i narod kad sve to vidi bezi od te nepravde od svoje bede, od iskoriscavanja jer ovde se zivi najbolje od tudjega rada, da onaj koji proizvede naj manje ima koristi. Gde su ti ovde oni koji zive po selima, koji imaju drugaciie sisteme vrednosti, da njih podrzimo da vidim sta im treba da im pomognemo, a ne da ih podsticemo svojim neodmerenim pisanjem da ostave sve i pobegnu i oni iz zemlje glavom bez obzira jer ovde se sve vise opstaje na neposten nacin.
Ko je stekao ovde na posten nacin novac, nema toga, to su sve celave podguzne muve mnogih potkupljivih politicara koji ce sve rasprodati pa i nas same, mi to vidimo kao nasu realnost. Citas li novine, dodje mi da ih uzmem sa kioska i sve popalim radi svih onih naslova koji jos vise zagadjuju nasu javnost i stvarnost jer se trude da jeftinom propagandom svega i svacega a naj vise onih koji ne zasluzuju da budu na tim stranama. prvo novinare prozvati da ne pisu ta govna, pa onda tv da ne zagadjuju duse nase dece sa kojekvim sranjima da misle da je to pravi zivot, od toga samo neko na Dedinju ima korist a mi tonemo samo jos dublje...oces da kupis bager, na aukciji sajt LIMUNDO, DZO je dao bager na licitaciju, evo ako neko hoce revoluciju, da pocisti djubre sledeceg oktobra nek izvoli, mozda ga DZO i pokloni jer i njemu je dosta bagerisanja...
Vako, u moje selo, sta je be, kad pomenem selo svi zatvorate nos, smrdim vi na beli luk, a, na balegu, na svinjac i stalu, a i vama praziluk viri iz dupe, gladni ste be, ma vi ste be potrosna roba, portpali se u ti golubarnici, sta e be kukate mala vi plata, bedna penzija, zivite iz kesu, deca vam pricaju boze mi sakloni ko da su oni crnci, ma ko nasi garagani samo vrdaju, brate, brate, sve cujem pa se krstim s tri prsta, e poslednje vreme doslo, unuk kaze, bre deda jebo te bog, to je rep, aA, rep, a jel svinjiski od govece il od kuce, ma deda nisu bre to zivuljke, muzika bre deda, je rep. E do moga, ko mu dade tako ime, rep. Mi imamo nase kolo, nasu ramoniku, pa nase slave i preslave. Eno onomad bila nam i Sveta Petka, kod nasu crkvu se i u pred crkvu nema bre gde jaje da padne od naroda, pa vasar, deca pokupovala puske i pistolje, okrece se ringispil, cuje se neka pevaljka peva, ma dere se ko besna, u satoru se krka pecenje, volj ti prasece, jagnece, i pivo brate, bese ladno ko zmice, a lep dan ko upisan.
Moj unuk ode sa njegovim novim mercedesom, svako vece drugu voza. E ljubi ga deda, neka.
A opet mi oni celavci dosli da im prodam onu njivu pored autoputa, kazu sta se bre deda mislis, uzmi ovo milionce i kenjaj. E da im sto majki, sta mi rece, al cutim, sve ludak do ludaka, da prodam ne prodajemi se, da ne prodam, ubice me barabe. A sta cu posle, pare u banku, propadne i ode moja njiva, da zakopavam ce da truli, pa mora neki sanduk poseban da pravim, i dukata mi mnogo treba za milion gde da nadjem tolko zlato, jebem mu mladu nedelju...
Moj deda je govorio, muka bez para, a muka je grdna i sa parama, a njiva je ipak njiva, pare se uvek potrose, auto slupa i istruli a njiva ti uvek ostane nekom u nasledje, ma cak i onima koji ti nisu rod.
E jebi ga sto ti je teza ko proteza, dal si se verao na slivu il na dud il si to cinio po zgradama isti ti je krivak, umiru svi, i koji su radili u koji su ceo vek lezali, koji su pili i nisu, i koji su pusili i koji nisu, ma kakva ti je sorta takva ti je i boles.
E da i ja nesto kazem, oni sto su otisli, pobegose od neku muku, od roditelja, od motiku, od los poso u drzavnu firmu, a i te firme su barabe pokrale i sve su razvukli, neko odno srafovi, neko slavine iz ve ceja, neko skinuo i kazance steram mu ga majke pa na buvljak oces da kupis kazance, pa kad su posle ogladnili oni u bezaniju, ko da tamo samo nji cekaju, ima tamo da oznoje guzicu, nema vise da lade jajca da pevaju onu pesmu kako nemogu tako malo da prime kako malo mogu da rade.
A ima i nji skolovani, e da samo nji cekaju, ima da rade sta ima, na njihovu njivu, na gradjevinu,
ni nasi doktori tamo odma ne lece, vec prvo rade ko da nikakve skole nisu zavrsili, guraju babe po bolnicama, prosipaju guske u veceju od bolesnika.
Moj komsija doso pa nije se ni osevapio od penziju, voleo brate da loce, pa ga drmnuo ifrakt i ode. Pa za njim ode i zena i ona je tamo radila u klanici, e ta mucenica se naprala klozeta i stepenista svapski. Jebi ga zivot ti je mnogo zaguljen, i oni nisu imali ovde zemlje, bili sirotinja, kuca puna naroda, on neki zanatlija, ona bez skolu pa ajd trbuhom za kruhom.
MA , SVAKA TI JE NJEGOŠEVA DRUŽE MOJ.
SAMO, KOD NAS KLIPOVI DRUG KAO KIŠOBRANI:))..
JEBIGA.
U VOJVODINI BACIŠ DUGME U NJIVU, IZRASTE KAPUT:))

Free Counter |
• Komentara
(
3) • Pošalji komentar! •
Permanent Link
|
|
|
|
|
O blogu
Ja, Srba Bre ovoga mi krsta, necu da bidnem lenj, ću da nadjem vise vremena da pisem o nama, jes da smo mi malo zagulljeni, ocu da pisem o najboljim ljudima, o nasoj muci, o nasem ponosu i poslu, o svim nasim obicajima, o nasoj veri i poreklu, o praznicima, o saranama, o ljubavi i mržnji, o tome sto je bilo ili ce da bidne. A ko mi opsuje seme i pleme, poreklo i jezik, dobice od mene ono za ono. A kome se se ne svidja sta pise Srba bre o politici, tutanj da ga ne protera s vrljiku il sa neku oplovacu...
Mene su privodili sta sam nekad javno pricao, mozda ce me privoditi neko sto sam ovo pisao a vas ako privedu sto ste citali ko vam je kriv...
Kategorije postova
Blog prijatelji
• seljacina • kacica • Andjelina • markotea • WaRioRrpriNceSs
Ostali linkovi
Blog Hosting

|
|
Kaze on da su klipovi ko kisobran al u ciju njivu dal od oni sto su prvi veleposednici u evropi il u neku seljacku ne prodatu. Kaze baci dugme a ono raste kaput, kod nas ne bacis li djubre ima da ti izraste krivak.
Jebi ga, od boga da otmes ne mozes, nekad bude ko da si se na njega kamenjem gadjao a opet nekad te nagradi preko vise pa se namucis ziv da to sa njive izvuces.