Jedna sasvim obicna noc
Iz koje proistice sva moja neobicnost
I sklonost ka poeziji kojoj vicna nisam
Da ti se priblizim
Da te dotaknem
Recima
Jer od dlana si udaljen miljama
Neostvarenih zelja
Strbih mogucnosti
Uzavrelih potreba
I onda pokleknem pod mocnom nemoci
Pogledam u mesec
I dahom uputim jedno nedostajanje
Da ga vazdusna struja odnese
Pravo u tvoju misao...


Permalink | Komentara ( 0 ) | Pošalji komentar