Miris Letnjeg Dana
30/6/2009


 

Ovi dani, prozeti letnjom sparinom i zadrzanim dahom u iscekivanju letnje kise, sasvim cudni i tako spontani, donose neki talas mira i spokoja zacetog u tvom prisustvu pored mene, oko mene, u meni...
Lepota postojanja  definise lakocu postojanja, definicijom koja ima boju tvoga glasa, pospanog i opustenog, oblik tvog pogleda usmerenog ka meni i tezinu tvoga daha na mom vratu. Dajes mi se u ogromnoj kolicini, a ja ne smem da se usudim da pitam Zasto...
Jednostavno se prepustam novini koja me zbunjuje povremeno i usadjuje mi neku nepoznatu drskost da pomislim da imas potrebu da me imas sto vise i sto blize sebi...
Bliskost koja boli, strast koja pece i jedna ogromna energija koja moze sve, jedan sklad dva bica rodjena u razlicitim krajevima jedne vremenske duzi, spojena razumevanjem koje izaziva zavidne poglede i ironicne osmehe...
Kradem te od svih onih koji te zele samo za sebe, uzimam te od onih koje bi da ih zelis, apsolutno prepustena tvojim odlukama, zeljama i rukama zivim od danas do sutra i mirno spavam jer znam da ces biti tu kad se probudim.
Sanjam te i drhtim od uzbudjenja izazvanog tvojim postojanjem u mojoj srzi, sujetno ponosna na pripadanje bas Tebi...sramezljivo krijem sjaj u oku od emocije koja me cini ordenom na tvojim grudima, sjajnom zvezdom u tvojim ocima i neshvatljivoscu u plitkim Umovima koji pokusavaju da obrade nas odnos ne shvatajuci da ga i mi jos uvek obradjujemo...
I taman kad pomislim da sve znam, ti navalis glavu i dopustis mi da prolazim rukama kroz tvoju kosu.
Usporeno.
Slucajnom prolazniku ce se uciniti da sam rodjena samo taj pokret rukama da cinim.
Zajedljivim ocima ce se prikazati ta bliskost kao  upucavanje jedne Prolaznosti jednoj Mladosti.
I nasmesim se...
I prepustim se tvojoj sanjivosti koju izazivam svojim uzivanjem u tebi.
A onda u daljini zagrmi .... i ja jednostavno pozelim da te imam u sebi.
Tu i Odmah. Na ocigled sviju...
Nasmesim se tome i lagano sagnem glavu...poljubim te i sebicno prigrlim srecu koja pocne da se kotrlja niz zdrelo sve dok se ne raspline u stomaku.
Udahnem duboko i za jedan sicusni trenutak se prepustim mirisu kise koja prolazi nedaleko od nas, prepustim se sparini koja lepi crvenu prasinu za kozu, prepustim se mirisu jednog letnjeg dana ispunjenog tobom...

Objavio/la Proslost u 21:21 | kategorija:
Permalink | Komentara ( 0 ) | Pošalji komentar